Teško je rudarima i samohranim majkama. Ja sam bio plaćen i kad sam bio na štakama, rekao je Stefan Simić, kojeg je Primorac vratio u momčad, a Jakobušićevo pravilo da igrači sami čiste svlačionicu ne smatra kaznom
SIMIĆ SE NADA EURU
'Zašto sam bio na ledu? Nisam saznao. Bio sam ljut, ali Tudoru i Vukasu ništa neću poručivati'
Ako se jednom odluči napisati autobiografsku priču o karijeri, Stefan Simić (25) imat će itekako problema objasniti čitateljima kako je tek iz trećeg pokušaja stigao u Hajduk, u klub za koji navija još od djetinjstva, iako je dva puta pakirao stvari i našao stan u Splitu. A još će mu veći problem biti napisati što mu se to događalo u 2020. godini, koju je uglavnom proveo na tribinama, umjesto na terenu.
Nakon što je odigrao zadnju utakmicu u dresu Hajduka prošle godine protiv Istre, promijenio se trener, a nakon zimske stanke i priprema više se nije vraćao u konkurenciju. Ni kod Tudora, a ni kasnije kod Vukasa, ako zanemarimo onaj kup ogled s Graničarom u Županji, koji su odradile rezerve.
Pokretanje videa...
00:43
No čim je Boro Primorac sjeo na klupu Hajduka, vratio ga je u sastav i Stefan je odradio dvije odlične utakmice u gostujućim pobjedama protiv Slavena i Lokomotive. Sada je opet na početku, u borbi za mjesto u postavi Hajduka, ali i u borbi za mjesto u sastavu reprezentacije Češke za Euro.
Jeste li saznali zbog čega ste bili na ledu cijelo proljeće?
- Nikad nisam saznao razlog. Nakon što sam zaliječio ozljedu stopala borio sam se na terenu da pokažem što znam. Došao sam u Hajduk dok je još trener bio Siniša Oreščanin, u međuvremenu se dosta toga promijenilo, došli su novi ljudi, dva nova igrača na mojoj poziciji... Nastavio sam se boriti i evo, na koncu sam se izborio.
Kako je ovo iskustvo djelovalo na vas?
- Možda malo glupo zvuči, ali ja sam plaćen da treniram i igram utakmice. Na svakom treningu davao sam maksimum, a na to što nisam igrao utakmice nisam mogao utjecati, to je bila odluka trenera.
Je li ovo najtežih 11 mjeseci u vašoj karijeri?
- Nitko ne želi 11 mjeseci na štakama obilaziti liječnike i odlaziti na terapije i trenirati, a ne igrati utakmice. Ali ne gledam to kao na nešto teško. Teško je onome tko kopa u rudniku i samohranim majkama, ja sam bio plaćen za to što sam bio na štakama. Zato ne bih rekao da mi je bilo teško, ali da ti padne moral, da si nervozan i ljutit, to da. Radio sam i vjerovao da će proći. Svaki trener ima svoje ideje i mišljenje o momčadi, i svatko odgovara za svoje odluke i postupke.
Želite li poslati neku poruku Tudoru i Vukasu?
- Ne mislim im ništa poručivati, ne igram nogomet radi njih, nego radi sebe. Ja najprije sebi dokazujem neke stvari na terenu, a ne trenerima.
Jeste li promislili što vam je ovo trebalo i poželjeli dići ruke i otići iz Hajduka?
- Ne, nisam. Iako sam bio u lošoj situaciji, imao sam još tri i pol godine ugovora, nadao sam se i vjerovao da će se nešto promijeniti i bio sam fokusiran da taj trenutak dočekam spreman. U kup utakmici u Županji nisam bio spreman, tek sam tjedan dana trenirao s momčadi.
Kako vam je pristupio trener Primorac?
- Zahvalan sam mu što je bio korektan prema meni, rekao mi je za prvu utakmicu protiv Osijeka da neće ništa mijenjati i da ne računa na mene, ali da ću u reprezentativnoj stanci koja je slijedila dobiti priliku dokazati da mi je mjesto u momčadi.
Znate li da Didi, kako zovete trenera Primorca, u subotu slavi 66. rođendan? Što ćete mu pokloniti?
- Vjerujem da bi ga najviše razveselila pobjeda protiv Rijeke dan kasnije.
Je li vam prednost to što je Rijeka opterećena Europom, putovanjima, utakmicama s Napolijem, Sociedadom...?
- I prije Osijeka se govorilo o tome pa se na njihovoj igri nije nimalo osjetilo igranje u Europi. Bit će oni i spremni i motivirani...
Povratak u momčad i pobjedu u Koprivnici doživjeli ste jako emotivno.
- Želio sam zahvaliti svima, od obitelji, preko djevojke, do liječnika, fizioterapeuta, kondicijskih trenera... Svima koji su bili uz mene.
Je li otac vaš najveći navijač?
- Je, najveća podrška, ali je on ujedno i najkritičniji.
Kako je on proživio razdoblje u kome niste igrali?
- Jako teško, njemu je bilo teže nego meni. Bio je daleko, ja sam isprva bio ozlijeđen, nakon toga se pojavio i problem s koronom, nisam igrao... Bila je ovo dosta teška godina za njega.
Slažete li se i vi da je ova momčad Hajduka puno bolja od igara i rezultata koje postiže?
- Slažem se, a isto mislimo svi, i igrači, i stožer, i cijeli Split... I to ne samo da mislimo, nego to i znamo. Dosta dugo smo bili prvi i drugi na ljestvici u prošloj sezoni, hvatali smo Dinamo, a to znači da možemo. I sve ovisi o nama, imamo sve uvjete da to i napravimo... Iza nas su dvije pobjede, a protiv neugodne Rijeke spremni smo i za treću. Žao mi je što neće biti gledatelja, koji su naša velika podrška, ali moramo se na to naviknuti.
Jeste li vi i Vušković tandem stopera Hajduka za proljetni dio sezone?
- Mario je jako dobar igrač, mlad, vrijedan, dobro radi... Ima nas jako puno, konkurencija na mjestu stopera je jaka, još nam se vraća i Božo Mikulić. Vidjet ćemo.
Kako ste prihvatili odluku predsjednika da morate sami čistiti svlačionicu?
- Normalno, ne smatram to kaznom.
Nadate li se mjestu u reprezentaciji Češke na Euru?
- Bilo bi lijepo da život ide onako kako zamisliš, ali uvijek ima prepreka. U studenom prošle godine bio sam reprezentativac, ali ja sam ispao iz konkurencije jer nisam igrao u klubu, što je i normalno, a Euro se pomakao. Dosta sam u pauzi radio na sebi i kad uhvatim kontinuitet, a pogotovo ako budu dobri rezultati, mogu se nadati i povratku u reprezentaciju.
Nedavno ste na društvenoj mreži objavili fotografiju s upitnikom, kao da se pitate što se čeka, dajte mi odgovor.... Što ste mislili tim upitnikom?
- Ništa posebno, fotografiju sam objavio u 8 ujutro, tko će još o tekstu misliti, pa sam stavio upitnik, ha, ha, ha...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
