U Švedskoj po reprizu: Naše cure po slavnu '91. Lokomotive

Ova današnja ekipa jako me podsjeća na onu našu iz 1991. I mi smo tad sve imale 19, 20, 21 godinu, uz nekoliko starijih igračica koje vuku mlađe. Doduše, mi smo tad imale i dvije strankinje, toga sad nema, ali je sličnosti jako puno, kaže Klaudija Bubalo.

U to se vrijeme jedna od naših najvećih rukometašica u povijesti prezivala Klikovac, imala je i nakon toga čitav niz uspjeha, ali ta 1991., pobjeda u finalu protiv Bayera iz Leverkusena, ostala je nešto posebno.

Najljepše godine

- Te dvije sezone s trenerom Šojatom bile su posebne, moje najljepše dvije u Lokomotivi. On je izuzetan trener, čovjek koji je jako dobro znao kad treba stisnuti, a kad popustiti. To i razdvaja dobrog od odličnog trenera, taj osjećaj. Uzeli smo četiri trofeja u te dvije sezone, puno je tu bilo lijepih trenutaka, smijeha, uživanja, pobjeda... - pamti Klaudija, koja je i danas u kakvom-takvom kontaktu s većinom tadašnjih suigračica.

- Adriana Prosenjak je trenerica Zameta, Matea Brezić, Marija Baković-Papić i Koraljka Milić profesorice su kineziologije, a Matea je bila i izbornica reprezentacije u rukometu na pijesku. Danijela Tuđa-Palenšćak i Renata Pavlačić više nisu u rukometu, a Ines Dogan-Trošić već 20-ak godina živi u Švedskoj. Najavila je da dolazi na utakmicu - nabrajala je Klaudija Bubalo pa nastavila:

- Tanja Vukmirović se početkom rata odselila iz Zagreba, ne znam samo je li u Srbiju ili BiH, Slovenka Sonja Čotar je instruktorica u slovenskom savezu, a Slovakinja Alena Dimčova je svako ljeto u Hrvatskoj.

To je 11. Dvanaesta je Klaudija, sportska direktorica Lokomotive, koja će uskoro postati doktorica rukometa.

Bile i u 'sedmoj noći'

- U klubu sam od 2004., praktički otkad sam prestala igrati, radim i u struci, u OŠ Rapska u Zagrebu, a trenutačno sam i na četvrtom semestru doktorskog studija Kineziološkog fakulteta. Željela sam to zbog sebe, da dokažem sama sebi da to mogu, iako je teško sve to ukladiti. Klub, škola, dvoje djece od 12, odnosno sedam godina... Nasreću, imam podršku i supruga, i roditelja, i svekrve, čak i susjeda, koji uskaču s čuvanjem djece - sa smiješkom kaže Klaudija, koja u Švedsku, na uzvratnu utakmicu finala Challenge kupa, nije išla jer, kaže, sve to doživljava preemotivno.

- Cure su već sad napravile veliku stvar, važno je da odigraju hrabro, da idu po pobjedu, a ne čuvati četiri razlike - kaže Bubalo.

Naravno, teško je uspoređivati njezino vrijeme s današnjim.

- Nama je dvorana najčešće bila puna, novine su nas bile pune, gostovale smo u ‘Sedmoj noći’, u emisijama o kuhanju... Ne može se to ni uspoređivati s ovim sad - prisjeća se Bubalo i zaključuje:

- Ma važno je samo da se ne uplaše i sve je moguće!