Svih pet reprezentacija iz Južne Amerike plasiralo se u osminu finala Svjetskog prvenstva. Zašto su oni tako uspješni, a Europljani doživjeli potop?
Zašto su reprezentacije iz J. Amerike tako dobre?
Do utakmice Španjolske i Čilea, posljednje po skupinama na ovom SP-u, južnoameričke reprezentacije nisu izgubile niti jednu utakmicu u Južnoafričkoj Republici. Čileanci su izgubili od europskih prvaka, no prošli su u osminu finala. A da stvar bude još bolja za zaigrane 'južnjake' među 16 reprezentacija na najvećem svjetskom nogometnom natjecanju je svih pet južnoamerikanaca. Od Argentine i Brazila se to očekivalo, ali Urugvaj, Paragvaj i već spomenuti Čile igraju iznenađujuće dobro i pravo su osvježenje SP-a. S druge strane europske reprezentacije doživjele su pravi potop u Africi. Od 13 reprezentacija ispalo je njih čak sedam, među njima i svjetski prvaci Talijani, Francuzi, Danci, Srbi, Grci... Doista porazna statistika za očito umorne Europljane. O Afrikancima, koji su najavljivali kolektivni juriš na naslov, je suvišno i govoriti. Jer, samo je Gana prošla dalje, a i to je bilo slučajno. Kako drugo ocijeniti momčad koja je u dvije utakmice zabila dva gola, i to iz penala. Zašto su europske repke doživjele krah u JAR-u? Jesu li imale krivu taktiku? Jesu li njihovi igrači umorni od teških natjecanja u Europi? Kako to da su Južnoamerikanci tako dobri? Ili su ostali tako loši? Zašto su se baš sve njihove reprezentacije plasirale u osminu finala SP-a?