VELIKA LISTA
FOTO Najkorumpiranije države na svijetu: Ovdje korupcija vlada, a građani plaćaju cijenu
Korupcija je jedan od onih problema koji se često spominju kao da su sami po sebi razumljivi. Gotovo svaka država ima zakone protiv mita, pronevjere, zlouporabe položaja i sukoba interesa. Gotovo svaka vlada govori o transparentnosti i odgovornosti. Ipak, između onoga što piše u zakonima i onoga što se događa u stvarnosti može postojati golemi jaz. Kada su institucije slabe, politička moć koncentrirana u rukama malog broja ljudi, a pravosuđe, mediji i civilno društvo nemaju dovoljno prostora za neovisno djelovanje, korupcija prestaje biti samo pitanje pojedinačnog mita ili pronevjere. Ona može postati dio načina na koji cijela država funkcionira....
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Korupcija je jedan od onih problema koji se često spominju kao da su sami po sebi razumljivi. Gotovo svaka država ima zakone protiv mita, pronevjere, zlouporabe položaja i sukoba interesa. Gotovo svaka vlada govori o transparentnosti i odgovornosti. Ipak, između onoga što piše u zakonima i onoga što se događa u stvarnosti može postojati golemi jaz. Kada su institucije slabe, politička moć koncentrirana u rukama malog broja ljudi, a pravosuđe, mediji i civilno društvo nemaju dovoljno prostora za neovisno djelovanje, korupcija prestaje biti samo pitanje pojedinačnog mita ili pronevjere. Ona može postati dio načina na koji cijela država funkcionira.
Korupcija je jedan od onih problema koji se često spominju kao da su sami po sebi razumljivi. Gotovo svaka država ima zakone protiv mita, pronevjere, zlouporabe položaja i sukoba interesa. Gotovo svaka vlada govori o transparentnosti i odgovornosti. Ipak, između onoga što piše u zakonima i onoga što se događa u stvarnosti može postojati golemi jaz. Kada su institucije slabe, politička moć koncentrirana u rukama malog broja ljudi, a pravosuđe, mediji i civilno društvo nemaju dovoljno prostora za neovisno djelovanje, korupcija prestaje biti samo pitanje pojedinačnog mita ili pronevjere. Ona može postati dio načina na koji cijela država funkcionira.
Najpoznatiji pokušaj usporedbe takvih pojava na globalnoj razini jest Indeks percepcije korupcije (CPI) organizacije "Transparency International". Najnovije izdanje, CPI 2025., obuhvaća 182 države i teritorija. Na ljestvici od 0 do 100 viši rezultat znači manju percipiranu korupciju u javnom sektoru, dok niži rezultat označava ozbiljnije probleme. Globalni prosjek pao je na 42 boda, a čak 122 od 182 zemlje nalaze se ispod granice od 50 bodova. "Transparency International" upozorava i da se korupcija sve češće povezuje sa slabljenjem demokratskih institucija, ograničavanjem civilnog društva, političkom nestabilnošću i oružanim sukobima. Na samom dnu ljestvice nalaze se zemlje u kojima se ti problemi pojavljuju u najizraženijem obliku. To ne znači da su svi njihovi građani korumpirani niti da je svaki državni službenik uključen u nezakonite aktivnosti. Naprotiv, u mnogim od tih država upravo obični građani najviše plaćaju cijenu korupcije. Problem je u institucijama i političkim sustavima koji ne uspijevaju učinkovito spriječiti zlouporabu javne vlasti.
Južni Sudan – država zarobljena između rata, nafte i slabe kontrole vlast - Južni Sudan nalazi se na samom dnu globalne ljestvice. Zemlja je stekla neovisnost 2011., ali je samo dvije godine poslije ušla u razoran građanski rat. Politički sukob između frakcija povezanih s predsjednikom Salva Kiir Mayarditom i tadašnjim potpredsjednikom Riekom Macharom prerastao je u široko nasilje koje je uništilo velik dio državne infrastrukture i dodatno oslabilo već vrlo mlade institucije.Takvo okruženje izuzetno pogoduje korupciji. Kada država nema dovoljno snažan pravosudni sustav, neovisne institucije nadzora i transparentan sustav javne potrošnje, javni novac može postati sredstvo političkog preživljavanja. U slučaju Južnog Sudana problem je dodatno kompliciran činjenicom da je gospodarstvo snažno ovisno o prihodima od nafte. Prirodno bogatstvo koje bi trebalo financirati razvoj države tako postaje izvor političke moći. "Transparency International" Južni Sudan navodi među najnižim rezultatima na CPI-ju, a zemlja je u izdanju za 2025. zauzela najniže mjesto, zajedno sa Somalijom.
Razmjere problema posebno su ilustrirane slučajem programa "Oil for Roads", koji je istraživala skupina Ujedinjenih naroda. Program je trebao financirati izgradnju cesta, ali je UN utvrdio ozbiljne probleme s upravljanjem i evidentiranjem sredstava. Prema nalazima istrage, od približno 2,2 milijarde dolara izdvojenih za program više od 1,7 milijardi nije se moglo odgovarajuće povezati s ostvarenim rezultatima izgradnje cesta, dok je oko 95 posto planiranih cesta ostalo nedovršeno.Takvi slučajevi pokazuju zašto je korupcija u siromašnim i ratom pogođenim državama posebno razorna. Novac koji bi trebao završiti u školama, bolnicama, cestama i sustavima opskrbe vodom nestaje upravo ondje gdje su potrebe najveće. Problem, međutim, nije samo u nestanku novca. Dugotrajna korupcija potkopava povjerenje građana u državu. Ako ljudi vjeruju da posao, dozvolu, policijsku zaštitu ili pristup javnoj usluzi mogu dobiti samo preko veze ili uz mito, institucije prestaju biti doživljavane kao zajednički sustav i počinju se doživljavati kao privilegija političkih i ekonomskih elita.
Somalija – desetljeća slabih institucija i borbe za kontrolu države. Somalija je druga država koja se nalazi na samom dnu CPI-ja 2025. godine. Zemlja već desetljećima pokušava izgraditi funkcionalne državne institucije nakon rušenja režima Siada Barrea 1991. godine.Nakon njegova pada uslijedilo je dugotrajno razdoblje građanskog rata, političke fragmentacije i djelovanja različitih oružanih skupina. Državna vlast godinama nije imala potpunu kontrolu nad teritorijem, a Al-Shabaab je ostao ozbiljna sigurnosna prijetnja.U takvom okruženju teško je izgraditi institucije koje mogu učinkovito kontrolirati javni novac. Svjetska banka posljednjih godina podržava reforme somalijskih institucija, financijskog upravljanja i državne administracije upravo zato što je izgradnja funkcionalne države jedan od ključnih preduvjeta gospodarskog oporavka.
Problem korupcije posebno je izražen u području javne nabave, upravljanja državnim novcem i sigurnosnog sektora. Svjetska banka je, primjerice, isticala probleme povezane s kontrolom plaća i troškova sigurnosnog sektora, ali i napredak koji je ostvaren uvođenjem biometrijske registracije vojnika i transparentnijih načina isplate. Takve reforme pokazuju da situacija nije potpuno beznadna: čak i u izrazito slabim institucijama moguće je smanjiti prostor za zlouporabu javnog novca.Ipak, osnovni problem ostaje isti. Kada država istodobno pokušava izgraditi administraciju, održati sigurnost, financirati javne službe i uspostaviti politički sustav, korupcija dodatno iscrpljuje ograničene resurse.Za Somaliju je zato borba protiv korupcije nerazdvojiva od izgradnje same države. Transparentniji proračun, učinkovita javna nabava, neovisno pravosuđe i profesionalna državna služba nisu samo antikorupcijske mjere. Oni su temelj stvaranja države koja može funkcionirati.
Venezuela - bogatstvo nafte i zarobljena država. Venezuela predstavlja drugačiji tip problema. Za razliku od Južnog Sudana i Somalije, riječ je o državi koja je desetljećima raspolagala golemim prirodnim bogatstvom i razvijenim državnim institucijama. Ipak, koncentracija političke moći, slabljenje institucija i dugotrajna gospodarska kriza stvorili su sustav u kojem je korupcija postala duboko ukorijenjena.Venezuela je na CPI-ju 2025. ponovno među državama s najlošijim rezultatom na svijetu. "Transparency International" navodi da njezin rezultat odražava godine raširene korupcije i nezakonitih aktivnosti, dok su siromaštvo, pothranjenost i nedostatak osnovnih usluga dodatno pogoršani gospodarskim kolapsom.Važan dio problema vezan je uz naftni sektor. Državna naftna kompanija PDVSA desetljećima je bila jedan od najvažnijih izvora prihoda države.
Kada se takav sektor nalazi pod snažnom političkom kontrolom, a istodobno nema dovoljno neovisnog nadzora, ogromne količine novca mogu postati predmet političkog pogodovanja, klijentelizma i nezakonitog izvlačenja sredstava.Venezuela je tijekom vladavine Huga Cháveza prošla kroz snažnu centralizaciju političke moći, dok je pod Nicolásom Madurom došlo do daljnjeg slabljenja demokratskih kontrola. "Transparency International" posebno upozorava na nedostatak neovisnog pravosuđa i slabe mehanizme odgovornosti. Organizacija također ističe da su represija i slabljenje civilnog društva dodatno otežali mogućnost da građani i neovisne organizacije nadziru vlast.Korupcija se u Venezueli zato ne može promatrati odvojeno od šireg pitanja upravljanja državom. Kada politička vlast kontrolira ključne institucije, gospodarstvo i velik dio javnih resursa, granica između državnog interesa i interesa vladajuće elite postaje sve nejasnija.Posebno je važna uloga civilnog društva. Činjenica da je Transparency International 2025. upozorio na pritiske zbog kojih je njegova venezuelska organizacija bila prisiljena djelovati izvan zemlje pokazuje koliko je teško istraživati korupciju u okruženju u kojem su neovisne organizacije pod pritiskom.
Jemen - korupcija u zemlji razorenoj ratom. Jemen je još jedan primjer države u kojoj se korupcija ne može odvojiti od dugotrajne političke nestabilnosti i oružanog sukoba.Zemlja se godinama suočava s političkom podjelom, ratom između različitih frakcija, humanitarnom krizom i raspadom državnih institucija. Sukob koji je eskalirao nakon 2014. dodatno je fragmentirao vlast, dok različite političke i vojne skupine kontroliraju različite dijelove zemlje.U takvom sustavu korupcija može postati sredstvo održavanja političkih savezništava. Zapošljavanje u državnom sektoru, pristup javnim sredstvima i dodjela ugovora mogu se koristiti za nagrađivanje političkih saveznika, dok slaba kontrola omogućuje zlouporabu javnog novca.
"Transparency International" u svojoj analizi Bliskog istoka i Sjeverne Afrike ističe da zemlje poput Jemena ostaju u stanju velike neizvjesnosti zbog sukoba, političkih rivalstava, nedostatka ljudskih i institucionalnih kapaciteta te činjenice da dobro upravljanje često nije prioritet.Korupcija je u takvom okruženju posebno opasna jer dodatno slabi ono malo državnih institucija koje još funkcioniraju. Ako građani moraju plaćati mito za osnovne usluge, a javni novac se troši bez odgovarajućeg nadzora, država postaje još manje sposobna odgovoriti na humanitarnu krizu.Jemen tako ulazi u začarani krug: rat slabi institucije, slabe institucije olakšavaju korupciju, a korupcija dodatno smanjuje sposobnost države da osigura javne usluge i riješi političke sukobe
Libija – nafta, podijeljena država i borba za javne resurse. Libija je među državama s najgorim rezultatima na CPI-ju, a njezin je problem posebno povezan s političkom fragmentacijom nakon pada režima Muammara Gaddafija 2011. godine. Prije njegova pada Libija je imala izrazito centraliziran politički sustav u kojem je veliki dio državne moći bio koncentriran u rukama režima. Nakon 2011. godine zemlja nije uspjela izgraditi stabilan politički sustav koji bi imao kontrolu nad cijelim teritorijem.Umjesto jedinstvene države, pojavile su se suparničke političke strukture, oružane skupine i lokalni centri moći. U takvoj situaciji kontrola nad državnim novcem i naftnim sektorom postaje i političko i vojno pitanje.Nafta je ključna za libijsko gospodarstvo. Zbog toga borba za pristup državnim prihodima nije samo borba za novac, nego i za politički utjecaj. "Transparency International" u svojim analizama Libije upozorava na ozbiljne probleme s korupcijom, nezakonitim financijskim tokovima i nedostatkom transparentnosti, dok se u novijim istraživanjima posebno bavi pitanjem skrivene imovine i vlasništva.Jedan od problema jest i činjenica da podijeljene institucije otežavaju provedbu antikorupcijskih mjera. Čak i kada postoje zakoni i institucije koje bi trebale nadzirati imovinu političara, sukob različitih centara vlasti može onemogućiti njihovu učinkovitu primjenu.Libija zato pokazuje koliko je teško boriti se protiv korupcije bez političke stabilnosti. Nije dovoljno napisati zakon o transparentnosti ili osnovati antikorupcijsko tijelo. Netko mora imati dovoljno autoriteta i neovisnosti da taj zakon provede.
Eritreja – zatvoren politički sustav i gotovo potpuni nedostatak javnog nadzora. Eritreja je jedna od najzatvorenijih država na svijetu. Predsjednik Isaias Afwerki nalazi se na vlasti od neovisnosti zemlje 1993. godine, a politički sustav karakteriziraju vrlo ograničen prostor za oporbu, neovisne medije i civilno društvo.Takvo političko okruženje predstavlja ozbiljan problem za borbu protiv korupcije. Korupcija se teško može učinkovito istraživati ako novinari ne mogu slobodno izvještavati, organizacije civilnog društva ne mogu neovisno djelovati, a institucije nemaju dovoljno autonomije od političkog vrha.Eritreja na CPI-ju 2025. dijeli vrlo nisko mjesto s Libijom i Jemenom. "Transparency International" među temeljnim problemima afričke regije općenito ističe povezanost korupcije sa slabim institucijama, ograničenim građanskim prostorom i nedostatkom odgovornosti.Dodatni problem predstavlja gospodarstvo i upravljanje prirodnim resursima. Eritreja posjeduje rudno bogatstvo, uključujući značajan rudarski sektor, ali građani imaju vrlo ograničene mogućnosti nadzirati način na koji država upravlja tim resursima.U zemlji bez slobodnih medija i snažnih neovisnih institucija teško je uopće utvrditi puni opseg korupcije. Upravo je to jedan od razloga zašto rezultate CPI-ja treba pravilno razumjeti: niska ocjena ne znači da su istraživači uspjeli izmjeriti svaki koruptivni posao. Ona prije svega pokazuje koliko stručnjaci i poslovni ljudi procjenjuju da javni sektor funkcionira netransparentno i bez odgovarajuće kontrole.
Sudan – država iscrpljena ratom i desetljećima autoritarne vlasti. Sudan je posljednjih godina postao jedan od najtežih primjera političke i humanitarne katastrofe na svijetu. Građanski rat između Sudanskih oružanih snaga i paravojnih Snaga za brzu potporu dodatno je destabilizirao državu koja je i prije toga imala ozbiljne probleme s institucijama i korupcijom.No korijeni problema sežu mnogo dalje. Za vrijeme dugogodišnje vladavine Omara al-Bashira politička i gospodarska moć bile su snažno koncentrirane, dok su klijentelizam i slabe institucije ograničavali sposobnost države da učinkovito kontrolira javni novac.Nakon Bashirova pada 2019. godine postojala je nada da će tranzicija otvoriti prostor za reformu institucija. Međutim, politički sukobi i kasniji rat praktički su uništili mogućnost stabilne institucionalne reforme.Sudan je na CPI-ju 2025. među državama s najlošijim rezultatima, a Transparency International ga navodi kao jednu od zemalja subsaharske Afrike u kojima korupcija ostaje osobito ozbiljan problem.Rat dodatno povećava rizik od zlouporabe javnih sredstava. Kada se državna infrastruktura raspada, javne nabave postaju netransparentne, a velik dio proračuna odlazi na sigurnosni sektor, prostor za nadzor dodatno se smanjuje.Za građane to znači da se korupcija ne pojavljuje samo kao apstraktan problem javnih financija. Ona može značiti nedostatak lijekova, neisplaćene plaće, loše funkcioniranje škola, probleme s opskrbom hranom i vodom te nemogućnost države da pruži osnovnu zaštitu stanovništvu.
Nikaragva – koncentracija političke moći i slabljenje institucija. Nikaragva se razlikuje od većine drugih država na ovom popisu po tome što nije u klasičnom smislu ratna zona poput Sudana ili Južnog Sudana. Međutim, posljednjih godina došlo je do snažne koncentracije političke moći oko predsjednika Daniela Ortege i njegove supruge Rosario Murillo.Ortega se na vlast vratio 2007. godine, a tijekom njegova dugogodišnjeg mandata institucije koje bi trebale predstavljati protutežu izvršnoj vlasti postupno su izgubile dio svoje neovisnosti.Transparency International Nikaragvu u CPI-ju 2025. svrstava među države s najlošijim rezultatima u Amerikama. Organizacija upozorava na kombinaciju represije, zarobljenih institucija i ukorijenjene korupcije, dok navodi da odsutnost učinkovitih antikorupcijskih mjera povećava utjecaj elita i organiziranog kriminala na donošenje političkih odluka.Posebno je važan odnos između korupcije i političkih sloboda. Kada vlast kontrolira ili snažno utječe na institucije, medije i pravosuđe, građanima postaje teže istraživati sumnjive poslove i zahtijevati odgovornost.Nikaragva tako pokazuje da korupcija ne mora nužno nastati usred građanskog rata. Može se razvijati i kroz postupno slabljenje demokratskih institucija. Kada se politička moć desetljećima koncentrira u istom krugu ljudi, neovisni nadzor postaje sve slabiji, a rizik od političkog pogodovanja raste.
Sirija – posljedice desetljeća autoritarne vlasti i rata. Sirija je dugo bila primjer države u kojoj su politička i gospodarska moć bile koncentrirane oko vladajuće elite. Ba'athistički sustav, višedesetljetna vlast obitelji Assad i ograničen prostor za političku konkurenciju stvorili su okruženje u kojem je korupcija mogla postati dio svakodnevnog funkcioniranja države.Građanski rat koji je počeo 2011. godine dodatno je pogoršao situaciju. Uništena infrastruktura, podijeljen teritorij, oružane skupine i višestruki centri vlasti stvorili su gotovo idealne uvjete za ratno profiterstvo, krijumčarenje i zlouporabu javnih resursa.Transparency International Siriju svrstava među države s najnižim rezultatima na CPI-ju 2025. godine, iako je njezin rezultat nešto bolji nego prethodne godine. Organizacija upozorava da su zemlje poput Sirije, Libije i Jemena i dalje suočene s velikom institucionalnom neizvjesnošću, političkim rivalstvima i nedostatkom kapaciteta za provedbu dobrog upravljanja.Važno je pritom ne svesti sirijsku korupciju samo na jednu političku osobu ili jednu vladu. Problem je mnogo širi i povezan je s načinom na koji su desetljećima funkcionirale državne institucije, sigurnosni aparat i gospodarstvo.Rat je takve probleme samo produbio. Kada nestane normalan sustav javne nabave, nadzora i pravosuđa, ljudi koji imaju pristup oružju, novcu ili političkim vezama dobivaju golemu prednost.
Ekvatorska Gvineja – golemo naftno bogatstvo i vrlo slabe institucije. Ekvatorska Gvineja jedan je od najzanimljivijih primjera na ovom popisu jer pokazuje da prirodno bogatstvo samo po sebi ne jamči razvoj.Zemlja je nakon otkrića velikih rezervi nafte doživjela ogroman rast prihoda. Na papiru bi takvo bogatstvo trebalo omogućiti izgradnju kvalitetne infrastrukture, zdravstva, obrazovanja i snažne javne uprave.Međutim, Ekvatorska Gvineja već desetljećima ima izrazito koncentriranu političku moć. Teodoro Obiang Nguema Mbasogo na vlasti je od 1979. godine, a Transparency International zemlju redovito navodi kao primjer problema povezanih s upravljanjem prirodnim resursima i nedostatkom institucionalne odgovornosti.Na CPI-ju 2025. Ekvatorska Gvineja nalazi se pri samom dnu globalne ljestvice.Poseban problem predstavlja jaz između prihoda države i životnih uvjeta dijela stanovništva. Visoki prihodi od nafte mogu dramatično povećati državni proračun, ali bez transparentnog sustava raspodjele taj novac ne mora završiti u javnim uslugama.Upravo se zato govori o takozvanom prokletstvu prirodnih resursa. Zemlja može biti bogata naftom, plinom ili mineralima, ali ako je kontrola nad tim resursima koncentrirana u rukama male političke elite, prirodno bogatstvo može postati izvor korupcije umjesto razvoja.Ekvatorska Gvineja tako predstavlja jedan od najjasnijih primjera činjenice da borba protiv korupcije nije samo pitanje kažnjavanja pojedinaca. Ako institucije nisu dovoljno neovisne, transparentne i odgovorne, ogromni prihodi mogu istodobno postojati uz vrlo slabe javne usluge. Dodajmo kako ovo mjesto na ljestvici dijele Sjeverna Koreja, Sirija i Ek. Gvineja.
Što je zajedničko svim ovim državama? Na prvi pogled Južni Sudan, Venezuela, Somalija, Jemen, Libija, Eritreja, Sudan, Nikaragva, Sirija i Ekvatorska Gvineja imaju vrlo malo toga zajedničkog. Nalaze se na različitim kontinentima, imaju različite povijesti i različite političke sustave.Ipak, kada se pogleda dublje, pojavljuje se nekoliko zajedničkih obrazaca. Prvi je slabost institucija. Korupcija najlakše napreduje ondje gdje ne postoje neovisne institucije koje mogu kontrolirati političku vlast. Ako policija, tužiteljstvo, sudovi, parlament, revizorska tijela i mediji ne mogu slobodno istraživati vlast, rizik od zlouporabe javnog novca raste.Drugi je koncentracija političke moći. U državama u kojima ista politička skupina desetljećima kontrolira ključne institucije, granica između države, stranke i privatnih interesa može postati vrlo nejasna. Treći je oružani sukob. "Transparency International" posebno ističe da se zemlje s najnižim rezultatima na CPI-ju često nalaze među državama pogođenima ratom, nestabilnošću i represijom. U takvim okolnostima kontrola nad javnim novcem gotovo se uvijek pogoršava. Četvrti je ograničen prostor za civilno društvo i neovisne medije. To je možda i jedan od najvažnijih elemenata cijele priče. Korupcija se teško može dugoročno skrivati ako postoje novinari koji slobodno istražuju, organizacije koje nadziru vlast i građani koji mogu bez straha prijaviti zlouporabe."Transparency International" upravo zato naglašava vezu između građanskih sloboda i kontrole korupcije. U dugoročnim podacima CPI-ja organizacija navodi da je među zemljama koje su značajno pale u rezultatu velik broj onih koje su istodobno doživjele smanjenje prostora za djelovanje civilnog društva.
Korupcija nije samo krađa novca. Kada se govori o korupciji, prva asocijacija često je mito. Policajac traži novac, političar prima mito, službenik namješta natječaj ili netko izvlači novac iz državnog proračuna.Ali problem je puno širi.Korupcija može značiti da se posao u državnoj službi dobiva zbog političke veze. Može značiti da se javni ugovor dodjeljuje prijatelju vlasti. Može značiti da se prirodni resursi daju privatnim interesima pod netransparentnim uvjetima. Može značiti da se državni novac troši bez odgovarajućeg nadzora.U ekstremnim slučajevima, kakve vidimo među državama s najlošijim rezultatima CPI-ja, korupcija može postati dio samog sustava vlasti.Tada više nije riječ samo o pojedincu koji krši zakon. Problem postaje sustavan: institucije su dizajnirane ili su postupno oslabljene tako da političkoj eliti omogućuju kontrolu nad novcem, informacijama i mehanizmima pravne odgovornosti.Najgore posljedice često ne snose oni koji su korumpiraniParadoks korupcije jest u tome što najveću cijenu često ne plaća osoba koja od nje profitira.Ako političar ukrade dio novca namijenjenog izgradnji bolnice, on može novac prebaciti na privatni račun ili ga iskoristiti za političko financiranje. Građani, međutim, ostaju bez bolnice.Ako se novac za ceste izgubi u netransparentnim ugovorima, politička elita možda neće osjetiti posljedice. Stanovnici udaljenih područja ostaju odsječeni od škola, tržnica i zdravstvenih ustanova.Ako se javni poslovi dodjeljuju političkim prijateljima, sposobni ljudi odlaze iz državne službe, gospodarstvo postaje manje učinkovito, a mladi sve manje vjeruju da mogu uspjeti bez veze.
Zbog toga korupcija nije samo pravni ili politički problem. Ona je i razvojni problem. Svjetska banka naglašava važnost standarda u ključnim funkcijama javne uprave, uključujući zapošljavanje, plaćanja i javnu nabavu. Kada su ti sustavi transparentni i odgovorni, država može učinkovitije provoditi svoje politike i pružati javne usluge. Deset država na dnu CPI-ja 2025. ne predstavljaju jedinstvenu kategoriju. Venezuela nije isto što i Somalija, a Ekvatorska Gvineja nije isto što i Sudan. Neke su države bogate prirodnim resursima, druge su među najsiromašnijima na svijetu. Neke su pogođene dugotrajnim ratovima, dok se druge suočavaju prije svega s autoritarnom vlašću i slabim demokratskim institucijama.Ipak, zajednička poruka njihova položaja na ljestvici prilično je jasna. Korupcija cvjeta ondje gdje nema dovoljno kontrole nad političkom moći. Kada su sudovi neovisni, mediji slobodni, civilno društvo aktivno, javne nabave transparentne, a političari podložni stvarnom nadzoru, prostor za korupciju postaje manji. Kada se ti mehanizmi počnu raspadati, korupcija može postati sve dublja i sve teže popravljiva.Zato borba protiv korupcije nije samo pitanje toga hoće li jedna osoba biti uhvaćena s kuvertom novca. Mnogo je važnije pitanje može li cijeli sustav spriječiti da javna funkcija postane privatni izvor moći i bogatstva.Upravo je to možda najvažnija lekcija deset država s dna CPI-ja 2025.: korupcija rijetko nastaje preko noći, a gotovo nikada ne nestaje samo promjenom jednog zakona ili jednog političara. Kada postane ugrađena u institucije, političke odnose i gospodarstvo, njezino uklanjanje zahtijeva dugotrajnu obnovu povjerenja, neovisnosti institucija i javne odgovornosti. A podaci "Transparency Internationala" pokazuju da taj problem nije ograničen samo na zemlje s dna ljestvice. U 2025. godini više od dvije trećine država svijeta nalazilo se ispod 50 bodova, dok je samo pet država premašilo 80 bodova. Globalna slika zato nije samo priča o deset najlošijih država. Ona je upozorenje da je učinkovita kontrola javne vlasti problem s kojim se, u različitim oblicima, suočava gotovo cijeli svijet. *uz korištenje AI-ja
