Radnici HAC-a poveli su nas u patrolu na autocestu. Gužve su svakodnevne. Čiste krhotine, smeće i sve što ugrožava promet. Prvi su na svim nesrećama
'ANĐELI U NARANČASTOM'
FOTO Bili smo s radnicima HAC-a u patroli na autocesti: 'Nije A3 ukleta, smrt donose mobiteli...'
Čitanje članka:
6
min
Red kamiona, red automobila, pa red kupaca koji nose šteke cigareta s pulta benzinske crpke. S druge strane, parkiralište i krovovi automobila koji služe kao mobilni stolovi prepuni plastičnih posuda, djeca koja pjevuše ili vrište, pa opet red onih koji špricaju i sami sebi peru prozore od prvih proljetnih mušica.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
06:35
Najbolji je to opis Gračenice sjever, jednog od najposjećenijih odmorišta na autocesti A3, koja povezuje Lipovac na istoku i Breganu na zapadu Hrvatske. Bila je to prva točka stajanja ophodarske službe Hrvatskih autocesta, koja nas je povela na reportažu. Osim za čistoću autoceste, brinu i za protok prometa, smanjenje gužvi, micanje opasnih stvari s ceste i okolice te spašavanje životinja.
- I pomoć svakom korisniku - nadovezuje se Stjepan Gredelj, ophodar HAC-ove baze u Kutini, dok nam opisuje što je zapravo njihov posao te ne prestaje očima snimati teren kraj odmorišta.
Pomeli su ga to jutro, a smeća već ima razbacanog po travi. Kupe ga iznova i ubacuju u jedan od desetina uredno poslaganih kontejnera uzduž cijelog odmorišta.
- Na svoje oči smo vidjeli kako ljudi parkiraju kraj koševa, a pepeljare prazne uz vrata auta. Kampiraju na travnjaku, što je zabranjeno, pa potom samo otresu deku i prave se da nisu oni. No osim takvih, znali smo u kontejnerima naći i građevinski otpad - kaže nam Gredelj dok govori kolegi vozaču Miji Egredžiji da ga podsjeti da u sljedeću ophodnju ponesu i sprej za ose. Rade gnijezda upravo u metalnim okvirima koševa. I za njih se moraju pobrinuti, jer ako izbodu nekoga, samo stižu novi problemi.
Sprej će tako biti tek jedan od stotine stvari koje svakodnevno voze u svojim kombijima. Uz obaveznu opremu za svoju sigurnost, tu su brojni privremeni prometni znakovi, rukavice, hvataljke, zaštitna žičana ograda, spojnice, zamjenski gumeni stupići, lopata, vreće, ali i defibrilator. Stalno su u pokretu te obično prvi stižu na najteže prometne nesreće i druge intervencije. Pripremaju teren za ostale hitne službe, sprečavaju nove nesreće pa ih zato zovu i "narančastim anđelima". Taj nadimak im zapravo dobro stoji jer, unatoč upadljivim bojama, divovskim prometnim znakovima i kombijima, pomalo su nevidljivi.
- Mi smo ti koji prolazimo autocestom i na licu mjesta znamo kakvo je stanje. Ako je magla ili jaka kiša, olujan vjetar ili snijeg. Mi prolazimo i javljamo koliko je moguće brzo voziti pod takvim uvjetima, i javljamo to u realnom vremenu kolegama. Vozačima je bitno znati što ih čeka na tome mjestu - priča nam Gredelj.
Godišnje, kaže, prođe i 100.000 kilometara. Nagleda se svega, a opet, kaže, kao i kolega, i dalje ih se može iznenaditi.
- Ovdje je jednom kolegi riba razbila vjetrobransko staklo na kombiju - priča nam Gredelj dok pokazuje ribnjake nedaleko od Lipovljana. Naime, neka ptica je ulovila plijen, no ulov je izmaknuo kontroli i u bijegu završio na autocesti.
Pogledajte video:
I ptice vrebaju...
On je, pak, nedavno lovio labuda koji se šetao pretjecajnim trakom.
- Mislili smo da je ozlijeđen, no samo mu je bilo teško poletjeti jer je bio težak. Na kraju je krenuo na nas, ali moraš ga 'pokriti' da ode i ne ugrozi promet - priča Gredelj.
Svakodnevno se "bore" i sa škanjcima te drugim grabljivicama koje slijeću na travnjak i ogradu koji razdvajaju dva smjera autoceste.
- U sredini se obično nalaze miševi. Bježe od predatora i 'žive' u centralnom pojasu jer ih auti nesvjesno brane. Još dok slijeću su dobri, no opasni su kad polijeću pa ugrožavaju promet. Zato i vozimo sa sobom dodatnu ogradu kako bismo pokrpali rupe ako ih naprave. Jednom sam ulovio srndaća u ruke. Zapleo se u ogradu. Vratili smo ga na sigurno - prisjetio se Gredelj.
Uklanjaju i stvari koje pronađu. Tako se u njihovoj bazi nalazi stotine registarskih pločica, ali i dijelova guma. No ima tu i brojnih dijelova automobila, vijaka, naplatka, šipki... Zbog svakog moraju stati dok automobili kraj njih jure barem 130 kilometara na sat, ako ne i više.
- Problem je i što današnji automobili na sebi imaju jako puno plastike. Najviše se to vidi kod sudara, kad kupimo brojne krhotine -pričaju nam ophodari.
Tek što nam ispričaju dio, opet moraju stati. Ovoga je puta neki kamion sišao sa zaustavnog traka, izrovao travnjak i dio blata nanio na cestu. Sve čiste. Njihovu dionicu, koja se nastavlja prema Okučanima i Slavonskom Brodu, često zovu i "ukletom" zbog brojnih prometnih nesreća s najgorim posljedicama. Nebrojeno su puta bili na njima - s vatrogascima, policajcima i hitnjacima. Jedna takva, priča nam Stjepan dok prolazimo kraj table Popovača, njemu je bila jedna od najgorih na poslu. Te noći 13. kolovoza i sam je završio u bolnici sa srčanim udarom, koji je bio posljedica stresa i naprezanja.
- Dobili smo dojavu o nesreći i stigao sam s kontra strane. Od prvih tragova do zadnjeg vozila bilo je 400 metara. Prvi je bio kombi s dečkima iz Osijeka koji su stali na pretjecajnom traku. Malo dalje vidio sam auto i kamp prikolicu na boku. Prevrnuli su se taman po sredini između dva traka pa su auti mogli prolaziti s obje strane. No ispred njih bila je djevojčica koja je ležala na cesti, a otac je bio iznad nje. U nesreći je izletjela kroz staklo - prisjeća se Gredelj.
Dodao je kako je 80 metara dalje jedan auto bio u zaustavnom traku, a krhotina je bilo posvuda. Svojim je tijelom blokirao promet, dok nakon nekoliko minuta nije stigao jedan policajac.
- Regulirao sam promet dok se on nije okrenuo na Križu. Dogovorili smo se da on postavi svoju Škodu, a onda ću ja postaviti znakove i ići ću se okrenuti. Čim je postavio svoj auto, uzeo sam 12 čunjeva i trčeći ih postavio. Jurio sam nazad u kombi po znak, pa opet 100 metara dalje postavio strelicu. Trčao sam opet dalje po druge znakove. Dao sam tad više nego što sam mogao - priča Gredelj, koji je o svemu obavijestio kolege i druge hitne službe.
Zadnje što zna je da je otrčao za volan ophodarskog kombija kako bi stisnuo gas i okrenuo se na drugu stranu autoceste. No nikako nije mogao udahnuti.
- Došli su moj kolega i dvije Hitne. Našli su me nasreću, pa je jedna Hitna odmah mene vozila. Imao sam svega 40 otkucaja u minuti. Tu noć su me operirali. Ustanovili su da jednom žilom kraj srca nije moglo proći krvi koliko je trebalo - ispričao je Gredelj te dodao kako je, nasreću, i curica iz nesreće bila dobro.
Zbog silnih nesreća na A3 ljudi čak pričaju i kako je cesta ukleta.
- Nije ovo ukleta dionica, već je ravna, lagana... Nekima je pomalo monotona i tu se opuste. Uz svu tu pomoć tehnike koja je danas u automobilima jednostavno je proći. No sve više vidim ljude kako voze i gledaju u mobitele. Pišu poruke dok jure i to je jako opasno. Nisu koncentrirani, ne boje se kazni te se onda sudaraju i pogibaju - priča Gredelj.
Neki, pak, jednostavno ne mare za druge.
- Još nedavno smo vozili ralice. Neki vozači se nabijaju uz same ralice. Vide da ne mogu proći pa voze uz njih, a to je jako opasno i za njih i za naše vozače - priča Gredelj i dodaje kako ih je nedavno dok su čistili snijeg jedan vozač obilazio "jureći preko odmorišta".
- Nedavno su nam se zabili u jednog kolegu. HAC nam je nabavio i posebna vozila s ublaživačima udara koji se spuste dok radimo, no svejedno se možemo naći u opasnosti. Zato poštujte pravila da se svi možemo vratiti kući - kažu ophodari.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
