Trap je čudo! Okušali smo se u sportu koji nam je donio zlato

Golub će ti izaći brzinom 120 km/h, a obično za reakciju imate 0.65 sekundi. Evo, probajte.

Tim riječima dočekao me Ante Glasnović, finalist OI-ja u trapu, gurnuvši mi pušku u ruke. Kundak je od turskog oraha, težak kao pola puške. A ona ima četiri kilograma.

- Prvi sam put pušku primio sa šest godina. S tatom sam lovio divlje patke - objašnjava Ante, namještajući me za moj prvi hitac. Strah me da ne čuju kako mi srce lupa. Sto na sat.

- Kad si spreman, vikni A - rekao mi je Ante.

- Aaa - uzviknuo sam, golub je izletio, ja opalio, a sačmarica me odbacila pola metra unazad. 

- Je l’ izišo? - pitam.

- Izišao, odletio, sletio.

Glineni golub je veličine pepeljare i nemoguće mi je vjerovati da ga netko može pogoditi. Nikako!

- Gledajte - uzeo je Ante pušku i pogodio 10 od 10. Bez promašaja.

- Rekord mi je 124 od 125 - priča dok puni pušku i nastavlja:

- Iz ove puške ispaljeno je 100.000 metaka. Nemamo svoju streljanu, pa treniramo svugdje.

Mene su ugostili u Lukavcu, nedaleko od Zagreba. Okolo šuma. Dok pucamo, primjećujem kako pokraj nas nesmetano trčkara zec. 

- Ma znaju da ne gađamo njih - smije se Ante.

Njega i brata Josipa, zbog iznimnog talenta, već osam godina Srbi pokušavaju dovesti pod svoju zastavu. Ante je zlatar, no posla nema.

- Nemaju ljudi za kruh, a kamoli za nakit. Strijelci u inozemstvu rade u vojsci, policiji... - kaže Ante, vjerujući da će u MORH-u imati sluha.

Trening stoji oko 400 kuna, a trenira dva do tri puta na tjedan. U lov više ne ide često.

- Pa kakve šanse imaju fazani i patke protiv vas?

- Uh, velike. Lakše mi je pogoditi goluba.

- Daj onda da još jednom probam - kažem i uzimam pušku. Golub izlazi, pucam...

- Ma nemoguće! Mrtav, a leti! - viknuo sam i odložio pušku. 

Ipak nije to za mene.

150 eura koštaju naočale, a još 150 prsluk bez kojeg se ne može ni trenirati. Svaki metak košta dvije kune, a meta jednu...