Preduhitrila struku: Hrvatica je prva razotkrila opasnu Ziku

Žena (25) iz Slovenije je u listopadu prošle godine u 29. tjednu trudnoće otišla na redoviti ultrazvučni pregled kod svoga ginekologa. Do tog je trenutka, uvjeravali su je  liječnici, s njezinim djetetom sve bilo u redu, iako se u 13. tjednu trudnoće žena u Brazilu zarazila virusom Zika.

Dijete je raslo i razvijalo se, a majka je željno iščekivala trenutak kad će ga konačno upoznati. Nažalost, ginekolog joj je nakon obavljenog ultrazvuka rekao da je djetetova glava izuzetno mala, da su u njegovu mozgu prisutne nakupine kalcija i da dijete ima mikrocefaliju. Šok koji je potom nastupio kod majke teško je opisati. Iako joj je to sasvim sigurno bila najteža životna odluka, odlučila je da svoju prvu trudnoću neće iznijeti do kraja. Čula je da se u ljubljanskoj bolnici u bilo kojem tjednu trudnoće može izvesti pobačaj ako za to postoje opravdane medicinske indikacije pa se obratila tamošnjim liječnicima.

- U 32. tjednu trudnoće pobacila je dijete koje bi se sasvim sigurno rodilo živo, ali s jako velikim oštećenjima - rekla je prof. dr. sc. Mara Popović (65) s Instituta za patologiju ljubljanskog Medicinskog fakulteta. Nakon što je majka liječnicima dopustila da nad njezinim djetetom naprave obdukciju i ustanove što je izazvalo mikrocefaliju, profesorica Popović, podrijetom iz Vrlike nedaleko Splita, se s četvero kolega odmah bacila na posao.

Virus jako oštećuje mozak

- Mozak novorođenčeta je inače mekan, a ovaj je zbog infekcije bio još mekši. No naš ga je specijalizant Jernej Mlakar (30) pod mentorstvom docenta Jožeta Pižema uspio sačuvati u prvotnom obliku. Glavu djeteta uronio je u posudu s vodom, odstranio kosti lubanje i mozak je tad zaplivao u vodi. Da smo ga vadili bilo kojom drugom metodom, on bi se rasprsnuo i tad ne bismo imali potrebne uzorke za istraživanje - pojašnjava Popović, koja je s četvero kolega nakon tromjesečnog istraživanja dokazala da je upravo virus Zika krivac za djetetovu mikrocefaliju.

- Mozak djeteta je imao samo 84 grama i bio je tri puta lakši od mozga zdravog djeteta jer ga je infekcija zaustavila u razvoju. Kako se tako oštećeni mozak više ne može oporaviti, dijete bi, da se rodilo, imalo teška oštećenja. Samostalno bi disalo, kucalo bi mu srce i moglo bi gutati. Lice bi mu se normalno razvijalo, ali zbog oštećenja mozga ne bi moglo hodati, govoriti, samostalno sjediti, rukom ne bi moglo uzeti određeni predmet, a imalo bi i oštećen vid – pojašnjava Popović posljedice mikrocefalije. Dodaje da su dijelovi djetetova mozga koji se razvijaju u prvom tromjesečju bili uredni, srce, pluća, crijeva i drugi unutrašnji organi također su se normalno razvili, no veliki mozak i moždana kora, gdje se nalazi većina živčanih stanica, bili su oštećeni. 

I posteljica puna kalcija

- Moždana kora je bila glatka i nije imala brazde, što nam dokazuje da je infekcija opasnija dogodi li se u ranoj trudnoći. Da se majka zarazila u drugom tromjesečju trudnoće, posljedice bi bile znatno manje, a da je zaraza nastupila pred sam porođaj, onda posljedica možda ni ne bi bilo - smatra Popović. 

Uzorke djetetova mozga ljubljanski su stručnjaci ispitivali elektroničkom mikroskopijom, odnosno metodom kojom se gleda što se zbiva u stanicama. Rezultati koje su dobili potvrdili su da je mikrocefalija povezana sa zika virusom jer u mozgu djeteta nisu pronašli niti jedan drugi virus koji bi mogao izazvati ovakva oštećenja. Uz to u krvi majke pronašli su protutjela protiv zika virusa čime su dodatno potvrdili povezanost. Konstruirali su i genom virusa što će zasigurno pomoći farmaceutima u traženju cjepiva.

- Naše je istraživanje objavio jedan od najprestižnijih medicinskih časopisa, The New England Jurnal of Medicine. Njihovom objavom naš je tim patologa i mikrobiologa postao prvi u svijetu koji je uspio opisati mozak ploda kojeg je napao i oštetio zika virus i s velikom vjerojatnošću dokazati da spomenuti virus uzrokuje mikrocefaliju - potvrđuje Popović.

Da je virus preko krvotoka majke došao u posteljicu pa onda i u mozak novorođenčeta dokazuje i činjenica da su oni bili puni kalcifikata. Zbog toga dijete preko posteljice nije dobivalo ni dovoljno hranjivih tvari pa je u trenutku prekida trudnoće njegova porođajna težina i veličina bila na donjoj granici normalnih vrijednosti. Da se kojim slučajem dijete rodilo u terminu, ono bi sigurno preživjelo. No vrlo je teško, tvrdi Popović, govoriti koliko bi dijete dugo živjelo.