Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
U srpnju 2005. godine, četiri godine nakon transplantacije, Dawnell je podnijela zahtjev za razvod. Njen suprug na to je odgovorio zahtjevom da mu vrati bubreg ili isplati njegovu vrijednost
Brakorazvodne parnice često mogu biti mučne i gorke, ispunjene borbom oko imovine ili skrbništva nad djecom. No, slučaj iz New Yorka podigao je ljestvicu bizarnosti na potpuno novu razinu kada je suprug u procesu rastave zatražio natrag organ koji je donirao svojoj ženi kako bi joj spasio život. Dr. Richard Batista, kirurg s Long Islanda, pokvario je uspomenu na svoj plemeniti čin kada je od supruge Dawnell, nakon što je ona podnijela zahtjev za razvod, zatražio da mu vrati bubreg ili isplati kompenzaciju od 1,5 milijuna dolara.
Richard i Dawnell Batista vjenčali su se 1990. godine i zajedno su imali troje djece. Godinama kasnije, brak im se našao u ozbiljnoj krizi, velikim dijelom zbog Dawnellinih teških zdravstvenih problema. Nakon što su joj propale dvije transplantacije bubrega, dr. Batista odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. U lipnju 2001. godine, u medicinskom centru Sveučilišta u Minnesoti, donirao joj je jedan od svojih bubrega. Kako je kasnije objasnio na konferenciji za novinare, njegova motivacija bila je dvostruka.
- Moj prvi prioritet bio je spasiti joj život. Drugi bonus bio je preokrenuti naš brak - izjavio je tada Batista.
Operacija je uspjela i Dawnellin život bio je spašen. Međutim, "bonus" kojem se nadao, spas braka, nije se ostvario. U srpnju 2005. godine, četiri godine nakon transplantacije, Dawnell je podnijela zahtjev za razvod. Batista je na to odgovorio optužbama da ga je supruga varala te je u brakorazvodnu parnicu uključio nevjerojatan zahtjev: povrat organa ili njegovu procijenjenu vrijednost.
Slučaj je dospio na Vrhovni sud u Mineoli, New York, i brzo privukao pažnju medija, ali i stručnjaka za medicinsku etiku i pravo. Konsenzus je bio jednoglasan: doktorov zahtjev nema nikakve šanse za uspjeh. Arthur Caplan, stručnjak iz Centra za bioetiku Sveučilišta u Pennsylvaniji, ocijenio je izglede za povrat bubrega ili novca kao "negdje između nemogućeg i potpuno nemogućeg".
Stručnjaci su istaknuli nekoliko nepremostivih prepreka. Prije svega, američki zakoni strogo zabranjuju prodaju ili bilo kakvu razmjenu organa za vrijednost, kako bi se spriječila trgovina ljudskim organima. Donacija se pravno tretira kao dar.
- Jednom kada nešto darujete, ne možete to dobiti natrag. To je sada njezin bubreg, a njegovo vađenje značilo bi da mora na dijalizu ili bi je ubilo - objasnio je Robert Veatch, medicinski etičar s Instituta Kennedy na Sveučilištu Georgetown.
Osim toga, nijedan ugledni kirurg ne bi pristao izvesti takvu operaciju, niti bi bilo koji sud mogao prisiliti osobu da se podvrgne složenom i po život opasnom medicinskom zahvatu protiv njezine volje.
Na kraju, sud je potvrdio ono što su svi stručnjaci i predviđali. Vrhovni sud okruga Nassau odbacio je zahtjev dr. Batiste, presudivši da je donirani bubreg bio dar, a ne bračna imovina podložna podjeli. U svojoj odluci na deset stranica, sudac Jeffrey Grob naveo je kako se širok spektar predmeta može smatrati bračnom imovinom, ali donirani organi ne spadaju u tu kategoriju.
Sudac je također upozorio Batistu da njegov "pokušaj izvlačenja novčane naknade ne samo da je u suprotnosti sa zakonom, već bi ga mogao izložiti i kaznenom progonu". Iako je njegov specifični zahtjev odbačen, Batistin odvjetnik Dominic Barbara pokušao je predstaviti odluku kao djelomičnu pobjedu, tvrdeći kako će se sama donacija uzeti u obzir kao faktor u cjelokupnoj raspodjeli bračne stečevine.
Dawnellin odvjetnik, Douglas Rothkopf, pozdravio je odluku suda.
"Zadovoljni smo presudom. Ljudski organi nisu roba koja se može kupiti ili prodati", poručio je.
24sata © 2026
