Više od igre: Dan kad je Cibalia srušila Arkanov klub i donijela pobjedu cijeloj Lijepoj Našoj

Bio je 17. lipnja 2000., dan koji u Vinkovcima i danas odjekuje snagom povijesnog trijumfa. Tog datuma, u prvom kolu Intertoto kupa, vinkovačka Cibalia nije igrala samo prvu europsku utakmicu. Igrala je utakmicu za ponos, za grad čije su rane od Domovinskog rata još bile svježe i za cijelu naciju.

Protivnik je bio beogradski Obilić, klub kojim je do smaknuća pet mjeseci ranije upravljao ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan. Bio je to sraz koji je nadilazio sport, sudar svjetova na nogometnom terenu koji je simbolizirao pobjedu života nad smrću.

"Nismo smjeli pokleknuti"

Atmosfera u Vinkovcima bila je naelektrizirana. Grad koji je pretrpio strahovita razaranja i svakodnevna granatiranja disao je kao jedan. Stadion uz Bosut bio je krcat s 9000 duša, a mjere osiguranja bile su neviđene, pretvarajući grad u zonu najviše pripravnosti. No, umjesto straha, u zraku je lebdio prkos. Pritisak na igrače bio je golem, što je najbolje sažeo tadašnji trener Cibalije, Srećko Lušić.

- Protiv Obilića nismo igrali samo za naše Vinkovce, nego za cijelu Hrvatsku. Ratne rane bile su još svježe, nismo smjeli pokleknuti pred klubom čovjeka koji je sijao smrt po našoj domovini. Pritisak je bio teško zamisliv, a znate da imperativ nikad nije zahvalan suigrač - prisjetio se Lušić.

Njegovi igrači, većinom domaći dečki, Slavonci, osjećali su težinu trenutka. Desetka Vinkovaca, Mario Meštrović, kasnije je otkrio kako mu je jedan igrač Obilića u tunelu prije utakmice priznao:

- Samo da izađemo živi odavde.

Gosti su, nošeni zloglasnom reputacijom bivšeg šefa, u Vinkovcima osjetili strah, a vjerni navijači pobrinuli su se da im noć prije utakmice ne bude mirna.

Erupcija na terenu i pobjeda za pamćenje

Nošena gromoglasnom podrškom, Cibalia je furiozno ušla u utakmicu. Već u 10. minuti Ivan Bošnjak trese mrežu nakon pogreške gostujućeg golmana. Samo tri minute kasnije, Ivan Maroslavac povisuje na 2-0 i stadion eksplodira. Činilo se da je Obilić, tada respektabilna momčad i donedavni prvak SR Jugoslavije, na koljenima.

Malu pomutnju unio je autogol Jure Jurića u 31. minuti, no Mladen Bartolović u 61. minuti postavlja konačnih 3-1 i osigurava Cibaliji veliku prednost pred uzvrat.

- Mi smo zapravo pobijedili 4-0 - našalio se godinama kasnije Mario Čutura, aludirajući na činjenicu da su sve golove postigli Cibalijini igrači.

Za Čuturu je to bila posljednja utakmica u nebeskoplavom dresu prije transfera u Dinamo.

Foto: HNK Cibalia

Uzvrat u Beogradu: Brutalnost, prijetnje i Pavličićev pečat

Tjedan dana kasnije u Beogradu odigravala se prava drama. Atmosfera je bila neprijateljska, a kako je svjedočio trener Lušić, na stadionu nije bilo regularne policije, već su red održavali "njihovi zaštitari", pripadnici Arkanove garde. Utakmica je bila na rubu fizičkog obračuna; Mladen Križanović i Velimir Grgić završili su u bolnici s potresom mozga i posjekotinama.

Obilić je poveo u 16. minuti, no Dejan Pavličić, koji je ušao s klupe, u 62. minuti zabija zlatni gol za 1-1. Tim rezultatom Cibalia je prošla dalje, a na tribinama je zavladala nevjerica, uključujući i svečanu ložu gdje je sjedila Arkanova udovica i tadašnja predsjednica kluba, Svetlana Ceca Ražnatović.

Bivši predsjednik Cibalije Petar Šimić otkrio je nevjerojatne detalje o događajima nakon utakmice.

- Ovi vidjeli da smo mi prošli i sve. Kreće rulja na nas! I tad Ceca, vidjela što se događa, kaže 'Jovane, riješi problem'. Jovan ovako zasuče mantil, odavde povuče uzi i repetira. I prema njima. To je kočenje na n-tu, padanje onih prvih redova. Nema, Jovan puca sigurno. Da vidiš bacanja po asfaltu. Samo, to je malo tko smio tada i pričati. Da nam nije bilo svejedno, nije nam bilo svejedno. I poslije kad je autobus išao kroz Beograd, pa su nas pratili, pa ovako, pa onako. Međutim, vratili se živi - ispričao je Šimić.

Bio je to epilog priče o nogometnoj utakmici koja je bila sve samo ne to. Bila je to simbolična pobjeda koja se i danas pamti kao jedan od najsvjetlijih trenutaka u povijesti vinkovačkog nogometa.

Cibalia - Obilić 3-1, 17. lipnja 2000.

HNK Cibalia Vinkovci:  Ilica Perić, Antun Andričević, Mario Čutura, Mladen Križanović, Boris Leutar, Dražen Pernar, Ivan Maroslavac, Jure Jurić, Ivan Bošnjak, Mario Meštrović, Mladen Bartolović, Igor Tkalčević, Dejan Pavličić, Mario Jurić. Trener: Srećko Lušić

FK Obilić Beograd: Predrag Marković, Predrag Ocokoljić, Nenad Đorđević, Milan Obradović, Mihajlo Vujačić, Veselin Bojić, Mirko Teodorović, Saša Simonović, Saša Zimonjić, Bojan Filipović, Saša Branežac, Željko Milošević, Vladan Milosavljević, Igor Manojlović. Trener: Zlatko Krmpotić

Strijelci: 1-0 Ivan Bošnjak (10'), 2-0 Ivan Maroslavac (13'), 2-1 Jure Jurić (33' ag), 3-1 Mladen Bartolović (61')

Žuti kartoni: Ivan Maroslavac (28'), Mladen Križanović (31'), Saša Zimonjić (50'), Bojan Filipović (53'), Saša Simonović (56'), Nenad Đorđević (77')