Evo što tinejdžeri doista misle o Fejsu, Instagramu i Twitteru

Jednom je američkom 19-godišnjaku zainteresiranom za društvene mreže koji svakodnevno čita članke o tehnologiji dosadilo čitati uvijek iste analize i istraživanja te mišljenja stručnjaka o tome kako tinejdžeri, odnosno dobna skupina kojoj on pripada, koristi društvene mreže, koje vole, a s kojih bježe te koliko im znače.

- Moj tekst ne poziva se na neko istraživanje, studiju ili brojke jer to možete naći u svim drugim člancima. Pisat ću o društvenim mrežama iz svog i iskustva svojih prijatelja, a vjerojatno će se naći neka studija koja će me demantirati - započinje svoj tekst Andrew Watts, student teksaškog sveučilišta. 

Evo što on ima za reći o društvenim mrežama i kako ih doživljavaju njegovi vršnjaci:

1. Facebook

Svi smo otvarali profile na Facebooku u srednjoj školi, a sad nam je kao obiteljska večera - dosadno nam je, ali moramo biti tamo.  Facebook nam je čudan i ide nam na živce, ali još je čudnije ako nemaš profil na Facebooku. Umjesto da objašnjavaju zašto nisu na Facebooku, većina mojih vršnjaka jednostavno zadržava profil tamo.

Ipak, treba reći da često koristimo Facebook Messenger za izmjenu poruka i volimo grupe jer tamo možemo doći pogledati ono što nas stvarno zanima, a ne što je neki algoritam prema našem ponašanju zaključio da nas zanima. 

Reuters/Pixsell

2. Instagram

Instagram je društvena mreža koju moji vršnjaci najviše koriste. Da, najviše ih ima profil na Facebooku, ali najviše objavljuju na Instagramu - uglavnom jer kad nešto 'lajkamo' ili komentiramo na Instagramu, neće tko zna sve dobiti obavijest o tome. 

Također, na Instagramu nema linkova i neće nas gnjaviti vječno isti oglašivači s pozivima da lajkamo njihovu stranicu ili portali s vijestima koje smo već sto puta vidjeli. Osim toga, Instagram volimo više od Facebooka jer na njemu još nema toliko starijih korisnika - svatko ima profil na Facebooku, ali na Instagramu ga još nema baš svatko.

3. Twitter

Iskreno, mnogi od nas ne razumiju zapravo smisao Twittera. Naravno, na svakom fakultetu postoji grupa vjernih 'tviteraša', ali osim njih rijetko ga tko koristi.  Zbunjujuće je što je sve na Twitteru javno, svatko može vidjeti i pretražiti što pišeš, očekuje se da se povežeš s gomilom stranaca, ali pod svojim pravim imenom i prezimenom.

Oni koji su na Twitteru, najčešće ga koriste kako bi se žalili na školu ili fakultet u okruženju koje je nepoznato njihovim roditeljima ili profesorima.

Viktorija Pashuta