Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Davorin Matković, pripadnik Jedinice Specijalne policije imao je ludu sreću. Mina na koju je stao nije eksplodirala. Kad su pucali u njega meci su se zabili u ranac, jedan mu je probio nogavicu, a jedan je dobio u rame
U ranim jutarnjim satima 1. svibnja 1995. godine započela je operacija Bljesak. U manje od 32 sata hrvatske snage, koje su brojile 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara teritorija.
Pokretanje videa...
01:55
Veličanstvenog oslobođenja naši se sugovornici i danas živo sjećaju te rado prepričavaju.
- U noći prije pokretanja akcije već smo bili raspoređeni i počeli smo s forsiranjem zadanog smjera. Nitko od nas nije imao vremena razmišljati o tome što se događa. Među nama je bilo mladića koji su iz srednjoškolskih klupa uskočili u odoru i primili oružje - govori nam Davorin Matković, pripadnik Jedinice Specijalne policije.
Negdje kraj Širinaca u području Rogolja ušli su, kaže, u friško postavljeno minsko polje i upravo je on nagazio na minu, tzv. paštetu.
- Nasreću, nije eksplodirala te sam nastavio puzati i tražiti mine koje sam deaktivirao. Tu smo ostali do jutra i čekali zapovijed za pokret. Neki naši dečki su presjekli putnu komunikaciju njihovim specijalnim postrojbama koje su se pokušavale probijanjem izvući iz obruča. Ponašali su se poput ranjenih zvijeri. U povlačenju su činile masakre nad našim dečkima - svjedoči Matković.
Tek ujutro, kad je svanulo, po neprijateljskim su bunkerima zaključili da su duboko ušli u njihov teritorij. Bili su među njima, a da oni to nisu znali.
- Krenuli smo raditi klin u njihovu dubinu šireći lijevu i desnu stranu prema našim drugim postrojbama, a mene je pogodio snajperski metak. Pao sam u krvi nedaleko od jednog njihova bunkera. Kad sam počeo pucati, shvatili su da sam živ i počeli su pucati po meni. Sedam-osam metaka zabilo se u moj ranac, jedan mi je probio nogavicu, a jedan sam dobio u rame - svjedoči Davorin Matković napominjući kako svoj život može zahvaliti i snajperistu koji je rezao vrhove streljiva s namjerom da izazove dum-dum efekt, ali im je time promijenio putanju jer nisu imali vrh.
- Da to nije učinio, danas me ne bi bilo jer bi mi metak prošao ravno kroz glavu. Ovako mi je pokidao kosti i izašao sa strane – govori Matković.
Akcije Bljesak i spašavanja dozapovjednika sjećaju se i blizanci Josip i Mario Dujmović. Akciju su dočekali s tek napunjenih 19 godina, a bili su prva generacija izašla iz policijskih srednjoškolskih klupa.
- Prošli smo obuku na Malom Lošinju i krenuli na ratišta: Velebit, dubrovačko zaleđe... I tada je došao Bljesak. Tek tada smo shvatili da sve nije onako kako smo zamišljali. Bilo je puno teže i opasnije, ali za nas nije bilo prepreke, bili smo puni snage i željni dokazivanja – rekao nam je Josip.
Dodaju da ih još prođu trnci kad se sjete povratka među narod koji ih je dočekao pljeskom.
Tekst je originalno objavljen u 24 sata 1.svibnja 2015. godine.
24sata © 2026
