Jedan od najcjenjenijih svjetskih slide gitarista, američki blues virtuoz Eric Sardinas, 25. srpnja nastupit će na Jerry Ricks Blues Festivalu u Kastvu. Poznat po eksplozivnim koncertima, beskompromisnoj energiji i jedinstvenom spoju tradicionalnog delta bluesa i suvremenog rock izričaja, Sardinas više od dva desetljeća oduševljava publiku diljem svijeta. Uoči dolaska u Hrvatsku razgovarali smo s glazbenikom koji vjeruje da je blues mnogo više od glazbenog žanra, to je način života, iskrena emocija i univerzalni jezik koji povezuje ljude bez obzira na vrijeme i mjesto.

Više od dva desetljeća smatrate se jednim od najprepoznatljivijih slide gitarista na svijetu. Kako danas gledate na put koji vas je od fascinacije delta bluesom doveo do velikih svjetskih pozornica?

Moje putovanje s bluesom traje i nastavlja se onako kako je oduvijek i bilo. Nalazim se na obje strane iste priče, blues je duboko utkan u moje korijene, moje inspiracije i cijeli moj glazbeni život. Kroz njega sam imao priliku živjeti, razvijati se i neprestano rasti kao glazbenik.

Vaš stil istodobno čuva tradiciju bluesa i donosi modernu energiju. Koliko je danas teško ostati vjeran korijenima bluesa, a pritom zvučati suvremeno?

Na tom putu imam slobodu brisati granice između svih prirodnih aspekata koje mi glazba donosi. Sve ono što proživim i osjetim, na kraju se prirodno pretoči u glazbu koju stvaram. Što se tiče suvremenog zvuka, neke pjesme možda zvuče komercijalnije, ali to se događa spontano, kroz moje pisanje. Ne slijedim nikakvu formulu niti recept. Čvrsto sam ukorijenjen u bogatoj tradiciji, ali istodobno dobro poznajem i razumijem suvremenu glazbu. Zato mi nije problem spojiti ta dva svijeta, za mene oni imaju jednaku vrijednost. Prirodno ih povezujem na različite načine i nikad ne osjećam da jedan drugome smetaju.

Često ističete utjecaj velikana poput Muddyja Watersa i Elmorea Jamesa. Postoji li neki njihov savjet ili glazbena filozofija koja vas prati kroz cijelu karijeru?

Kad govorimo o inspiracijama, ne postoji glazbenik, gitarist ili usni harmonikaš u čijem se sviranju ne mogu prepoznati tragovi onih koji su došli prije njega. Svi stojimo na ramenima svojih prethodnika i to je sasvim u redu, sve dok je tvoj glas autentičan, a tvoje inspiracije iskrene. Tad u toj glazbi pronađeš samoga sebe. Jednaku vatru osjećam slušajući snimku Charleya Pattona iz 1927., na kojoj svira gitaru džepnim nožićem preko žica, kao i slušajući Jimija Hendrixa kako svira kroz golemi Marshallov razglas. To je ista energija, ista snaga - nešto duboko ljudsko. Neuljepšano. Neukroćeno. Čisto.

Tijekom godina nastupali ste pred publikom diljem svijeta. Što ste naučili o ljudima kroz blues?

Glazba mi daje jednako onoliko energije koliko je i primam od publike. Na pozornici je to neprestana razmjena. U mojoj idealnoj slici pozornica zapravo ni ne postoji, postoji samo zajedništvo ljudi okupljenih oko glazbe. Za mene je uvijek sve u glazbi. Vatra neprestano gori i nakon svakog nastupa osjećam se kao da ponovno počinjem, ispunjen i obnovljen.

Što za vas predstavlja nastup na Jerry Ricks Blues Festivalu, koji nosi ime čovjeka koji je cijeli život posvetio očuvanju autentičnog bluesa?

Velika mi je čast nastupiti i biti dio ovoga festivala. Jerry Ricks dao je nemjerljivi doprinos očuvanju blues tradicije kroz svoj život i karijeru, osobito kroz rad s Mississippijem Johnom Hurtom. Zadovoljstvo mi je biti dijelom festivala koji nosi njegovo ime i nastavlja njegovu ostavštinu. Kao što sam rekao, sve se svodi na energiju i moć glazbe. Ako ste ondje iz pravih razloga, onda sam i ja na pravome mjestu. Vidimo se na festivalu i poštujte tradiciju.