Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Oslobađajuća presuda Milanu Bandiću pokazao je koliko je teško u ovoj državi osuditi nekoga tko je još na dužnosti. I ne samo na dužnosti, već onoga tko je četvrta snaga u Saboru i najjači partner HDZ-a i Plenkovića
Tijekom suđenja za 'Aferu štandovi' odvjetnik Milana Bandića Krešimir Krsnik tvrdio je da se radi o političkom progonu.
Može li se onda, po istoj logici, današnja oslobađajuća, još uvijek nepravomoćna presuda na Županijskom sudu u Zagrebu, smatrati politički uvjetovanom presudom?
Jer, neće sada faliti onih koji će oslobađanje Bandića povezati sa činjenicom da je zagrebački gradonačelnik nedavno postao lider četvrtog najbrojnijeg saborskog kluba, s potencijalom da uskoro prešiša Most na trećem mjestu, te da je time postao najsnažniji koalicijski partner HDZ-a.
A sutra, tko zna, možda kandidat za novog mandatara.
Ne zaboravimo: proces protiv Bandića započeo je još u mandatu Zorana Milanovića, a prva presuda - pa još oslobađajuća - stigla je u mandatu Andreja Plenkovića. Ako je progon bio politički, može li i oslobađanje također biti političko?
Naravno, nezahvalno je komentirati nepravomoćne presude, i to još na sudu kojim predsjeda Bandićev prijatelj Ivan Turudić, pogotovo u predmetu koji je ionako bio na granici diskrecijskog prava gradonačelnika hoće li ustupiti štandove prijateljici Željki Markić, i to pred sucem koji je poslovično na dobrom glasu. Bez ironije.
No kako u ovoj državi nitko nikome ne vjeruje, ne vjeruje ni Željka Markić brojačima potpisa za raspisivanje referenduma, a ni građani hrvatskom pravosuđu, tako će dobar dio javnosti današnju oslobađajuću presudu primiti s poslovičnim slijeganjem ramenima.
Jer, eto, ni ova krupna riba nije pala.
Hrvatsko pravosuđe naprosto ne može nikoga osuditi, naročito ne onoga tko je još uvijek na dužnosti.
I ne samo na dužnosti. Onoga tko je u Hrvatskom saboru jači nego ikada, onoga tko se svojedobno uspio izvući iz pritvora unatoč kršenju uvjeta puštanja na slobodu do suđenja, onoga tko je nekažnjeno utjecao na svjedoke, koji se vratio na dužnost gradonačelnika, opet pobijedio na izborima, koalirao s HDZ-om i pretvorio se u najsnažnijeg koalicijskog partnera HDZ-u u parlamentu.
Uostalom, za mnoge je prvi loš znak uoči današnje presude bila činjenica da ju je Bandić dočekao u Zagrebu. A ne, recimo, na službenom putu u Hercegovini.
U redu, optužnica za aferu Štandovi bila je zapravo štih-proba za puno veće suđenje, ono u Aferi Agram, teško 25 milijuna kuna, pa je možda bolje da je pala ova slabija, nego ona teža optužnica.
Međutim, proces protiv Bandića, gradonačelnika čiji mandat leži na hrpetinama afera, ali počiva na koaliciji s HDZ-om, oduvijek je bio lakmus papir hrvatskog pravosuđa. Ne samo sudova i sudaca: svoju ulogu igra i DORH sa svojim optužnicama koje gotovo redovito padaju na sudovima.
A u ovako uneređenoj državi teško je više detektirati stepenicu na kojoj padaju svi ti slučajevi: od tužiteljstva sve do Vrhovnog suda, a sve uz pokroviteljstvo politike.
Ovo je sada dobra prilika da se ponovno zapitamo kakvu ulogu imaju ovakve presude: produbljuju li nepovjerenje građana u pravosuđe i sudove ili možda jačaju i učvršćuju povjerenje?
Je li teško osuditi nekoga bez čvrstih dokaza i snažnih argumenata ili je teško osuditi nekoga tko upravo drži HDZ na vlasti?
Trebamo li presudu protiv Bandića pod svaku cijenu ili nam treba utemeljena presuda koja će osnažiti kredibilitet sudova?
Kako god, danas je tužiteljstvo doživjelo još jedan poraz, Bandić zabilježio još jednu pobjedu, a Hrvatska dobila novi povod za još dublje gađenje.
Nije više vijest da je netko optužen. Bit će vijest kad će u ovoj zemlji neka krupna zvjerka biti osuđena.
Ostale kolumne Tomislava Klauškog pogledajte ovdje
24sata © 2026
