Ceremonija Thomasa Jollyja na vrlo je učinkovit način razotkrila silinu mržnje u mnogim srcima

Otvaranje Olimpijskih igara u Parizu pokazalo je koliko danas ljudi mogu biti nesnošljivi, ostrašćeni, paranoični, ispunjeni bijesom, preplašeni i zbunjeni. Te je prizore na rijeci Seini režirao Francuz Thomas Jolly, glumac koji je još ranije otkrio u kom smjeru ide njegova ideja: "Prije svega, želim ceremoniju u kojoj će se svi osjećati uključenima. Moramo slaviti različitosti". Doista je teško reći da je Jolly uspio u nakani da efektno, šarmantno ili duhovito, kamoli dramaturški jasno, predstavi svijetu ono što neki danas nazivaju terorom političke korektnosti ili utopijom inkluzije, a drugi smatraju životnim imperativom koji naš svijet može učiniti slobodnim i sigurnim mjestom za svako ljudsko biće. Nema dvojbe da je neusporedivo zabavnije bilo otvaranje Olimpijskih igara u Londonu, a sve je bilo mnogo efektnije u Pekingu. Ali, to i nije najvažnija priča.
Ono što je mnogo iznenadilo jesu reakcije na prizore koji su bili ispunjeni brojnim značenjima, za čije je puno dešifriranje potrebno dobro poznavanje povijesti umjetnosti, francuske, antičke i kršćanske historiografije. A te reakcije nisu ništa drugo doli širenje mržnje i netrpeljivosti prema svima koji misle drugačije. Sada ljudi koji su se u životu bavili betoniranjem podvodnih stupova u medijima raspredaju o citiranju linearne perspektive Leonardove Posljednje večeri, a opskurni franjevac koji se do sad više zamarao Eurosongom i Hajdukom nego predstavljanjem autentične slike života i učenja osnivača svoga reda, savjetuje sportaše na Olimpijskim igrama kako da se solju zaštite od "sotonističkih rituala".
Prerijetki su i preslabi glasovi onih u Crkvi koji će reći da je prihvaćanje drugoga kao osobe temelj autentične kršćanske tolerancije i da bi upravo kršćanski vjernici, promatrajući Božju ljubav, u vjeri trebali nalaziti nadahnuće za tolerantno djelovanje. Reakcije na otvaranje Olimpijskih igara, čak i ako pristanemo na teško probavljivu tezu da se radi o silno važnom događaju s kojim bi se, pored svih stvarnih prijetnji i strahota koje nas okružuju, trebali ovako intenzivno baviti, svjedoče samo da mnogi drugima žele odreći pravo na slobodu i na njihov (drukčiji) put u traženju istine.