Inicijativom protiv kvarenja uređanja po isteku jamstava

Predstavljajući projekt „Jesu li uređaji proizvedeni da se pokvare odmah nakon isteka jamstva? Kako povećati trajnost uređaja koje kupujemo i zaštititi potrošače“, Borzan je navela da se radi o problematici zanimljivoj građanima, jer je upravo u komunikaciji s njima dobila puno informacija te je shvatila da ljudi ovu temu shvaćaju vrlo emotivno jer se osjećaju prevarenima.

- Nakon što sam postala 'ljubimica' prehrambene industrije pošto smo zaustavili praksu da se proizvodi različite kvalitete plasiraju na zajedničko europsko tržište, vrijeme je da postanem 'ljubimica' industrije za tehničku robu, odnosno da se pozabavim temom kvare li se tehnički proizvodi koji su plasirani na tržište namjerno nakon što im istekne jamstvo ili je to slučajnost, rekla je Borzan.

- Perilice, hladnjaci, televizori koje su kupovale generacije koje su se kućile 60-ih i 70-ih godina trajale po 20, 30 i više godina, a danas kad je tehnologija znatno uznapredovala imamo aparate koji traju svega nekoliko godina i nažalost vrlo često se pokvare baš kad im istekne jamstvo, naglasila je hrvatska eurozastupnica iz Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu.

U Le Mondeu je prije nekoliko godina objavljena velika studija kojom se otkrilo da su perilice programirane da se pokvare nakon 2000-3000 pranja, televizori nakon 20 000 sati i slično. Pune rezultate studije koju je pokrenula Europska komisija građani mogu očekivati 2024. godine, dok će akcijski plan komisija prezentirati u cijelosti 10. ožujka ove godine.

Borzan je napomenula da iako se građanima možda čini da je EU po ovom pitanju troma, radi se o kompleksnoj problematici koja zahtijeva dosta vremena, osobito zato što se radi o strahovito moćnoj industriji sklonoj lobiranju, te se zakonodavstvo zbog toga sporije mijenja.

Prezentirala je da se mobiteli najčešće kvare, nakon toga printeri, usisivači, perilice, aparati za kavu, pa perilice suđa. Kad je aparat 2-4 godine star, najviše je kvarova. Uređaji koji prežive četvrtu godinu su izdržljiviji, rekla je Borzan. U Njemačkoj je to najmanje izraženo, zato što Nijemci kroz svoje zakonodavstvo imaju postavljene strože uvjete. Kad neki proizvod ne zadovoljava njihove standarde kvalitete, ne može se naći na tržištu, što je posebno vidljivo u prehrambenoj industriji.

Što se tiče potrošača, 77 posto njih preferira popravak, a ne kupovinu, jer je kupovina udar na njihov džep, no i na okoliš jer je riječ o glomaznom otpadu. Problematično je što na tržištu ima malo rezervnih dijelova, vrlo često ih dvije tri godine kasnije nema, skupi su toliko da ih se ne isplati ugrađivati ih. Mreža servisa se smanjuje, čak i gasi te je vrlo teško doći do ovlaštenog servisera, iznijela je Borzan.

Borzan je spomenula da se kod ove promjene očekuje strašan pritisak industrije. „Njima odgovara situacija u kojoj dobro zarađuju. Stalno se ljude navodi da iznova kupuju novo, da bacamo staro. Naravno da oni razmišljaju da je to njima najbolja zarada i ne žele promjene“, rekla je.

Neke države su ne čekavši inicijative s europskog nivoa, same svoje nacionalne zakone promijenile. Francuska je primjerice uvela zabranu programiranog kvarenja, donijela odluku po kojoj će se od 2021. na uređaje stavljati oznaka popravljivosti koja uključuje i komponentu cijene rezervnih dijelova te mjerač korištenja. Švedska je uvela porezne olakšice za popravak uređaja, a Austrija oznake minimalnog trajanja. 

- Što se tiče europske inicijative, odmah na počeku mandata sam postavila pitanje budućem povjereniku (Didieru) Reyndersu i on se složio da postoji potreba da se zakonski zabrani programirano kvarenje uređaja. Napravit ćemo svoje izvješće kao parlament o tome što tražimo. Komisija je već izdala svoj akcijski plan za kružno gospodarstvo i jako sam zadovoljna tim planom. On definira zašto je važno da već u proizvodnji preveniramo da se uređaji brzo kvare, jer je to strašan udar na okoliš. EU je izuzetno orijentirana na zelene politike, do 2050. trebala bi biti klimatski neutralan kontinent, no u toj priči bi trebala biti zaštićena i prava čovjeka, dodala je Borzan.

U akcijskom planu Europske komisije spominje se jedinstveni punjač za mobitele, baterije koje bi potrošač mogao mijenjati te informacije o trajnosti odnosno pravo na popravak.

Borzan je istakla da se radi o smjernicama koje će se kasnije pretočiti u europsku direktivu koja bi postala obvezujuća za sve države članice. Nije optimistična da će se po pitanju ove problematike u domaćem nacionalnom zakonodavstvu nešto promijeniti te će Hrvatska vjerojatno morati čekati izmjene europske direktive.