Ante Pavelić je pod mentorstvom dr. Horvata vrlo brzo u službenim krugovima bio klasificiran kao Vertrauensperson (povjerljiva osoba), odnosno izravna veza između vodstva Čiste stranke prava i Vojnog zapovjedništva u Zagrebu (Generalkomando) kod generala Rhemena, koji je ustanovio svoj “crni kabinet”. U tom svojstvu on je sastavljao popise “sumnjivih elemenata” unutar Zagreba. To su bili ljudi koji su naginjali “južnoslavenskoj ideji”. Njegovi izvještaji su išli u Evidenzbureau (austrijska vojna tajna služba). Dok su drugi bili u vojsci ili zatvoru, mladi Pavelić je imao propusnice koje su mu otvarale sva vrata vojne uprave.