U finalu brat na brata: Tata će navijati za mene, a mama za starijeg! Jer je slabiji od mene...

Dok brat nije zaigrao za prvu momčad, obitelji je bilo jednostavno, navijali su za mene. Ali sada će biti problem. Tata Petar koliko-toliko pređe preko toga i navija za obojicu, ali mami Silvani je najgore. Bezveze joj je da igramo jedan protiv drugoga, ona bi najradije da jednoga od nas izbace iz sastava i da ne igra, haha.

Priča nam to Josip Jukić (24), ragbijaš zagrebačke Mladosti, uoči finalne utakmice hrvatskog prvenstva u gostima protiv Sinja (16.30 sati). Tko pobijedi, tko bude bolji u tih 80 minuta, osvojit će pehar, a iste se momčadi tjedan dana kasnije sastaju u Zagrebu u finalu Kupa.

Pokretanje videa...

00:55

Ragbi Sinj osvojio Kup | Video: ragbi klub sinj

U oba finala trebali bi se namjeriti brat na brata! Jer Mateo Jukić (17) igra za Sinj.

Završio sam FSB i radim u struci

- Jedini sam u Mladosti koji sam igrao za Sinj, ali imamo još nekoliko igrača sinjskog porijekla. Evo, naš igrač Brečić i Sinjanin Pavlović prvi su rođaci. Ja sam došao u Zagreb na studij, Fakultet strojarstva i brodogradnje, nedavno sam završio preddiplomski, još mi je ostao diplomski, i već radim u struci - pojašnjava Josip kako je završio u dresu Mladosti.

Nego, jeste li se čuli uoči finala?

- Čujemo se brat i ja nakon svake utakmice, pogledamo snimke, pohvalimo jedan drugoga, ja, kao stariji i iskusniji, ukažem što je Mateo mogao bolje ili uoči utakmica na što da obrati pažnju kod suparnika... Ali sad, prije finala, nismo se čuli. Čekamo da se vidimo kod kuće.

A to će biti obiteljska fešta...

Kao Dražen i Aco Petrović

- Brat je organizirao obiteljski ručak prije utakmice i dolazak šire obitelji na utakmicu, toliko je samouvjeren. I to je mito da navijaju za njega, haha.

Znate li priču o Drženu i Aci Petroviću? Kad je uoči utakmice Šibenke i Cibone Dražen na vrata sobe napisao bratu poruku "Bodovi ostaju ovdje". Hoće li slično biti i u domu Jukićevih u subotu?

- Haha, iako sam stariji, nije mi svejedno proći kraj njega, veći je i jači, pa ću se prije ja zaključati u sobu.

Mateo je ove sezone zaigrao za prvu momčad Sinja i već su se sučelili u derbiju osnovnog dijela sezone.

- Kad smo prvi put igrali jedan protiv drugoga, njemu je to bio debi za prvu momčad i imao sam osjećaj da se tražimo po terenu.

Nema popusta protiv brata

Jeste li išli lakše na brata, s više opreza? Ili možda još jače i žešće, da dokažete tko je prvi ragbijaš u obitelji?

- S moje strane nema kalkulacija, kod njega možda ima. Neću ići ništa lakše nego na druge suparničke igrače. Obojica smo treća linija skupa, tako da se gledamo i nadmećemo često tijekom utakmice. I kod obaranja nema kalkulacija.

Zanimljivo, igraju jedan protiv drugoga, a nikad nisu zaigrali zajedno.

- Ja sam utjecao na njegov izbor da igra ragbi jer s 13 godina sam se upisao, a on kad mu je bilo desetak. Pratili smo se dosta, ali nikad nismo zajedno igrali jer sam više od šest godina stariji. Ako i on dođe studirati u Zagreb, možda zaigramo skupa - dodao je Josip i zaključio o finalu:

Ragbijaši su amateri, ne stignemo više trenirati

- Svi smo na broju. Sinj je favorit, nedavno je izgubio od Ljubljane, a prije toga u dvije godine samo jedanput, od nas, i bit će teško. Za obje momčadi. Teško je nama, amaterima, organizirati više treninga, jedino su sad, dok se pripremamo za finale, malo duže trajali, da se posložimo i pokušamo popraviti neke stvari.

A Mateo nam je otkrio:

- Dogovorio je tata ručak kod kuće za širu obitelj pa će svi na teren gledati utakmicu. Koliko sam ja upoznat, majka će navijati za brata, a tata za mene!

Kako to?! Zar neće majka za mlađeg sina?

- Jer sam ja snažniji pa ne želi da ozlijedim brata!

OK, ima smisla...

Svejedno mi je zabio se u njega od 100 ili nekog od 120 kila!

- S bratom redovito razgovaram nakon utakmica, sad prije finala nismo se čuli. Naravno da prihvaćam njegove savjete i učim od njega... Da, mogu reći i da mi je uzor, zbog njega sam i došao na ragbi, nakon što sam probao i nogomet i rukomet i košarku.

Mateo se dobro sjeća svog debija.

- Na brata sam išao odmah u svom debiju. Ušao sam umjesto Majića, koji se ozlijedio, i bez problema odigrao sam 40-ak minuta i pokazao što znam. Svi su mi čestitali, i moji i mladostaši. A drugu utakmicu, u Zagrebu, nisam mogao igrati jer sam bio s juniorskom reprezentacijom. Isto mi je zabio se u njega od 100 kila ili u nekoga od 120 kila, nema kod mene straha. A ni obzira. Bilo je situacija na toj utakmici u kojim sam se jako zabio u njega, kao i on u mene, nema popusta.

Na kraju je optimistično najavio:

- Pune tribine bit će sigurno, favoriti smo jer igramo kod kuće, a tko god dolazi u Sinj, mora imati tremu. Pogotovo kad je finale. Neće mladostašima biti lako...