'U Berlinu sam uletio u teren, razbio sam se i besciljno trčao... dok nisam ugledao Dadu Pršu!'

Zlatko Kranjčar vodio je svoju najveću utakmicu u karijeri. A kad je zagrmjela "Lijepa naša" iz grla pola stadiona obojanog u kvadratiće, izbornik je pustio suzu. I nije bio jedini...

Hrvatska je 13. lipnja 2006. počela svoj nastup na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, protiv branitelja naslova Brazila.

Pokretanje videa...

22:36

Navijači 'vatrenih' diljem svijeta | Video: CFE - Mi Hrvati/Facebook

Od 72.000 gledatelja, procijenili su da je bilo više od 30.000 hrvatskih navijača. I među njima jedan koji je iskoristio svojih pet minuta slave.

Ante Zuanić na utakmici Hrvatska - Brazil preskočio je 4 m dubok jarak

Da, osim spektakla, Cicinih suza i poraza golo Kake, s te utakmice pamti se i navijački pothvat tada dvadesetogodišnjeg mladića Ante Zuanića iz Splita. Koji je odlučio dokazati da nije nemoguće prevariti osiguranje i utrčati na travnjak Olimpijskog stadiona. Bez namjere da ikome naudi.

Štoviše, on je dvije velike ograde i četiri metara dubok te dva metra širok jarak prešao kako bi poljubio kopačke Dadi Prši! Za to je pobjegao i zaštitarima koji su oko terena bili poredani na razdaljini od nekoliko metara, te preskočiti reklame i pretrčati više od polovice travnjaka kako bi došao Prši.

Srpski je B92 tada izvještavao kako Srbija nikad neće imati navijačku podršku kao Hrvatska, njemački organizatori branili su se kako je Ante imao "iznimne atletske sposobnosti kada je uspio preskočiti ogradu i jarak da bi utrčao na teren", a Zuanić je, prema tadašnjim izvještajima, prošao bez veće kazne, iako su Nijemci prijetili da je za upad u teren predviđena kazna 10.000 eura.

Išao poljubiti Pršine kopačke

- Ante je potpuno zaluđen nogometom, a kada se razočarao u Hajduk, ostala mu je samo reprezentacija. U Berlin je otišao s trojicom prijatelja. Oni su mi rekli da je od početka govorio da želi u teren, ali mu nitko nije vjerovao - govorio je tih dana njegov brat Denis na Korčuli i opisao:

- Čim je počela utakmica, popeo se na stup uz ogradu i čekao priliku za skok, stalno je govorio kako mora utrčati i poljubiti Pršine kopačke. Kako mi je pričao, malo se i ozlijedio pri skoku, jer to nije mala razdaljina.

Anti je to bilo prvo gostovanje s reprezentacijom, a nakon povratka iz Njemačke za Večernji list je pričao:

- Nisam planirao uletjeti u teren, ali me ponijela pjesma hrvatskih navijača. Da se ponovno nađem u toj situaciji, mislim da ne bih to učinio. Prije utakmice feštali smo u hrvatskom restoranu “Neretva” u Berlinu, bila je ludnica. Jelo se, pilo, pjevalo...

Ekipa iz Torcide dala mi je za kartu kući

Prije skoka preko jarka u teren Ante je skočio i s gornje etaže stadiona na donju!

- Razbio sam se cijeli! A trka pokraj brazilskih i hrvatskih nogometaša bila je trans! Trčao sam besciljno sve dok nisam ugledao Dadu Pršu. Odmah sam krenuo zagrliti ga jer je car!

Rekao je i kako mu je bilo u pritvoru:

- Dobro su me tretirali. Ne govorim baš jezike pa mi je bilo teško. No, postupak suđenja trajao je deset minuta. Dobio sam kaznu od 140 eura i pustili su me. Priznao sam i napad na redara, iako ga nije bilo. Nikada nisam bio izgrednik niti sam evidentiran u policiji.
Poslije izlaska iz zatvora lutao sam gradom i sreo ekipu iz Torcide, oni su mi dali kartu za Hrvatsku.

Trener u Hajduku tražio me 5000 maraka

Čak se i pohvalio:

- Na račun ovoga dobio sam posao!

Ugostitelj po struci, nije otkrio kakav posao. Ali je ispričao svoj nogometni put:

- Igrao sam nekoliko godina u pionirima Hajduka. U jednom trenutku tadašnji je trener od mene za nastavak treniranja u klubu tražio 5000 tadašnjih maraka. Naravno da sam s gnušanjem odbio! Bio sam i na selekciji u Legiji stranaca, ali nisam prošao iako sam bio jedan od najspremnijih. Tražili su završen fakultet, a ja ga nisam imao.