SEOSKI TURIZAM
FOTO Vuglec Breg je hit izletište: Pogledajte najbolje kadrove
Kućicama za spavanje ostavili smo imena - Mica, Jagica, Dragec, Lac, Imbra, a dolaze nam gosti iz cijeloga svijeta, svi znaju za nas - od Konavala do Istre, kaže vlasnik Boris
Još davno imao sam ideju da od svog zaselka napravim ambijent zagorskog sela i ugošćujem ljude ovdje, da probaju finu domaću i kvalitetnu hranu, piju naše vrhunsko vino i uživaju u zelenilu. Rodio sam se ovdje na bregu, u ovoj kući, 'Dragec', u kojoj su živjeli i moji tata i djed. Tu sam proveo djetinjstvo s djedom Eduardom i bakom Rozalijom, i sve mi je ostalo u lijepom sjećanju, priča nam za početak Boris Vuglec (65), vlasnik nadaleko poznatog imanja Vuglec Breg, smještenog na obroncima razbacanog sela Škaričevo blizu Krapine.
Još davno imao sam ideju da od svog zaselka napravim ambijent zagorskog sela i ugošćujem ljude ovdje, da probaju finu domaću i kvalitetnu hranu, piju naše vrhunsko vino i uživaju u zelenilu. Rodio sam se ovdje na bregu, u ovoj kući, 'Dragec', u kojoj su živjeli i moji tata i djed. Tu sam proveo djetinjstvo s djedom Eduardom i bakom Rozalijom, i sve mi je ostalo u lijepom sjećanju, priča nam za početak Boris Vuglec (65), vlasnik nadaleko poznatog imanja Vuglec Breg, smještenog na obroncima razbacanog sela Škaričevo blizu Krapine.
Još davno imao sam ideju da od svog zaselka napravim ambijent zagorskog sela i ugošćujem ljude ovdje, da probaju finu domaću i kvalitetnu hranu, piju naše vrhunsko vino i uživaju u zelenilu. Rodio sam se ovdje na bregu, u ovoj kući, 'Dragec', u kojoj su živjeli i moji tata i djed. Tu sam proveo djetinjstvo s djedom Eduardom i bakom Rozalijom, i sve mi je ostalo u lijepom sjećanju, priča nam za početak Boris Vuglec (65), vlasnik nadaleko poznatog imanja Vuglec Breg, smještenog na obroncima razbacanog sela Škaričevo blizu Krapine.
Lokalna atrakcija gotovo je postala svjetska. Danas na seosko imanje Vuglec Breg ne dolaze samo gosti iz Hrvatske, već iz cijeloga svijeta - puno Nijemaca, Slovenaca i Austrijanaca na putu za more, dok zimi sve vrvi od domaćih gostiju, kako s kontinenta, tako i iz Istre i Dalmacije. Sljedeće godine slave obljetnicu, 20. godina otkad je priča i službeno krenula.
- Imam grupu prijatelja koja nam već godinama dolazi u berbu. Puno šetaju okolo po našim vinogradima, a oni, kao i ostali, rado nam pomognu i u berbi. Poslije se okupe u kućici koju smo nazvali 'Baka Roza', u koju stane i do 70 ljudi i gdje se fešta do kasnih noćnih sati, peče se, roštilja, druži i zabavlja - priča Boris koji danas upravljanje imanjem sve više prepušta sinu Mariju (43) i kćeri Nives (37), koja radi marketing i društvene mreže.
No još je aktivan.
- Kad sam navršio 50 godina, mislio sam otići u penziju, ali vraga... Radim sad više nego ikad. Nemrem s mirom ni otići na vrganje - smije se i polako prisjeća prvih koraka.
- Sve je počelo kad sam uredio svoj vinograd na ovim padinama koji sam naslijedio. Bilo je to još osamdesetih, kad su tu pasle kravice. Dolazili su nam prijatelji i poznanici, u berbu i na druženje, i shvatio sam da ovaj kraj ima potencijala. Na 40 minuta je od Zagreba, a priroda je prekrasna. Dugo sam gruntao što napraviti, živjeli smo tad u Krapinskim Toplicama. Početkom 2000-ih sam pomalo otkupljivao grunt po grunt, kućicu po kućicu, vinograd po vinograd. Svaka je klet imala svoj vinograd. Nije bilo to jednostavno otkupiti. U nekim kućama bilo je po sedmero djece i nebrojeno nasljednika, pa su mi govorili da ne budu prodali svoju djedovinu. No ja sam bio uporan, govorio sam im kako je sve zaraslo i da je šteta da se to ne uredi te da ako to meni prepuste da uredim, mogu doći ovdje uživati kad god požele. Familija Lac, recimo, sad redovito dolazi na obiteljska okupljanja. Skupe se svi i jako su zadovoljni kako je sve uređeno. A da mi to nisu 'prepustili' ništa od toga ne bi bilo moguće - smije se Boris.
Kad sve prebroji, kaže da je u otkup zemljišta kroz godine uložio i 200 tisuća tadašnjih njemačkih maraka.
Prvo je zasadio dvije tisuće trsova, a onda je sve spojio, iskrčio teren, pa je do 2005. uspio zasaditi gotovo 16 tisuća trsova na ukupno 16 hektara, a 2006. je bila i prva berba.
- I tako sam polako stvorio pravi mali raj, usred ničega. Kad sam razmišljao o svemu, i napravio taj veliki vinograd, trebalo je vino negdje plasirati, pa smo odlučili iste godine uz vinariju urediti i restoran s domaćom klopom koji je zapravo bio nekadašnja štala - dodaje Boris.
U startu su sve dobro postavili, a kasnije samo nadograđivali.
- Kupovali smo i dalje zemlju pa imamo prostora za širenje. Prije nekoliko godina dobili smo poticaje od države kroz Nacionalni program oporavka i otpornosti i Europske unije te gotovo kompletno imanje preuredili, izgradili bazen, osmislili dodatne sadržaje za grupe, a želja je napraviti i luksuzni hotel, tu na brdu, s novim konferencijskim dvoranama i smještaj u luksuznim kućicama, nešto ala glamping, kako bismo dobili oznaku turističkog naselja. To bi bila točka na i - kaže nam naš sugovornik.
