Tišma protiv Garube: Realovi klinci u boju za europsku krunu

Prije dvije godine, Fibino U16 Europsko prvenstvo igralo se u Poljskoj. Vijest da je Španjolska pobijedila Litvu i nije nešto posebno, kao kad pas ugrize čovjeka. Međutim, već kod dodjele nagrade za MVP-a bilo je jasno da je i čovjek ugrizao psa.  

Usman Garuba. Ime koje ćete sigurno slušati još neko vrijeme. Španjolski centar nigerijskih korijena, koji je 2016. godine pokupio trofej najkorisnijeg igrača turnira, tako što je u finalu napravio nešto što je prije njega uspjelo samo Dariju Šariću 2010. godine i Rickyju Rubiju 2006. - ostvario je triple-double, i to s 10 blokada. I to s - 14 godina! 

Garuba je preskočio prošlo ljeto, a ove godine, kad su ga očekivali s U18 reprezentacijom, a neki spominjali i U20, njegov Real Madrid rekao je da to tako ne ide, da mora odabrati samo jednu selekciju za ljetni period. Mladi je centar rekao da želi natrag na U16 razinu, jer u stalnom guranju među starije, došlo je do toga da se zaboravi da je Garuba 2002. godište. 

- Ma nema teorije da jest - najčešća je paušalna opservacija gledatelja s tribina u Novom Sadu, još od prvog dana, kad je otvorio žestoko baš protiv Srbije. Međutim, Garuba je rođen u Madridu, baš kao i njegova dva mlađa brata, a tamo je, složit ćete se, malo teže lažirati papire i nekoga tek tako pomladiti. 

- Ja sam dijete Madrida, čisti Madriđanin. Cijeli život sam tamo, igram za Real i san mi je nastupiti za prvu momčad. Možda već sljedeće sezone - rekao je Garuba u Novom Sadu, uz dječački iskren osmijeh i zaigranost koju osjetite dok pričate s njim, koja govori da mu je tek 16. 

Na terenu zato ništa ne izgleda dječački kad je on u pitanju. Nadaju se Španjolci, a i Real, da će od njega napraviti Draymonda Greena, atletski moćnog igrača koji može braniti sve od jedan do pet, a uz 16 poena, 11 skokova, 3 asistencije, 2 blokade i 2 ukradene lopte za samo 22 minute po susretu, jasno je da takva očekivanja i nisu pretjerana. 

Garuba je i prije ovog U16 prvenstva pokupio još jednu MVP nagradu, onu za najboljeg igrača finala juniorskog prvenstva Španjolske, opet s igračima starijim DVIJE godine. U polufinalu je nadigrao našeg Luku Šamanića (2000. godište, prešao iz Barcelone u Olimpiju ljetos), a u finalu mu je pak s 20 poena pomogao još jedan naš, Mario Nakić (2001. godište, Ivin sin), suigrač u Realu. 

Sad ćemo gledati kako da mu Realovac odmogne. Boris Tišma cijelo je prvenstvo odigrao na MVP razini, lider je ekipe sa svojom mekanom lijevom rukom, a Francuzima je zabio bodež tricom minutu i pol prije kraja za nedostižnih +7. 

- Taj mali ima muda - izjava je trenera Mile Karakaša poslije polufinala kojoj ne treba dodati previše toga. 

Uz Tišmu i već opjevane sinove Perasovića i Prkačina, Hrvatska dobrog aduta za ratovanje s Garubom ima u snažnom kapetanu Mateju Bošnjaku. Ali njih četvorica trebaju pomoć s klupe. 

Bilo da se radi o 206 centimetara visokom Tomislavu Ivišiću, ponekoj trici Lukše Buljevića, atletizmu Ante Perkušića ili o bekovskim minutama Hrvoja Majcunića i Dominika Rašića. Duje Brala i Mario Krešić tu su među mlađima, na učenju za svoje individualne napretke. 

I to je sve što Karakaš ima na raspolaganju. S asistentom Stipom Kulišem u potpunosti je nadmudrio sve protivnike dosad. Pa sve i ako ne završi sa zlatom oko vrata, ovo EP za klince trebamo i po tomu pamtiti. Po početku nečega što bi moglo - i moralo - postati fenomenalna trenerska karijera.