Xana je bol, ponos i uspomena, živi se za Pacha, Siru i Elenu...

Nije čudo da mi ljudi, sitni i kratkotrajni u vječnosti i beskraju, otkad postojimo tražimo neki viši smisao, nalazimo ili se nadamo da smo ga našli u neki višim, nama nedokučivim i neobjašnjivim silama i bićima. A još je manje čudo što ima trenutaka u kojima ne vjerujemo ni u koga i ni u što, dok nas lomi neizdrživa bol ni u čemu ne vidimo ikakav smisao.

Nije normalno, ne bi se smjelo ama baš nikada dogoditi da čovjek, da bilo koje živo biće nadživi vlastito dijete. A kada se ugasi anđelčić od samo 9 godina... Smisla nema nikakvoga. Apsolutno nikakvoga. I onda pod upitnik dolaze sve moguće i nemoguće, zamislive i nezamislive više sile i viša bića.

Ima i kičmu i obraz

Xana Enrique preminula je od karcinoma, živjela je devet godina. Njezin otac, Luis, svoju je razdiruću tugu objavio svijetu koji se pet mjeseci pitao zašto je izbornik španjolske nogometne reprezentacije 25. ožujka na Malti napustio svoje igrače i bez ijednog slova objašnjenja nestao sa javne scene.

Igrao je za Real, Barcelonu i Španjolsku, trenirao je Real, Barcelonu i Španjolsku. Ime Luis Enrique zna cijeli svijet. Do 29. kolovoza 2019. po briljantnoj igračkoj i trenerskoj karijeri. Od 29. kolovoza 2019. i po tragediji koja se srušila na njega i njegove najmilije.

Sjećamo se zimske večeri prije 15 godina u Opatiji u kojoj je još jedan naširoko poznati sportaš, Fredi Bobic, uz smijeh jednostavno rekao: "Ako si dnevni kroničar kluba onda ćemo ili imati vrhunsku suradnju ili se nećemo podnositi. Jer ako je čovjek uvijek pošten i iskren onda sredine nema, a većina najviše voli život provesti u tom sivilu pa onda nema ni stava, ni iskrenosti, ni korektnosti. Mene ili istinski poštuju ili me ne podnose, to je tako i na to sam navikao".

Upravo tako se, još od dana u kojima je počeo kao igrač, opisivalo i opisuje Luisa Enrique. Ne moraš se s njime slagati, ali znaš da nema skrivenih motiva, nema zakulisnih igara, nema licemjerja pa makar u svijetu u kojem se zbog love na sve strane laže, vara i uništava druge. Luis Enrique 'ima i kičmu i obraz'.

'Neću stare zasluge...'

Rođen je u Gijonu, u Asturiji. Nakon pet godina igranja u Realu prešao je u Barcelonu pa postao: Barcin kapetan. Na Nou Campu je počeo i kao trener, a kada mu je povjerena prva momčad pod njegovim je ravnanjem za Blaugranu debitirao i naš Ivan Rakitić.

Kao nogometaš Luis Enrique bio je all-round veznjak, krilo, polušpica, bočni u sustavu sa 5 veznih... Pun znanja, ali i 'fajta'. Za La Roju je igrao na tri Svjetska prvenstva. Kad su mu i Barcelona i Sporting Gijon 2004. ponudili novi ugovor sjeo je pred kamere i rekao:

- Hvala i jednima i drugima, ali to bi bilo uzimanje love na ime starih zasluga. Ozljede su sve češće, ne mogu više biti na razini koju prvenstveno sam od sebe tražim. Ne bi bilo pošteno da me bilo tko plaća, a zapravo samo čeka kad će me dokačiti nova ozljeda, a svaka sljedeća može mi okončati karijeru. Neću to. Sam kažem dosta - izjavio je 10. kolovoza 2004. te prekinuo aktivnu profesionalnu igračku karijeru u okviru koje je odigrao dvije utakmice i za svoju Asturiju.

Španjolski izbornik postao je 9. srpnja 2018. U prvoj utakmici La Roja je pod njegovim vodstvom na Wembleyu pobijedila Englesku 2-1 u Ligi nacija. Sljedeće godine u ožujku se povukao, a sve koji su znali razlog zamolio je da o tome javno ne progovore ni slova. Španjolska nogometna federacija službeno je objavila da L.Enrique iz obiteljskih razloga više ne može biti izbornik u lipnju ove godine.

Svi su ga poslušali

I jednom se dogodilo da zaista apsolutno nigdje nije objavljen ni redak o stvarnom razlogu odlaska javne osobe iz javnog života. Svi su poštivali njegovu privatnost, bol i tugu zbog unaprijed izgubljene, a nikad važnije bitke.

I oni koji bi ga prepoznali kako sa baseball kapom na glavi i Xanom u naručju, svaki dan sve ispijeniji i nemoćniji dolazi i odlazi iz bolnice, imali su dovoljno ljudskosti i pijeteta da neku mutnu fotografiju ne utrže u nekom 'lešinarskom' mediju.

Hoće li mu nogomet u nekoj bližoj ili daljnjoj budućnosti pomoći da se zatrpa poslom ili više nikada neće ni pomisliti na trenersku klupu? To ne zna ni on. Ali i sa prepuklim, slomljenim srcem ima za koga živjeti.

On i Elena svoju su Xanu dobili kao već zreli roditelji. Prije Xane rodili su se Pacho koji danas ima 19 i Sira koja ima 18 godina. Xana tati, mami, sestri i bratu ostaje vječni najveći ponos, najteža bol i najdragocjenija uspomena. Pacho, Sira i Elena... Luis Enrique ima za koga živjeti.