Lino Červar otkrio tajnu uspjeha s "luzerskom" generacijom, pretvorivši ih u svjetske prvake. Njegova knjiga i motivacijske metode razotkrivaju kako su pobijedili Francuze i osvojili srebro
OSVRT NA BOGATU KARIJERU
Červarova ispovijest: 'Napravio sam frku u svlačionici, igrač je rekao da sam pukao. A onda...'
Čitanje članka:
4
min
Legendarni hrvatski izbornik Lino Červar (75) bio je ponajveća zvijezda sportske konferencije Sport Innovest u Zagrebu. Osvajač nevjerojatnih sedam medalja s našom rukometnom reprezentacijom, olimpijski i svjetski prvak, predstavio je svoju knjigu 'Put do vrha i tajne uspjeha' i otkrio tajnu uspjeha s reprezentacijom koju su mnogi smatrali gubitničkom, ali u samo 18 mjeseci napravila je čudesne stvari. Za početak je odmah otkrio svoj recept kojim je motivirao igrače da pobijede Francusku u polufinalu Eura 2008.
- Igrali smo polufinale Europskog prvenstva 2008. u Norveškoj protiv Francuske. Bili smo slabiji od njih pa sam odlučio napraviti frku u svlačionici. Počeo sam se derati na jednog igrača, vikao sam kakve lopte to šalje. Igrači su bili zabezeknuti, misle si "pobijedili smo i ušli u polufinale, a on diže frku". Glumio sam da sam nervozan, guram vrata nogom i kažem pomoćniku da hoću sastanak u 19 sati. Na sastanku se ustane jedan igrač i kaže "šefe, zašto opet stvarate negativnu atmosferu, pa pobijedili smo". Stanem na trenutak, razmišljam i kažem da nisam spreman voditi sastanak. U tom trenutku jedan igrač je doviknuo "trener je puk'o". I otišli oni za svojim poslom, a pomoćniku sam rekao da bude s njima i opisuje mi situaciju - ispričao je Lino u dahu pa nastavio:
- Rekao sam, "slušaj, sad će udarati po pivu, ti ćeš mi u 1 sat reći kako stoji situacija". Zovem ga u 1, a on mi govori da su igrači protiv mene, da sam uništio atmosferu. Rekao sam mu da me ne razumije, da ću ga nazvati za sat vremena, taman će igrači popiti još jednu pivicu. I zovem ja opet, kaže da su igrači umorni, ali stali su na moju stranu, igrači iz Dalmacije pričaju kako nije lako s njima raditi. I kažem ja njemu, "opet me nisi razumio". Reci mi hoće li ginuti protiv Francuske ili neće. Kaže on, "šefe, ginut će!". To je primjer negativne motivacije, ali uspjelo je. Pobijedili smo ih, ušli u finale i osvojili srebro.
Otkrio je i što ga je potaknulo na pisanje knjige.
- Napisao sam knjigu koju sam želio pročitati. Napisao sam knjigu kao aktivan trener, stvarno ne znam tko je napisao tri knjige kao trener. Znanstvenici pišu, a ja sam prvi trener i to na dva jezika. Htio sam napisati posebnu knjigu, odrekao sam se honorara, ali htio sam se napravi kako ja želim. Htio sam napisati knjigu da pokažem izvršnoj vlasti i da mi treneri postojimo i nešto znamo. Ima ljudi koji misle da se nogomet igra isključivo nogama. Ima ljudi koji misle da se rukomet, odbojka, vaterpolo igra rukama samo, tajna uspjeha je od vrata na dolje. Bez dobre kondicijske pripreme, nema ni mentalne pripreme - kazao je Červar.
Hrvatsku reprezentaciju preuzeo je 2002. godine nakon što smo bili posljednji na Europskom prvenstvu. Javnost je rukometaše proglasila gubitničkom generacijom.
- Naša zlatna reprezentacija doživjela je neuspjeh na Europskom prvenstvu 2002., bila je posljednja, iza Izraela. Nije to bio samo promašaj tog prvenstva, bilo je i prije toga. Odluka je pala da preuzmem tu reprezentaciju luzera, koju su mediji ocijenili da je neperspektivna i neodgojena, da su agresivni i da mogu tući trenera. Ja još gledam, ja slab i nikakav, nadrljao sam. Možda će ih Talijan iz Istre popraviti, misle si neki - kazao je legendarni hrvatski trener.
Otkrio je i što se događalo na prvom sastanku.
- Bitno je reći da sam znao da će taj prvi sastanak biti odlučujući. Spremao sam se mjesec dana, kćeri su mi rezale isječke iz novina gdje je pisalo što se govorilo o meni i igračima. Jako je bilo važno, okupljanje je bilo u Rovinju. Zajedno sa strukom tražio sam gdje ćemo održati sastanak, rekao sam stožeru da oni neće biti na sastanku, samo ja i igrači i toliko stolica. Gledao sam ja njih, oni mene. Rekao sam, "nisam trener vaših snova, nisam medalju osvojio, ponosan sam ovo što sam s Umagom radio". Taj sastanak u Rovinju nastavio se da sam rekao da nisam taj, a rekao sam ni da oni nisu igrači mojih snova. Smijao sam se sebi, oni sebi. Rekao sam, "gledajte dečki, ja imam ideju, viziju, nije mi Hrvatska dala, to je moje intelektualno vlasništvo. Ako me budete slijedili da ste posvećeni mojoj viziji i da sudjelujete u tome, jamčim vam da ćemo dosegnuti vrh svjetskog rukometa" - pričao je Červar pa nastavio:
- Znao sam da sam taj, a oni nisu, da taj trening koji ću održati je bio složenog karaktera. Trebalo je raditi glavom i nogama. Kunem se, kad sam vidio taj trening, kad sam Dalmatince vidio kako treniraju, kao da su mi rekli: "treneru, slijedit ćemo vašu viziju i pokazati svijetu da i mi autsajderi vrijedimo nešto" - kazao je Červar pa opisao ono što je uslijedilo:
- Ta reprezentacija je za 18 mjeseci postala svjetski prvak i olimpijski pobjednik u pradomovini Olimpijskih igara u Ateni, tamo gdje je rođena civilizacija, tu biti prvi. Osam utakmica i osam pobjeda, istu večeri proglašeni Dream Teamom jer su istu večer Amerikanci poraženi od Argentine i proglašeni počasni građani Grčke. Mnogi su ocijenili kako je to propala generacija, luzera i autsajdera. Doživotno ću biti zahvalan igračima, general bez vojske je ništa. Ovako nešto u kolektivnom sportu, da netko bude odbačen i posljednji, da u 18 mjeseci osvoji SP i OI, da je olimpijsko zlato je ravno Nobelovoj nagradi. S time se moramo pohvaliti i pokazati da moramo vjerovati djeci - zaključio je Červar.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
