Među prvima smo obišli Muzej povijesti videoigara, koji se u subotu otvara u centru Zagreba. Starije će odvesti u vrijeme kad smo igre još mogli opipati, a mlađi će vidjeti na čemu svoj uspjeh temelje GTA, Fortnite, Roblox...
PUTOVANJE KROZ POVIJEST IGARA
VIDEO Čovjek iza muzeja igara otkriva koja je igra najskuplja: 'Nisam mislio da ću je ikad naći'
Čitanje članka:
5
min
Nama koji smo odrastali uz igre na kazetama, a potom i disketama i beskonačne živote pod tipkama joysticka, ulazak u novootvoreni Muzej povijesti videoigara u centru Zagreba vraća onaj iskreni osmijeh. Onaj isti koji smo imali kad bismo po prvi put zaigrali novu igru na C64, Amigi ili onim kopijama Nintendo konzola s placa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:26
Mene je na prvu pogodio – Apple II. Čim sam ga vidio, vratio sam se u ljetne praznike prije 30-ak godina. Već je i tada to bilo zastarjelo računalo, ali meni je bilo prvo. Prvi kontakt s igrama, s ekranom koji reagira na moje komande i magijom koja se događala na njemu. Taj osmijeh nije mi silazio s lica tijekom obilaska cijelog Muzeja u Draškovićevoj ulici, jer na jednom mjestu možete proći kroz sve godine igranja, frustriranja s teškim igrama i sjetiti se razvlačenja kabela preko tavana kako bi s prijateljima mogli igrati LAN igre. Prije nego nam je online igranje uopće bilo ideja.
A od subote, kad se Muzej na tri kata otvara za javnost, na ovakvo putovanje kroz vrijeme moći će svi. Iza cijele priče koja je trajala nekoliko godina i koštala više od dva milijuna eura stoji veteran hrvatskog i svjetskog gaminga Damir Šlogar, koji nam je otkrio kako je sve krenulo.
- Sve je krenulo zapravo vrlo spontano. Doveo sam cijeli kontejner stvari iz Kanade – to je bila kolekcija koju sam godinama slagao. U početku nisam imao plan. Mislio sam da ću dio toga staviti kod kuće, ali rasporediti cijeli kontejner u stanu nije najjednostavnija stvar. Nastavlja kako je imao izložaka koji su bili prava rijetkost i koji su oduševili prijatelje kojima bi ih pokazivao. Dodaje da se tu polako rodila ideja “Što kad bi napravio muzej od toga?” Cijeli muzej je potpuno privatno financiran.
- Radi se o vrlo osobnom projektu u kojem nisam bio spreman na puno kompromisa, tako da nisam ni pokušavao tražiti alternativne izvore financiranja - rekao je Šlogar koji je u svijetu gaminga više od 40 godina, a više od pola toga je proveo u Kanadi i SAD-u gdje je radio na više od 150 naslova i popularnih serijala, među kojima su Shrek, Barbie, Battlefield, Warcraft, Heroes of Might and Magic, EverQuest.
Iako su uložili više od 2 milijuna eura, ističe kako imaju i više od 200 izložaka koji nemaju vrijednost, odnosno teško ih je uopće procijeniti.
Muzej broji preko 3000 eksponata, među kojima je, ističu, najveći Pac-Man na svijetu, ali i najmanji funkcionalni Tetris. Osim najvećih igara koji su obilježili svijet igara, ali i konzola te računala na kojima smo ih igrali, muzej ima i dio posvećen onima koji su propali, konzolama koje su imale kratak bljesak i brzo nestale Brojni od izložaka su i potpuno funkcionalni, pa se posjetitelji mogu igrati na nekih 45 različitih uređaja. Space Invaders, Asteroids, Pac-Man, samo su neki od naslova koje možete isprobati, a tu su i rijetki uređaji poput Virtual Boya, Vectrex konzole, Microvisiona, Magnavox Odysseyja... pa sve do igre koja se navodi često kao prva u povijesti - Tennis for Two. U muzeju je replika, koja današnjim ‘gejmerima’ prije izgleda kao retro radar. No simulacija tenisa prikazivala se na osciloskopu, izašla je 1958. godine, a iza nje je bio fizičar koji je radio i na timu koji je razvijao prvu atomsku bombu.
Prolazeći kroz muzej, Šlogar nam priča kako je Pong bio njegov prvi susret s igrama sredinom ‘70-ih godina.
-Meni je to bilo nešto nevjerojatno i mislim da sam u tom trenutku bio siguran da će to biti dio moje karijere - rekao je. Nastavlja kako mu je prvo računalo bio ZX81, kasnije su uslijedila i ostala. Kako muzej ima igre od samih početaka gaming industrije, pitali smo ga koja mu je igra najdraža.
- U svakoj dekadi sam imao nešto, to je kao da pitate koje je dijete najdraže. U 80-ima to bi bila Elite – i dan danas mi je to jedna od najdražih igara, a ovdje imamo i kompletan set, što je također prava rijetkost. U ‘90-ima to su bili Doom ili Half-Life, a kasnije Dark Souls. U svakom se vremenu vežeš za nešto što ti je najdraže - ispričao mi je Šlogar.
Kao eksponat koji je najteže bilo nabaviti izdvaja “Escape from Mt. Drash“, igru koja se smatrala izgubljenom desetljećima. Riječ je o naslovu iz 1983. koji je napravio Keith Zabalaoui, prijatelj Richarda Garriotta, tvorca Ultime, koristeći njegov brend. Ne zna se točno je li Garriott ikad dao formalno odobrenje za igru, a broj fizičkih kopija bio je iznimno mali. Većina ih je uništena ubrzo nakon izlaska. Prva potvrđena kopija pronađena je tek početkom 90-ih, što je dodatno povećalo njezin kultni status, ispričao je.
- Nisam vjerovao da ću je uspjeti naći. Pojavila se na aukciji – navodno postoje samo dvije potvrđene kopije, netko tvrdi da ima treću, ali još nije potvrđeno. Uspio sam je uzeti za nešto manje od 10.000 dolara- ispričao je Šlogar.
Najskuplji eksponat u Muzeju je ‘Computer Space’, jedna od prvih arkadnih videoigara uopće i prva koja je bila komercijalno dostupna. Izradili su je kasniji osnivači Atarija, a bila je ogroman korak prema popularizaciji arkadnih igara.
Pokretanje videa...
00:20
- Ona originalno na aukcijama zna ići i do 100 tisuća dolara. Te cijene su počele ludo rasti zadnjih desetak godina. Onda smo odlučili, napravit ćemo repliku jer želimo da ljudi stvarno to mogu vidjeti, dotaknuti, doživjeti - ispričao je Šlogar.
Iako ima više od 3000 izložaka, Šlogar ističe da nisu ni izložili sve što ima, pa će se tako i izložba mijenjati i nadopunjavati. Kako su arkade rijetke i dijelovi su problem za nabaviti, njih će također rotirati. Već se planiraju tematski programi, gostovanja (među ostalim i dizajnera Atari Lynxa), radionice i edukacije.
Šlogar na kraju poručuje da su videoigre najvažnija forma u umjetnosti modernog doba i da su jedini medij koji kombinira toliko stvari, od slike, zvuka, teksta, pokreta i interakcije.
-Bilo koja priča da je ispričana, korisnik je taj koji je mijenja, oblikuje prema viziji nekog tko je to dizajnirao - rekao je. Dodaje da otvaranjem muzeja završava jedno životno poglavlje – i otvara novo, za novu generaciju koja će napraviti ovakav muzej za nekih 50-ak godina. Spomenuo je tako i svoju obitelj i djecu koja su bila uključena i do zadnjeg dana, da bi sve završili.
Muzej još nema hrvatskih izložaka, ali Šlogar govori da rade i na tome s nekoliko ljudi iz gaming industrije kako bi posebnu izložbu posvetili baš tome.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
