Znanstvenik NASA-e kreće u eksperimente s warp brzinama

Znanstvenici u svemirskom centru Johnson uvjereni su kako mogu pretvoriti znanstvenu fantastiku u činjenicu i dokazati da će jednog dana warp brzine biti moguće. 

Da bi u tome uspjeli morali bi zaobići Einsteinove postulate o brzini svjetlosti. Harold G. White (43) i njegov tim znanstvenika počeli su s eksperimentima na maloj razini koristeći najmanje fotone koji bi mogli imati galaktičke posljedice na budućnost putovanja svemirom. 

Ono što White pokušava 'iskriviti' putanju fotona, odnosno vidjeti mogu li se vrijeme i prostor oko fotona iskriviti kako bi istom brzinom prešli puno veću udaljenost. 

Za New York Times kaže kako se svemir širi već 13,7 milijardi godina te da određeni kozmološki modeli pokazuju da je u počecima svemira bilo eksplozivnih inflacija, gdje su se dvije točke iznimnim brzinama udaljile jedna od druge.

- Priroda to može učiniti. Pitanje je, možemo li mi? - kaže White, piše NY Times.

Ako je brzina svjetlosti apsolutna, Whitea inspirira meksički fizičar Miguel Alcubierre koji je postavio teoriju kojom bi putovanje brže od svjetlosti bilo moguće bez da se krši Einsteinove teorije. Teoriju je postavio 1994., ali i rekao da bi bile potrebne ogromne količine energije za stvaranje 'warp' mjehura koji bi s jedne strane širio svemir, a na drugoj ga skupljao. 

- Tako, letjelica bi se odgurivala od Zemlje, te bi se privlačila prema nekoj udaljenoj zvijezdi - napisao je Alcubierre. White to jednostavno objašnjava hodanjem po pokretnim stepenicama.

Alcubierreov rad je bio samo teorija s ogromnim preprekama i oslanjanju na goleme količine 'egzotične' materije koja krši obične fizikalne zakone. No, White vjeruje da napredak koji su on i drugi ostvarili, čine warp brzine manje nevjerojatnim. Redizajnirali su teoretsku letjelicu te prsten oko nje tako da treba puno manje energije. Naglašava kako je ovo istraživanje na toliko maloj mjeri da su svjetlosnim godinama daleko od letjelica poput Enterprisea iz Zvjezdanih staza. Ono što žele je dokazati da se u laboratoriju može detektirati mikroskopski warp mjehur. 

Whiteov rad podržava i Richard Obousy iz tvrtke Icarus Interstellar, koja također radi na razvoju pogona bržeg od svjetlosti te dodaje da bi se trebalo ulagati više novca.

- Često precjenjujemo ono što možemo učiniti u kratkom vremenu, no mislim da previše podcjenjujemo ono što se može učiniti kroz dulje vremena - kaže Obousy. 

No, na sam pogon veliku sumnju baca i Alcubierre koji postavlja pitanje kako bi ga uključili. 

- Na brzini iznad brzine svjetlosti, prednji dio warp mjehura ne bi mogao biti dosegnut niti jednim signalom iz broda. To ne znači da ga ne bi mogli isključiti, već da ga ne bi mogli ni u uključiti - rekao je.

Kakav SF? Brodovi na warp pogon sve su bliže stvarnosti