PUTOVANJE KLIKOM
FOTO Deset država s najmanje stanovnika: Možda ste posjetili neku. A za neke možda ni čuli...
Život u njima često donosi snažan osjećaj zajedništva i bliskosti, ali i niz ozbiljnih izazova: ograničeno domaće tržište, ovisnost o vanjskoj trgovini, turizmu ili pomoći većih država, demografsko iseljavanje te, u slučaju pacifičkih otočnih država, sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Njihova priča je priča o prilagodbi, otpornosti i očuvanju identiteta u svijetu kojim dominiraju mnogo veće države.. Ovo je deset država s najmanjim brojem stanovnika...
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Zamislite državu u kojoj cjelokupno stanovništvo može stati na tribine većeg nogometnog stadiona, gdje su gužve u prometu rijetkost, a političari i javne osobe su dio svakodnevnog života. To nije scena iz filma, već stvarnost u nekima od najmanje naseljenih suverenih država svijeta. Ove nacije, raspršene od pacifičkih atola do europskih planinskih enklava, dijele jedinstven obrazac postojanja definiran malom kopnenom površinom, geografskom izolacijom ili specifičnim političkim položajem. Život u njima često donosi snažan osjećaj zajedništva i bliskosti, ali i niz ozbiljnih izazova: ograničeno domaće tržište, ovisnost o vanjskoj trgovini, turizmu ili pomoći većih država, demografsko iseljavanje te, u slučaju pacifičkih otočnih država, sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Njihova priča je priča o prilagodbi, otpornosti i očuvanju identiteta u svijetu kojim dominiraju mnogo veće države.
Zamislite državu u kojoj cjelokupno stanovništvo može stati na tribine većeg nogometnog stadiona, gdje su gužve u prometu rijetkost, a političari i javne osobe su dio svakodnevnog života. To nije scena iz filma, već stvarnost u nekima od najmanje naseljenih suverenih država svijeta. Ove nacije, raspršene od pacifičkih atola do europskih planinskih enklava, dijele jedinstven obrazac postojanja definiran malom kopnenom površinom, geografskom izolacijom ili specifičnim političkim položajem. Život u njima često donosi snažan osjećaj zajedništva i bliskosti, ali i niz ozbiljnih izazova: ograničeno domaće tržište, ovisnost o vanjskoj trgovini, turizmu ili pomoći većih država, demografsko iseljavanje te, u slučaju pacifičkih otočnih država, sve izraženije posljedice klimatskih promjena. Njihova priča je priča o prilagodbi, otpornosti i očuvanju identiteta u svijetu kojim dominiraju mnogo veće države.
Za usporedbu je ovdje korištena 2024. godina, odnosno posljednja zajednička godina s usporedivim podacima Svjetske banke za većinu država na popisu. Za Vatikan je korišten službeni podatak države na dan 31. prosinca 2024. godine. Brojke se u drugim izvorima mogu neznatno razlikovati zbog različitih godina procjene i metodologija
1. Vatikan. Apsolutno najmanja suverena država svijeta, kako po površini od svega 0,49 četvornih kilometara tako i po broju stanovnika, Vatikan je jedinstvena crkvena izborna monarhija u srcu Rima. Njegov je suverenitet uspostavljen Lateranskim ugovorom iz 1929. godine između Svete Stolice i Kraljevine Italije, čime je riješeno takozvano „Rimsko pitanje“. Prema službenim podacima, na kraju 2024. godine tu je živjelo 882 stanovnika, uključujući građane i osobe bez vatikanskog državljanstva. Unutar njegovih zidina nalaze se neka od najznačajnijih svjetskih umjetničkih i arhitektonskih djela, uključujući Baziliku svetog Petra, Trg svetog Petra s kolonadama Gian Lorenza Berninija i Sikstinsku kapelu s Michelangelovim freskama. Važno je pritom razlikovati Vatikanski Grad od Svete Stolice: Sveta Stolica, a ne Vatikanski Grad, ima status stalnog promatrača pri Ujedinjenim narodima.
2. Tuvalu (9.646 stanovnika). Ova polinezijska država sastoji se od devet niskih otoka, od kojih je šest atola, rasprostranjenih na golemom području Tihog oceana. Ukupna kopnena površina iznosi oko 26 četvornih kilometara, a nijedna točka zemlje nije viša od približno četiri metra nad morem. Tuvalu je zbog toga među državama koje su najizloženije posljedicama porasta razine mora. Porast razine mora i zaslanjivanje tla već otežavaju pristup pitkoj vodi i poljoprivrednu proizvodnju. Svjetska banka upozorava da klimatske promjene ugrožavaju vodne resurse, poljoprivredu, infrastrukturu i obalna područja Tuvalua. Gospodarstvo se uvelike oslanja na prihode od ribarskih dozvola, doznake stanovništva koje radi u inozemstvu, međunarodnu pomoć i prihode povezane s internetskom domenom „.tv“. Prema podacima MMF-a, prihodi od ribarskih dozvola i naknada za domenu „.tv“ predstavljaju važne izvore državnih prihoda.Suočen s dugoročnim klimatskim rizicima, Tuvalu je s Australijom sklopio sporazum Falepili Union, koji je stupio na snagu 2024. godine. Njime je Australija, među ostalim, priznala nastavak državnosti i suvereniteta Tuvalua unatoč posljedicama porasta razine mora te uspostavila poseban put za preseljenje Tuvaluanaca u Australiju. Prva kvota iznosila je do 280 stalnih viza godišnje, a prvi izbor putem lutrije otvoren je 2025. godine. Nekada dio britanske kolonije Gilbertovi i Elliceovi Otoci, Tuvalu je postao neovisan 1978. godine.
3. Nauru (11.947 stanovnika) Nauru je najmanja otočna država na svijetu po površini, sa samo 21 četvornim kilometrom, i jedna od rijetkih država bez službeno proglašenog glavnog grada. Vladini uredi i parlament nalaze se u okrugu Yaren. Njegova moderna povijest dramatična je priča o rudnom bogatstvu i teškim posljedicama njegova iskorištavanja. Otok je bogat fosfatima, čije je iskorištavanje desetljećima bilo temelj gospodarstva. Fosfatna ležišta povezana su s naslagama nastalima tijekom dugog razdoblja nakupljanja ptičjeg izmeta na otoku. Tijekom razdoblja najveće proizvodnje Nauru je od fosfata ostvarivao iznimno visoke prihode po stanovniku i postao jedna od najbogatijih malih država svijeta. Međutim, više od stoljeća rudarenja teško je degradiralo unutrašnjost otoka. Procjene Svjetske banke navode da je rudarenjem devastirano oko 80 posto kopnene površine, ostavljajući velik dio središnjeg područja prekrivenim vapnenačkim vrhovima i udubljenjima te neprikladnim za tradicionalnu poljoprivredu. Danas se Nauru više ne može oslanjati na fosfate kao nekada. Važan izvor državnih prihoda predstavljaju australski aranžmani regionalne obrade zahtjeva za azil, uz prihode od ribarskih dozvola, razvojne pomoći i preostale eksploatacije fosfata. Australska vlada i dalje održava kapacitete za regionalnu obradu u Nauruu.
4. Palau (17.695 stanovnika) Republika Palau, arhipelag od više stotina otoka u Mikroneziji, poznata je po iznimnoj prirodnoj ljepoti, ali i burnoj povijesti. Nakon razdoblja španjolske, njemačke i japanske vlasti, Palau je nakon Drugog svjetskog rata postao dio Povjereničkog teritorija pacifičkih otoka kojim su upravljale Sjedinjene Američke Države. Neovisnost je stekao 1. listopada 1994. godine, kada je na snagu stupio Sporazum o slobodnoj asocijaciji sa SAD-om. Na otoku Peleliu 1944. godine odigrala se jedna od najtežih bitaka na Pacifiku. Bitka za Peleliu trajala je oko dva mjeseca i odnijela je tisuće života na objema stranama, postavši jedan od najkrvavijih sukoba američkih snaga na pacifičkom bojištu. Danas je gospodarstvo snažno povezano s turizmom, osobito ronjenjem i morskim turizmom. Područje Rock Islands Southern Lagoon upisano je 2012. godine na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. UNESCO ističe njegovu iznimnu biološku raznolikost, koraljne grebene, morske ekosustave i arheološke ostatke nekadašnjih naselja. Palau je 2009. godine proglasio svoje vode prvim nacionalnim utočištem za morske pse na svijetu, zabranivši komercijalni izlov morskih pasa u svojim vodama. Gospodarstvo i javne financije zemlje i dalje imaju snažnu potporu Sjedinjenih Američkih Država kroz Sporazum o slobodnoj asocijaciji. Revizija sporazuma odobrena 2024. godine predviđa oko 889 milijuna američkih dolara pomoći i drugih financijskih obveza tijekom dvadeset godina.
5. San Marino (33.977 stanovnika). Okružen Italijom, San Marino tradicionalno se smatra najstarijom još postojećom republikom na svijetu. Prema predaji, njegova povijest počinje 301. godine, kada je kršćanski klesar Marin, kasnije poznat kao Sveti Marin, osnovao zajednicu na planini Titano. Život se odvija u sjeni planine Titano, na čijim se grebenima nalaze tri srednjovjekovne kule - Guaita, Cesta i Montale - koje su postale jedan od najprepoznatljivijih simbola države. San Marino je 1849. godine pružio utočište Giuseppeu Garibaldiju i njegovim ljudima nakon pada Rimske Republike. Taj je događaj ostao važan dio povijesti odnosa San Marina s talijanskim Risorgimentom. Odnosi s Kraljevinom Italijom formalizirani su Konvencijom potpisanom 22. ožujka 1862. godine. Danas se gospodarstvo oslanja na turizam, industriju, trgovinu i uslužne djelatnosti. Turizam ima posebno važnu ulogu zahvaljujući povijesnom središtu i položaju unutar Italije. San Marino pritom zadržava vlastite institucije i snažan osjećaj političkog i povijesnog identiteta.
6. Maršalovi Otoci (37.548 stanovnika). Ova mikronezijska republika posljednjih se godina suočava s izraženim demografskim padom, ponajprije zbog iseljavanja stanovništva u Sjedinjene Američke Države. Sporazum o slobodnoj asocijaciji omogućuje građanima Maršalovih Otoka da pod određenim uvjetima žive, rade i školuju se u SAD-u, što je pridonijelo snažnoj migraciji stanovništva. Prema podacima Svjetske banke, država je 2024. godine imala oko 37.548 stanovnika, a broj stanovnika posljednjih je godina brzo padao. Povijest Maršalovih Otoka trajno je obilježena Hladnim ratom. Između 1946. i 1958. godine Sjedinjene Američke Države provele su ukupno 67 nuklearnih pokusa u Marshallovom otočju, na atolima Bikini i Enewetak. Najozloglašeniji je bio test 'Castle Bravo' 1954. godine, s eksplozivnom snagom od oko 15 megatona. Bio je to najjači nuklearni pokus koji su Sjedinjene Američke Države ikada izvele. Neočekivano snažna eksplozija proizvela je velike količine radioaktivnih padalina, koje su zahvatile okolna područja i izložile stanovnike nekih atola opasnom zračenju. Američki program zdravstvene skrbi i danas prati posljedice izloženosti stanovnika Rongelapa i Utrika radijaciji iz tog pokusa. Atol Bikini i danas je nenastanjen. Njegovo povijesno i ekološko nasljeđe prepoznato je 2010. godine upisom na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. UNESCO ga opisuje kao snažno svjedočanstvo početka nuklearnog doba te posljedica nuklearnih pokusa na ljude i okoliš.
7. Monako (38.631 stanovnika). Kneževina Monako, smještena na Francuskoj rivijeri, druga je najmanja država svijeta po površini, odmah nakon Vatikanskog Grada, a istodobno je najgušće naseljena država svijeta. Prema podacima Svjetske banke, 2024. godine imala je 38.631 stanovnika. Monako je poznat po vrlo povoljnom poreznom sustavu. Monegaški državljani i većina rezidenata, uz važne iznimke poput francuskih državljana obuhvaćenih posebnim bilateralnim sporazumom, u kneževini ne plaćaju osobni porez na dohodak. Dinastija Grimaldi povezana je s vlašću u Monaku još od 1297. godine, kada je Francesco Grimaldi, prema tradicionalnom prikazu događaja, prerušен u franjevačkog redovnika zauzeo tvrđavu na stijeni Monaka. Monakov suvremeni imidž snažno je povezan s luksuzom, turizmom i međunarodnim financijama. Kasino u Monte Carlu otvoren je 1863. godine, a prva Velika nagrada Monaka održana je 1929. godine. Utrka je postala jedan od najpoznatijih događaja u svijetu automobilizma i dio je povijesti Formule 1 od samih početaka svjetskog prvenstva. Iako nije članica Europske unije, Monako koristi euro kao službenu valutu na temelju monetarnog sporazuma s Europskom unijom.
8. Lihtenštajn (40.450 stanovnika). Ugniježđen u Alpama između Švicarske i Austrije, Lihtenštajn je jedna od samo dvije dvostruko kontinentalno zatvorene države na svijetu; druga je Uzbekistan. Prema podacima Svjetske banke, 2024. godine imao je 40.450 stanovnika. Kneževina ima vrlo visok životni standard, a njezin politički sustav karakterizira snažna uloga monarha. Ustavne promjene potvrđene referendumom 2003. godine dodatno su proširile ovlasti kneza, uključujući njegovu ulogu u imenovanju i razrješenju vlade te mogućnost raspuštanja parlamenta. Lihtenštajn nema vojsku od 1868. godine, kada je ona raspuštena. Gospodarski je vrlo usko povezan sa Švicarskom: nalazi se u švicarskom carinskom području i koristi švicarski franak kao službenu valutu. Istodobno je član Europskog gospodarskog prostora i EFTA-e, što mu omogućuje pristup širem europskom tržištu. Iako je poznat po financijskom sektoru, Lihtenštajn ima i snažnu industrijsku bazu. Posebno su razvijene proizvodnja preciznih proizvoda, strojeva, elektronike i dentalne tehnologije, pa gospodarstvo nije jednostavno moguće svesti na bankarstvo.
9. Sveti Kristofor i Nevis (46.843 stanovnika). Federacija Svetog Kristofora i Nevisa najmanja je suverena država na zapadnoj hemisferi i po površini i po broju stanovnika. Ova dva karipska otoka imaju bogatu kolonijalnu povijest; na Svetom Kristoforu u 17. stoljeću osnovana su engleska i francuska kolonijalna naselja, zbog čega se otok ubraja među najranija europska kolonijalna središta na Karibima. Stoljećima je gospodarstvo snažno ovisilo o proizvodnji šećerne trske. Državna industrija šećera zatvorena je u srpnju 2005. godine, nakon više od tri stoljeća proizvodnje. Nakon toga turizam je postao jedan od glavnih pokretača gospodarstva, uz uslužni sektor, građevinarstvo i druge djelatnosti. Važan izvor državnih prihoda predstavlja i program državljanstva putem ulaganja, koji postoji od 1984. godine i koji je tijekom godina imao značajan fiskalni utjecaj na zemlju. Međunarodni monetarni fond navodi da su prihodi od tog programa u pojedinim razdobljima činili vrlo velik dio državnih prihoda. Država je neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva stekla 19. rujna 1983. godine, što je čini jednom od mlađih neovisnih država na Karibima. Kao i druge male otočne države, suočava se s izloženošću prirodnim katastrofama, ograničenim domaćim tržištem i velikom osjetljivošću na promjene u turizmu i globalnom gospodarstvu.
10. Dominika (66.205 stanovnika). Poznata kao "Otok prirode Kariba”, Dominika se razlikuje od mnogih svojih karipskih susjeda po izrazito planinskom, šumovitom i vulkanskom krajoliku. Prema podacima Svjetske banke, 2024. godine imala je 66.205 stanovnika. Na otoku se nalazi devet vulkanskih centara, ali nije precizno govoriti o "devet aktivnih vulkana”. Smithsonianov Globalni program za vulkanizam navodi pet vulkana koji pripadaju holocenskom razdoblju. Broj devet odnosi se na vulkanske centre, a ne na devet aktivnih vulkana. Dominika je također dom Boiling Lakea, odnosno Kipućeg jezera, poznatog kao drugo najveće kipuće jezero na svijetu. Otok je dom i narodu Kalinago, autohtonoj zajednici čija kultura, povijest i tradicija predstavljaju važan dio identiteta zemlje. U rujnu 2017. uragan Maria pogodio je Dominiku kao oluja 5. kategorije i prouzročio katastrofalnu štetu. Ukupne štete i gubici procijenjeni su na oko 226 posto BDP-a, dok je oko 90 posto stambenog fonda pretrpjelo teška oštećenja ili bilo uništeno. Katastrofa je snažno usmjerila državnu politiku prema otpornosti na klimatske promjene. Nakon uragana Maria vlada je postavila cilj da Dominika postane prva klimatski otporna država na svijetu, a Nacionalna strategija otpornog razvoja do 2030. godine postavila je okvir za ulaganja u otpornu infrastrukturu, upravljanje rizicima od katastrofa, zaštitu prirode i obnovljive izvore energije. Dominika je neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva stekla 3. studenoga 1978. godine. *uz korištenje AI-ja
