Lijek je dostupan bogatima da smršave, ali dijabetičarima nije. Oni čekaju i do dvije godine!

Dok osobe koje žele smršaviti mogu kupiti lijekove Ozempic i Mounjaro u ljekarnama na privatan recept, istovremeno su ti lijekovi teško dostupni onima koji ih trebaju - dijabetičarima.

- Zbog neusklađenosti s europskim i svjetskim praksama liječenja, naši dijabetičari u početnom stadiju bolesti nepotrebno čekaju godinu do dvije na potrebnu GLP-1 RA terapiju, a za to vrijeme im se značajno pogorša zdravstveno stanje, upozorila je na početku razgovora za 24sata dr. Manja Prašek, specijalistica endokrinologije i ujedno predsjednica Zagrebačkog dijabetičkog društva.

- GLP-1 RA lijekovi su prva linija liječenja pacijenata s dijabetesom tipa 2 u svim europskim i svjetskim smjernicama liječenja. U Hrvatskoj, iako dostupni, oni su tek treća linija liječenja, a to znači da naši pacijenti kojima se otkrije dijabetes, a njih je nekoliko tisuća svake godine, čekaju na njih godinu do dvije, pa i dulje. Liječnici im moraju prije njih ponuditi dva oralna antidijabetika te često i ostaju na tim lijekovima zbog rijetkog odlaska specijalistima - ističe dr. Prašek.

U tom razdoblju do adekvatne GLP-1 RA terapije pacijentima koji su ionako u dosta lošem stanju ono se, dodaje, još pogoršava te se počnu pojavljivati brojne komplikacije povezane s dijabetesom koje brzo napreduju.

- GLP-1 RA lijekovi su upravo iznimno korisni u prevenciji tih komplikacija, s obzirom na dokazano zaštitno djelovanje na niz organskih sustava, krvožilni sustav, bubrege, jetru i dr. Posljedica je narušena kvaliteta života, ali i golemi pritisak na bolnice i HZZO - ističe.

Financijski teret

Upozorava i na financijsku dimenziju problema te činjenicu koliko liječenje brojnih kroničnih bolesti i onih vezanih uz dijabetes i njegove posljedice stoji zdravstveni sustav.

- Ako znamo da 88 posto troškova liječenja dijabetesa u Hrvatskoj čine troškovi liječenja komplikacija te bolesti, jasno je da bi se pravodobnim uvođenjem adekvatne terapije, GLP-1 RA lijekova u prvu ili drugu liniju liječenja (odmah nakon metformina), moglo uštedjeti na razini HZZO-a, odnosno tu nikako nije riječ o dodatnim troškovima za sustav - rekla je u razgovoru za 24sata dr. Prašek.

Dodatno pojašnjava način na koji ovi lijekovi djeluju.

- Poanta je da ti lijekovi zaustavljaju brojne komplikacije. Pacijenti izgube prekomjernu tjelesnu težinu. Samim time dolazi do toga da im gušterača bolje radi. Hormoni u crijevima bolje se luče. Lijekovi zaustavljaju proces porasta šećera u krvi i smanjuju se kronične komplikacije, tako bi uštedjeli na liječenju naših pacijenata ako se liječe najnovijim lijekovima. Ako se komplikacije razviju, i tad pacijentu treba dati lijek, jer ćemo zaustaviti taj razvoj tolikih komplikacija i smanjiti troškove liječenja. Koliko samo stoji liječenje infarkta. Rane na nozi koje se pojavljuju. Sve se može izbjeći ako se uključi lijek. To stalno govorimo - navodi liječnica.

Sadašnje stanje koje je mimo EU smjernica i prakse frustrira kaže i same liječnike.

- Naši pacijenti su diskriminirani u odnosu na EU, a sustav gomila dodatne troškove zbog komplikacija uslijed prekasnog početka najbolje terapije. S obzirom na to da pacijenti s dijabetesom tipa 2 u Hrvatskoj imaju dostupne sve mogućnosti liječenja kao i u većini EU zemalja, nelogično je da se HZZO pravila za skupinu rizičnih pacijenata, kojih je nekoliko tisuća novih svake godine, ne prilagode praksi EU zemalja i omogući im se pravodoban pristup adekvatnoj terapiji - zaključuje dr. Manja Prašek.

Foto: PIXSELL/

Dvostruki problem dostupnosti i visokih doplata

S problemom dostupnosti terapije suočavaju se i sami pacijenti. O tome govori Davor Skeledžija, koji boluje od dijabetesa tipa 1, a kao glavni urednik portala NaInzulinu zalaže se za prava svih oboljelih od šećerne bolesti.

- HZZO indikacije su dosta stroge. Propisuje, između ostalog, da index tjelesne mase treba biti iznad 30. I kad zadovoljiš indikacije, moraš platiti doplatu. To je dvostruki problem dostupnosti - kaže nam Skeledžija.

Naglašava i problem nedovoljne educiranosti pacijenata s tipom 2 dijabetesa.

- Ponekad su pacijenti s tipom 2 dijabetesa dosta needucirani u smislu toga da znaju na što bi trebali imati pravo i kako se pravilno hraniti - kaže Skeledžija.

Kao jedan od ključnih problema ističe visinu doplata.

Čekanje HZZO-a

- Problem s GLP-om je što su dosta visoke doplate za tu terapiju, iznad deset eura mjesečno. I drugo, HZZO već godinu dana odlučuje o uvrštenju Mounjara na listu HZZO-a. Stvarno nije u redu čekati godinu dana na odluku. To što pacijenti dugo čekaju na terapiju je baš loše. Samo da više donesu tu odluku - navodi Skeledžija.

Dodaje kako su doplate već sad veliki teret za mnoge.

- Nama je već problem jer su velike doplate. Posebno su osjetljivi pacijenti s tipom 2, posebno starije životne dobi, s manjim mirovinama. Njima je s 0 eura za taj lijek došlo na 15, pa na 37 eura za drugi lijek. Svi su se pobunili - kaže Skeledžija.

Ističe i da su iz HZZO-a poručili kako ne mogu komentirati postupak odlučivanja.

Kontaktirali smo HZZO-o te smo ih pitali zašto se već gotovo godinu dana čeka na njihovu odluku o uvrštavanju Mounjara na listu lijekova HZZO-a.

- Lijek Mounjaro (tirzepatid) ne nalazi se na listi lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Postupak stavljanja lijekova na listu lijekova HZZO-a provodi se primjenom odredaba Pravilnika o mjerilima za stavljanje lijekova na listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao i načinu utvrđivanja cijena lijekova koje će plaćati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje te načinu izvještavanja o njima ("Narodne novine", broj 33/19., 72/23. i 87/23.). HZZO je zaprimio zahtjev za stavljanje lijeka Mounjaro na listu lijekova te je postupak u tijeku, a o istom nismo u mogućnosti davati informacije, kao ni prejudicirati konačnu odluku koju donosi Upravno vijeće HZZO-a - odgovorili su za 24sata.

Dok liječnici upozoravaju na medicinske i financijske posljedice odgađanja suvremene terapije, a pacijenti na stroge indikacije i visoke doplate, konačna odluka o širem pristupu novim lijekovima ostaje na HZZO-u, kao i na samim liječnicima koji kasne s određivanjem GLP-1 RA terapija. Za to vrijeme pacijentima s dijabetesom značajno se pogoršava zdravstveno stanje te im se stvaraju dodatne zdravstvene tegobe i komplikacije koje samo dodatno koštaju zdravstveni sustav, a upravo se te zdravstvene komplikacije mogu spriječiti pravovremenim uključivanjem GLP-1RA terapija, kao što je upozorila endokrinologinja dr. Manja Prašek.

Inače, iako se primarno koriste za dijabetes, ovi lijekovi u svijetu su, pa potom i u Hrvatskoj (riječ je o lijekovima Mounjaro i Ozempic), postali popularni i kao terapija za mršavljenje. Mnogi su liječnici komentirali da je dobro svako skidanje kilograma jer je manje opterećenje za rad srce, kao i da donose znatno zdravstveno poboljšanje kod pretilih osoba. Inače se ove lijekove može kupiti u ljekarnama na privatni recept koji izdaju liječnici, često i oni u obiteljskim ordinacijama ili pak endokrinolozi, pa ih pacijenti plaćaju sami u punom iznosu. Cijene lijeka Mounjara za terapiju od mjesec dana u Hrvatskoj se kreću od 180 do više od 350 eura, ovisno o dozi koja se daje. Istovremeno, lijek Ozempic je jeftiniji i njegova je cijena od 120 do 160 eura mjesečno, također ovisno o jačini doze koja se primjenjuje.