U izolaciji sam skinuo dvije kile i sad se vraćam Gabriću u ruke

U karijerama sportaša postoje godine ili sezone koje bi najradije zaboravili, rijetki su oni koji su od početka do kraja zadovoljni svime što su odigrali i napravili. A kada je u pitanju karijera Lovre Kalinića, jedna od takvih sezona za zaborav je ova aktualna, za koju još uvijek nismo ni sigurni kad će i kako završiti.

Pokretanje videa...

01:53

Navijači u Walesu | Video: Sanjin Strukic/PIXSELL/ Dave Bedrosian/DPA/

Naime, nakon sjajnog i nezaboravnog uspjeha reprezentacije u Rusiji, Lovre je potpisao ugovor života s Aston Villom. Iza njega je bilo pet sezona na vrhunskom nivou, pet godina za redom bio je najbolji golman lige, tri sezone u HNL-u i dvije u belgijskoj Jupiler ligi, od Subašića je nakon ruskog srebra preuzeo reprezentativnu 'jedinicu' i potpisao najvrjedniji ugovor od svih hrvatskih golmana u povijesti. Nekad veliki klub tražio je put povratka iz Championshipa u Premiership i Lovre je tu vidio svoju priliku za izlazak na scenu koju je oduvijek sanjao.

No snovi su jedno, a surova realnost nešto posve drugo. Serija nesretnih okolnosti, bizaran potres mozga, kasnije i ozljeda mišića preselili su ga na klupu, i to u trenutku kada se momčad nakon dugo vremena kompletirala i ušla u seriju pozitivnih rezultata. A kako se momčad koja pobjeđuje u pravilu ne mijenja, Lovre je ostao na klupi. Pet vrhunskih sezona izbrisano je u trenu, izgubio je poziciju prvog golmana u klubu i reprezentaciji i našao se u nezavidnoj poziciji.

No kako mu to nije bio prvi takav slučaj u karijeri, Lovre je odlučio napraviti korak unatrag, da bi napravio dva naprijed, tražio je od Aston Ville da ga puste na posudbu i ove je zime prihvatio poziv francuskog Toulousea, koji je tražio iskusnog golmana koji će im pomoći u očuvanju prvoligaškog statusa. No nakon par kola istegao je mišić, a kad se vratio, pandemija korone je prekinula prvenstvo...

- Konačnu odluku o plasmanima donijet će 20. svibnja, ali šanse za opstanak su male. Igračima su odobrili odlazak kućama, rekli su nam da treniramo individualno i čekamo vijesti... - javio se Lovre s puta prema Splitu, na koji je s obitelji krenuo malim unajmljenim zrakoplovom.

- Druge opcije nema, automobilom bi tako dug put bio prekompliciran s malim djetetom i suprugom u visokom stupnju trudnoće, komercijalnim letom bismo morali presjedati četiri puta od Toulousea do Splita i čekati tko zna koliko po zračnim lukama, a pitanje je i kad bismo uopće mogli rezervirati letove, tako da sam se odlučio na ovu opciju.

Nakon dolaska u Split Lovre će morati u obaveznu dvotjednu karantenu prije nego počne s treninzima. Našalili smo se da je o dolasku u Split prije obavijestio Tonćija Gabrića nego obitelj, no Lovre je priznao da i nismo tako daleko od istine.

- Rekao sam mu da vadi opremu iz bunkera i da posloži sve za početak rada i rezervira termine. Tonći me najbolje poznaje, s njim sam najduže radio i uvijek je sve bilo u najboljem redu, nema razloga da ne bude i ovaj put... Zamolio sam prijatelja da mi u kući posloži mini teretanu tako da mogu raditi dok sam u samoizolaciji. Dva tjedna ću raditi sam, potom mjesec dana drila s Tonćijem, i sve će biti kao nekad - nada se Lovre, koji nije prekidao s treninzima ni u prisilnoj pauzi.

- U Toulouseu sam imao mini teretanu kod kuće, svaki drugi dan sam izlazio van na trčanje, mogu se pohvaliti da sam izgubio dva kilograma, tako da se sigurno nisam zapustio. Ali, treninzi kod kuće su jedno, a na terenu s loptom nešto posve drugo. Nisam se pošteno bacio mjesec i pol dana...

Ono što je izgubio na nogometnom planu, Lovre je dobio na obiteljskom.
- Život profesionalnog nogometaša je takav da si uglavnom zauzet obavezama i rijetko si kući. Po prvi put sam proveo duže vrijeme sa suprugom i kćerkicom, ona ima tri godine i bila nam je centar svijeta. Igrali smo se s njom, kartali, crtali, izrađivali ukrase od papira... Koliko god mi je krivo zbog nogometa, toliko mi je drago da sam ovo proteklo razdoblje uživao u obitelji i odrastanju djeteta, koje bih vjerojatno u normalnim okolnostima uglavnom propustio zbog nogometnih obaveza.

Život u Francuskoj za vrijeme karantene poprilično se razlikovao u odnosu na život kod nas.
- Kontrole su dosta strože. Da bi uopće izašao iz kuće moraš se prijaviti na aplikaciji, upisati ime i prezime, adresu na kojoj boraviš i razlog zbog kojeg izlaziš. Pokreneš aplikaciju i ne smiješ se kretati dalje od kilometar od svoje adrese. Ako te zaustavi policija, pokažeš im kod na mobitelu, oni ga očitaju i ako je sve u redu puste te, ako ne... kazna. I nema popust ni za koga, svi su isti, profesionalni sportaši ili umirovljenici od 80 godina.

Ona 2018. bila je godina za pamćenje u svakom pogledu, 2019. je godina za zaborav, a kava će biti 2020. to nitko ne može ni pretpostaviti. Lovre se nada da bi to trebala biti godina povratka.
- Život je satkan od uspona i padova, barem sam ja to na svojoj koži jako dobro osjetio i naučio. Niti si vječno na tronu, niti si vječno na dnu, važno se dignuti svaki put kad te život baci na pod. Nakon pet godina na top nivou dogodi se splet nesretnih okolnosti, manjak sreće... Ali ja ne gledam na to negativno, tako je kako je, sve je to sastavni dio života, samo se treba znati nositi s tim. Tonći uvijek ponavlja izreku po kojoj nikad ne znaš zbog čega je nešto dobro, tako se i ja nadam da će iz svega ovoga opet izaći neko dobro.  

Jedna od dobrih stvari iz Lovrine perspektive je otkazivanje Eura.
- Obzirom da nisam branio i da sam izgubio mjesto prvog golmana reprezentacije sigurno da mi se sada otvara bolja mogućnost da se opet nametnem izborniku dobrim obranama. Zbog toga sam i odabrao odlazak na posudbu. Toulouse me tražio, bili su uporni, nudili su mi priliku da branim i ja sam je iskoristio. Bez obzira na situaciju u kojoj su se našli, pri dnu prvenstvene ljestvice, ja sam se tamo pronašao, osjećao sam se kao i prije, osjećao sam da sam u dobrom trenutku, pun energije i želje...

Iz Lovrine perspektive otkazivanje Eura je dobro, no pitanje je kako će se odraziti na  ostatak reprezentacije, kako na one najstarije poput Modrića, Rakitića i Perišića, tako i na najmlađe Vlašića, Brekala...
- Moje je mišljenje da ćemo iduće godine biti jači nego ove godine. Luka i Raketa su pravi profesionalci, žive za nogomet, kvalitetno treniraju i sigurno im ta godina neće puno odnijeti, dok će ovim mladima koji će i te kako pomoći reprezentaciji godina sazrijevanja i 50-ak utakmica u nogama donijeti puno više.

Prije otkazivanja Eura navijači su sanjali o ponavljanju uspjeha iz Rusije.
- Nema razloga da se bilo što mijenja u planovima i ciljevima, manje-više smo svi i dalje tu i želimo borbu za vrh. Ali, baš kao što ni uoči Rusije nismo slali pompozne najave, nećemo ih slati ni sada. Idemo korak po korak, od početka, bez velikih riječi, i ako bude malo sreće kao i u Rusiji, možemo se svi skupa ponovno radovati. Svi smo u kontaktu i dalje, od izbornika do igrača, raspitujemo se uglavnom jedni kod drugih kako je, osluškujemo što je u drugim klubovima, zemljama...

Lovri situaciju dodatno komplicira to što je na posudbi do 30. lipnja, a nakon toga bi se trebao vratiti u Birmingham i staviti na raspolaganje treneru Aston Ville. Oba kluba su prije prekida natjecanja bili u zoni ispadanja.
- Nitko ne zna što će biti dalje, pa tako ni ja. Da se sezona nastavila, ja bih se vratio u Toulouse i odradio je do kraja, produžio posudbu... Želio bih se na neki način odužiti ljudima koji su me sjajno primili, dali su mi priliku i nemam nijedne zamjerke ni na klub, ni na ljude. U odnosu na neke druge klubove Toulouse je mali klub, mala sredina, ali velikog srca i mene su oduševili. Stereotip je da su Francuzi hladni, ali ja to nisam ni u jednom trenutku osjetio...

Toulouse je u dodatnim problemima zbog toga što ih financira privatni vlasnik koji je također pogođen ovom situacijom.
- Dosta se nade polagalo u novac od naknade za TV prava, koji bi se od iduće sezone trebao znatno povećati, no za sada je sve na čekanju. Nas financira privatnik koji radi catering za avio kompanije i dosta je pogođen ovom situacijom. Za sada izvršava sve obaveze, ali pitanje je koliko će i on moći izdržati trenutnu situaciju. U Engleskoj je situacija nešto drugačija, oni su jako pogođeni, no znamo svi što nogomet znači Englezima. Cijeli svijet može stati ali oni će sigurno pronaći načina da se sezona odigra do kraja - kaže Lovre, koji je u stalnom kontaktu s ljudima u Aston Villi i nada se povratku:

- Nikad nisam odustajao od svojih snova, pa neću ni sada. Ugovor me s Aston Villom veže još tri godine i nadam se da ću jednoga dana dobiti pravu priliku. Svjestan sam da ću možda morati potražiti novu sredinu, ali se isto tako nadam da ću iduće sezone biti prvi golman Aston Ville. Ne znam kakvi su njihovi planovi, tko će biti trener, ali koliko pratim situaciju među golmanima, Tom Heaton je teže ozlijedio koljeno a Jed Steer Ahilovu tetivu, dok bi se Pepe Reina na ljeto trebao vratiti u Milano. Tu smo Orjan Nyland koji ima ugovor do kraja sezone i ja... Ne znam kakvi su njihovi planovi, ali ja ću sigurno biti spreman i pokušati se izboriti za mjesto na golu, kao i uvijek do sada. Odluke su naravno na klubu i treneru, a koliko su dobre to će pokazati vrijeme, ja mogu 'pričati' samo na terenu...

No dok na 'priča' na terenu zbog toga što lopta miruje, Lovre 'priča' na drugim terenima. Poznato je kako redovito sudjeluje u humanitarnim akcijama poput akcije 'Tone hrane za splitske beskućnike', a nedavno je s bivšim suigračem, prezimenjakom i prijateljem Nikolom Kalinićem kupio opremu za splitsku bolnicu. O toj temi Lovre ne voli pričati, kaže tek kako pomaže koliko i kada može i ne želi se gurati u prvi plan, no zato smo ga upitali za Nikolu, koji još uvijek nije otvorio dušu na temu odlaska iz reprezentacije...

- Mi smo dobri i redovito se čujemo, ali ne pričamo puno na tu temu, niti je red da ja sada o tome pričam u njegovo ime. To što se i zbog čega dogodilo znaju on i izbornik, a ono što ja mogu reći ja da bih ga kao suigrača i čovjeka uvijek volio imati uz sebe u momčadi. On je za reprezentaciju uvijek davao sve, čak i kad se prema njemu nije postupalo korektno. Po meni, to što se dogodilo u Rusiji bio je trenutak slabosti, nakupilo mu se i jednostavno je 'pukao'. Svakome se to ponekad dogodi, ali njemu se dogodilo u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Sigurno je i njemu žao zbog svega, pogotovo što ga je javnost razapela a da se ni danas ne znaju svi detalji te priče. Ali, tako je to kad si poznata osoba. Ne znam što će se događati dalje, niti se želim miješati u tuđe odluke, mogu samo ponoviti da bih ja takvog igrača i čovjeka uvijek volio imati uza sebe u momčadi.