FOTO Jupiter kakvog još niste vidjeli: Ovo su nevjerojatne tajne Velike crvene pjege!
Njegov najpoznatiji ukras, Velika crvena pjega, kolosalni je vrtlog koji bjesni stoljećima. Jupiterova ikonska oluja, dovoljno velika da proguta cijelu Zemlju, promatra se već gotovo 200 godina
NASA-ina letjelica Pioneer 10 4. prosinca 1973. poslala je na Zemlju dojmljive snimke Jupitera. Nakon najbližeg prolaska, dok se nalazila iza planeta, nastao je izobličeni prikaz Jupitera u obliku srpa, koji je jedan član tima nazvao „izlaskom Sunca na Jupiteru“. Kako se letjelica udaljavala iz Jupiterova sustava, taj se prizor postupno smanjivao.
Pioneer 10, lansiran 1972., bio je prva letjelica koja je prošla kroz asteroidni pojas i izbliza snimila Jupiter, približivši se planetu na oko 81.000 milja. | Foto: NASA
1/19
NASA-ina letjelica Pioneer 10 4. prosinca 1973. poslala je na Zemlju dojmljive snimke Jupitera. Nakon najbližeg prolaska, dok se nalazila iza planeta, nastao je izobličeni prikaz Jupitera u obliku srpa, koji je jedan član tima nazvao „izlaskom Sunca na Jupiteru“. Kako se letjelica udaljavala iz Jupiterova sustava, taj se prizor postupno smanjivao.
Pioneer 10, lansiran 1972., bio je prva letjelica koja je prošla kroz asteroidni pojas i izbliza snimila Jupiter, približivši se planetu na oko 81.000 milja. | Foto: NASA
NASA-ina letjelica Pioneer 10 4. prosinca 1973. poslala je na Zemlju dojmljive snimke Jupitera. Nakon najbližeg prolaska, dok se nalazila iza planeta, nastao je izobličeni prikaz Jupitera u obliku srpa, koji je jedan član tima nazvao „izlaskom Sunca na Jupiteru“. Kako se letjelica udaljavala iz Jupiterova sustava, taj se prizor postupno smanjivao.
Pioneer 10, lansiran 1972., bio je prva letjelica koja je prošla kroz asteroidni pojas i izbliza snimila Jupiter, približivši se planetu na oko 81.000 milja. | Foto: NASA
Letjelica Pioneer 11, lansirana 6. travnja 1973., bila je druga svemirska misija koja je izbliza proučavala Jupiter. Najbliže planetu prošla je 3. prosinca 1974., kada se spustila na oko 26.400 milja, odnosno 42.500 kilometara iznad vrhova oblaka, čak tri puta bliže nego Pioneer 10. Tijekom prolaska snimila je brojne fotografije Jupitera, uključujući znatno jasnije prikaze Velike crvene pjege, kao i oko 200 snimaka njegovih mjeseca. Pioneer 11 pritom je zabilježio i prve slike Jupiterovih polarnih područja, a nakon toga nastavio put prema Saturnu i njegovim glavnim prstenovima. | Foto: NASA
Voyagerov „Blue Movie“ dobio je naziv jer je sastavljen od snimaka snimljenih plavim filtrom. Prikazuje približavanje letjelice Voyager 1 tijekom više od 60 Jupiterovih dana. Na snimci se jasno vide razlike u brzini i smjeru kretanja pojedinih slojeva atmosfere, a međudjelovanje oblaka i oluja pokazuje koliko je Jupiterova atmosfera dinamična i stalno u pokretu. | Foto: NASA/JPL-Caltech
NASA-ina letjelica Voyager 1 snimila je ovu fotografiju Jupitera 6. siječnja 1979. godine, na samom početku tromjesečnog detaljnog istraživanja najvećeg planeta Sunčeva sustava. U trenutku snimanja letjelica se nalazila na udaljenosti od 35,8 milijuna milja, odnosno 57,6 milijuna kilometara od Jupitera te 371,7 milijuna milja, odnosno 598,2 milijuna kilometara od Zemlje. | Foto: NASA/JPL-Caltech
Jupiter, njegova Velika crvena pjega i tri od četiri najveća Galilejeva mjeseca vidljivi su na snimci koju je 5. veljače 1979. zabilježila letjelica Voyager 1, s udaljenosti od oko 17,5 milijuna milja, odnosno 28 milijuna kilometara. Najunutarnji mjesec, Io, ističe se svijetlom smeđe-žutom površinom i vidi se na Jupiterovu disku. Desno od planeta nalazi se sjajna Europa s blažim površinskim obilježjima, dok je najtamniji Kalisto jedva vidljiv u donjem lijevom dijelu snimke, sa svijetlom mrljom na sjevernoj polutki. Najveći mjesec, Ganimed, nije vidljiv. | Foto: NASA/JPL-Caltech
NASA-ina letjelica Voyager 1 snimila je ovaj srpoliki prikaz Jupitera 24. ožujka 1979. godine. Fotografija je nastala spajanjem snimaka dobivenih kroz tri filtra boja, a konačna slika u boji rekonstruirana je u Laboratoriju za obradu slika pri Jet Propulsion Laboratoryju iz triju crno-bijelih negativa. | Foto: NASA/JPL-Caltech
Područje Jupitera koje se proteže od ekvatora do južnih polarnih širina, u blizini Velike crvene pjege, prikazano je na snimci letjelice Voyager 2. Južno od Crvene pjege vidi se bijeli oval, drukčiji od onoga zabilježenog na istom području tijekom susreta Voyagera 1. Bijeli oblaci sada se protežu istočno od Crvene pjege i oko njezina sjevernog ruba, sprječavajući kruženje manjih vrtloga oblaka oko tog obilježja. Poremećeno područje zapadno od Crvene pjege također se promijenilo te pokazuje više sitnih struktura i vrtloga oblaka koji nastaju iz valovitih oblika. Snimka je nastala 3. srpnja 1979. s udaljenosti od oko 6 milijuna kilometara. | Foto: NASA/JPL
Ova obrađena snimka Jupitera nastala je 1990. u USGS-u na temelju fotografije koju je Voyager 2 snimio 1979., uz pojačane boje radi isticanja detalja. Svijetle i tamne trake oblaka kruže oko planeta u suprotnim smjerovima brzinama do 540 km/h, dok se Jupiterom kreću goleme oluje veličine Zemljinih kontinenata. Velika crvena pjega, u donjem lijevom dijelu slike, golema je anticiklonska oluja koja s vremenom obiđe cijeli planet. | Foto: NASA/JPL/USGS
Ovaj kolor-kompozit snimljen letjelicom Voyager 2 prikazuje Veliku crvenu pjegu, Jupiterovu prepoznatljivu i dugotrajnu oluju, tijekom kasnog jovijanskog poslijepodneva. Sjeverno od Crvene pjege nalazi se tamniji dio Južnog ekvatorijalnog pojasa, u kojem se i sama pjega nalazi. Na snimci su vidljivi i ostaci snažne erupcije materijala koja se iz tog pojasa kretala prema sjeveru, u difuzne ekvatorijalne oblake.
U donjem lijevom dijelu nalazi se jedan od triju dugovječnih Bijelih ovala. Fotografija je snimljena 29. lipnja 1979., kada se Voyager 2 nalazio gotovo 9 milijuna kilometara od Jupitera. Najmanje vidljive strukture široke su više od 170 kilometara. | Foto: NASA/JPL
Ove četiri snimke, koje je 22. srpnja 1994. zabilježila NASA-ina letjelica Galileo, prikazuju Jupiter i fragment kometa Shoemaker-Levy 9 označen slovom „W“. U trenutku snimanja Galileo se nalazio oko 238 milijuna kilometara od Jupitera i 621 milijun kilometara od Zemlje.
Komet Shoemaker-Levy 9 otkrili su Carolyn i Gene Shoemaker te David Levy u ožujku 1993. godine. Već tada bio je razlomljen na više od 20 fragmenata koji su kružili oko Jupitera, nakon što ga je snažna gravitacija planeta rastrgala tijekom bliskog prolaska 1992. godine. Između 16. i 22. srpnja 1994. ti su se fragmenti, označeni od „A“ do „W“, zabili u Jupiterove oblake. Bio je to prvi put u povijesti da su svemirske letjelice izravno promatrale sudar dvaju tijela u Sunčevu sustavu, uz Galileo su događaj pratili i Hubble, Ulysses te Voyager 2. | Foto: NASA
Ovaj „obiteljski portret“ Jupiterova sustava prikazuje rub Jupitera s njegovom Velikom crvenom pjegom te četiri najveća mjeseca, poznata kao Galilejevi sateliti. Od vrha prema dnu prikazani su Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Letjelica Galileo, lansirana u listopadu 1989., imala je zadaću provesti detaljna istraživanja Jupitera, njegovih najvećih mjeseca i snažnog jovijanskog magnetskog okruženja. | Foto: NASA/JPL/DLR
Ovu snimku Jupitera i njegova mjeseca Ioa, koji se vidi lijevo, zabilježila je NASA-ina letjelica Cassini 1. prosinca 2000. godine. Približavanje planetu omogućilo je uočavanje detalja Velike crvene pjege i drugih obilježja koja nisu bila vidljiva na ranijim snimkama snimljenima s veće udaljenosti. | Foto: NASA/JPL/University of Arizona
Dana 15. siječnja 2001., 17 dana nakon najbližeg prolaska pokraj Jupitera, NASA-ina letjelica Cassini osvrnula se i zabilježila golemi planet kao sve tanji srp. Riječ je o kolor-mozaičnoj snimci nastaloj s udaljenosti od oko 11,4 milijuna milja, odnosno 18,3 milijuna kilometara.
Lijevo od Jupitera vidi se srpoliki Io, najunutarnji od četiri velika Jupiterova mjeseca. Cassini je posljednje snimke Jupitera zabilježio 22. ožujka 2001., nastavljajući završnu dionicu putovanja prema Saturnu, gdje je stigao 1. srpnja 2004. | Foto: NASA
Astronomi pomoću svemirskog teleskopa Hubble proučavaju snažne aurore na polovima Jupitera, najvećeg planeta Sunčeva sustava, uz potporu mjerenja NASA-ine letjelice Juno. Aurore nastaju kada visokoenergetske čestice iz solarnog vjetra ulaze u Jupiterovu atmosferu i sudaraju se s atomima plina blizu magnetskih polova. "Ove aurore su iznimno dramatične i među najaktivnijima koje sam ikada vidio. Gotovo izgleda kao da Jupiter priređuje vatromet uoči Junina dolaska", rekao je Jonathan Nichols sa Sveučilišta u Leicesteru. | Foto: NASA, ESA, and J. Nichols (University of Leicester)
Ovaj mozaik prikazuje najbolje prikaze četiri velika Galilejeva mjeseca Jupitera koje je letjelica New Horizons snimila tijekom prolaska pokraj planeta krajem veljače 2007. Mjeseci su poredani slijeva nadesno prema udaljenosti od Jupitera: Io, Europa, Ganimed i Kalisto. Njihove su veličine vjerno prikazane u stvarnim međusobnim omjerima.
New Horizons snimio je Io i Europu 28. veljače, Ganimed dan ranije, a Kalisto također 28. veljače, s udaljenosti od nekoliko milijuna kilometara. Osim snimaka, letjelica je prikupila i podatke o sastavu Europine površine te zabilježila njezina suptilna površinska obilježja. | Foto: NASA/J. Hopkins Uni. Applied Physics Laboratory/Southwest Research Institute
Ovo je posljednji prikaz koji je NASA-ina letjelica Juno snimila prije nego što su njezini instrumenti isključeni u pripremi za ulazak u orbitu oko Jupitera. Snimka u boji zabilježena je 29. lipnja 2016., s udaljenosti od oko 3,3 milijuna milja, odnosno 5,3 milijuna kilometara od planeta.
Letjelica se približavala Jupiterovu sjevernom polu, pružajući dosad neviđenu perspektivu Jupiterova sustava, uključujući i njegova četiri velika mjeseca. | Foto: NASA
Ovaj dojmljiv prikaz Velike crvene pjege i nemirne južne hemisfere Jupitera snimila je NASA-ina letjelica Juno tijekom bliskog prolaska pokraj plinovitog diva. Tri snimke, zabilježene 12. veljače 2019., korištene su za izradu ovog kolorom pojačanog prikaza.
Slika je nastala obradom podataka s kamere JunoCam, a izradio ju je znanstvenik-građanin Kevin M. Gill. | Foto: Kevin M. Gill (CC-BY)/NASA/JPL-Caltech/SwRI/MSSS
