VELIKA LISTA
FOTO Ovo je deset država koje je najteže posjetiti: Biste li se vi usudili? Opasnosti je dosta...
Ovaj popis nije poziv na 'osvajanje' opasnih država. Za većinu putnika neke od ovih zemalja nisu samo zahtjevne nego ih njihove vlasti i strane vlade izričito savjetuju izbjegavati. Posebno kod Afganistana, Somalije, Jemena, Libije, Sirije i dijelova Srednjoafričke Republike sigurnosni rizik nije turistička zanimljivost, nego ključna činjenica. Za putnika koji želi obići sve države, međutim, upravo su takve zemlje razlog zbog kojeg posljednjih deset ili dvadeset zastavica na karti može trajati dulje nego prvih stotinu.
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Postoji trenutak u životu putnika koji želi obići cijeli svijet kada obična turistička logistika prestane biti problem. Nakon desetaka ili stotina prijeđenih granica više nije pitanje gdje pronaći jeftin let ili dobar hotel. Problem postaje kako uopće dobiti dopuštenje za ulazak. U 2026. godini takvih je zemalja još uvijek iznenađujuće mnogo. Negdje je prepreka gotovo zatvoren politički sustav, negdje viza koju treba dobiti preko lokalnog sponzora, a negdje činjenica da je zemlja formalno otvorena, ali je putovanje toliko rizično da ga gotovo sve zapadne vlade izričito ne preporučuju.
Postoji trenutak u životu putnika koji želi obići cijeli svijet kada obična turistička logistika prestane biti problem. Nakon desetaka ili stotina prijeđenih granica više nije pitanje gdje pronaći jeftin let ili dobar hotel. Problem postaje kako uopće dobiti dopuštenje za ulazak. U 2026. godini takvih je zemalja još uvijek iznenađujuće mnogo. Negdje je prepreka gotovo zatvoren politički sustav, negdje viza koju treba dobiti preko lokalnog sponzora, a negdje činjenica da je zemlja formalno otvorena, ali je putovanje toliko rizično da ga gotovo sve zapadne vlade izričito ne preporučuju.
Zato ovaj popis ne pokušava odgovoriti na usko pitanje 'U kojoj je zemlji najteže dobiti turističku vizu“. Gleda širu sliku: koliko je teško dobiti dopuštenje za ulazak, koliko je teško organizirati sam posjet i koliko su politička i sigurnosna situacija prepreka normalnom turizmu. To je važna razlika. Butan, primjerice, može biti skup, ali nije zatvoren. Nasuprot tome, postoje države u kojima kombinacija vize, zatvorenih granica, unutarnjih ograničenja i sigurnosnog rizika turistički posjet pretvara u pothvat.
1. Turkmenistan - tvrđava od papira: Ako tražite zemlju koja je istodobno relativno mirna, nije u aktivnom građanskom ratu, ali je iznimno zatvorena prema stranim posjetiteljima, Turkmenistan je pri samom vrhu. Za britanske državljane, primjerice, turistička viza zahtijeva pismo poziva, a turistički ga mogu osigurati ovlaštene turističke agencije. Nakon što se pismo dobije, zahtjev se prosljeđuje vlastima u Ašgabatu, a odluka može trajati do mjesec dana. Postoji i tranzitna viza, ali ona je vremenski vrlo ograničena i podliježe vlastitim pravilima.
Turkmenistan zato nije težak samo zato što traži vizu. Težak je zato što država vrlo strogo kontrolira tko ulazi, kojim povodom i kamo se unutar zemlje kreće. Za većinu turista najrealniji je organizirani aranžman preko lokalnog partnera. Samostalno putovanje postoji samo u vrlo ograničenim oblicima i ne treba ga uspoređivati s klasičnim 'backpackingom' kroz Srednju Aziju. Posebna je priča Ašgabat, jedan od najneobičnijih glavnih gradova svijeta, sa svojim golemim avenijama, monumentalnom arhitekturom i bijelim mramorom. Još dalje od uobičajene turističke rute nalazi se Darvaza, plinski krater poznat kao 'Vrata pakla“.
2. Sjeverna Koreja - zemlja u kojoj se pravila mogu promijeniti preko noći: Sjeverna Koreja ostaje poseban slučaj. Prema aktualnim informacijama, granice su nakon zatvaranja tijekom pandemije postupno počele ponovno popuštati, ali nije obnovljen normalan međunarodni promet niti je turizam vraćen u uobičajeni režim. Turisti koji uspiju putovati uglavnom su dio organiziranih aranžmana, dok neovisni putnici trebaju sponzora i posebno odobrenje. Situacija se tijekom 2026. ipak počela mijenjati. Kina i Sjeverna Koreja obnovile su putničku željezničku vezu Peking–Pjongjang nakon višegodišnjeg prekida, a Air China ponovno je uspostavila izravne letove između Pekinga i Pjongjanga. To je važan znak normalizacije prometa, ali nije isto što i potpuno otvaranje zemlje turistima.
Najvažnije je razumjeti da ulazak u Sjevernu Koreju nije samo pitanje vize. Putnik koji dobije dopuštenje ulazi u sustav u kojem su kretanje, fotografiranje, komunikacija i ponašanje pod mnogo strožom kontrolom nego gotovo bilo gdje drugdje. Za velik dio svijeta ona je destinacija čiji se turistički prozor može otvoriti i zatvoriti bez puno upozorenja. Zašto je na listi: iznimno ograničen turizam, politička kontrola i nepredvidivost režima.
3. Afganistan - granica otvorena, ali turizam gotovo ne postoji: Afganistan je jedan od najzanimljivijih primjera razlike između tehničke mogućnosti ulaska i normalnog turističkog putovanja. Strani državljani i dalje mogu dobiti afganistanske vize kroz određene diplomatske kanale i ući u zemlju. Upravo zato je Afganistan visoko na ovom popisu: formalno nije potpuno zatvoren, ali infrastruktura i sigurnosni okvir koji bi običnom turistu omogućili normalno putovanje gotovo ne postoje.
Rizici uključuju terorizam, otmice, proizvoljna pritvaranja i vrlo ograničenu konzularnu pomoć. Čak i za putnike koji uđu legalno, pitanje nije samo kako doći do Kabula, nego kako se sigurno kretati dalje. Afganistan je pritom jedan od rijetkih slučajeva gdje je sama činjenica da je ulazak moguć vrlo malo informativna o tome koliko je posjet realno jednostavan.
4. Libija - država s vizom koja ne jamči da će granica prihvatiti tu vizu: Libija je poseban problem zato što ni dobivena viza ne znači nužno da je putovanje jednostavno. Aktualne informacije upozoravaju da se pravila razlikuju prema području i da libijska viza izdana u inozemstvu možda neće biti priznata na svim ulaznim točkama, zbog političke podijeljenosti zemlje. To je posljedica godina političke fragmentacije i činjenice da različiti centri moći kontroliraju različite dijelove zemlje.
Za kratki posjet Tripoliju ili obilazak antičkih lokaliteta poput Leptis Magne i Sabrate potrebno je mnogo više planiranja nego u normalnoj turističkoj destinaciji. Dodatna birokracija ne završava na granici. Kratkoročni posjetitelji moraju se registrirati kod policije unutar tjedan dana od dolaska, što obično organizira lokalna tvrtka ili turistička agencija. Libija je zato dobar primjer destinacije gdje su politika i sigurnost postale dio viznog procesa.
5. Eritreja - viza je tek prvi dio problema: Eritreja je jedna od onih zemalja koje putnici često zaborave dok ne počnu sastavljati popis posljednjih nedostupnih država. Viza je obavezna. No veći problem počinje nakon ulaska. Eritreja ima stroga pravila kretanja izvan glavnog grada, pa putovanje izvan Asmare može zahtijevati dodatna odobrenja. Upravo kombinacija viznog postupka, ograničene dostupnosti konzularnih informacija i unutarnjih ograničenja čini zemlju znatno težom za posjet od većine afričkih destinacija. Asmaru vrijedi posjetiti upravo zbog njezine neobične arhitekture iz talijanskog kolonijalnog razdoblja, dok su Massawa, Keren i arheološka nalazišta poput Qohaita mnogo zahtjevniji za organizaciju.
Eritreja je pritom dobar primjer zemlje u kojoj problem nije nužno kupiti avionsku kartu, nego dobiti dovoljno dozvola da nakon slijetanja možete vidjeti ono zbog čega ste došli.
6. Jemen - kada je jedini realni turistički prozor otok: Jemen je možda najbolji primjer zemlje koju treba promatrati u dvije potpuno različite kategorije: kopneni Jemen i Socotra. Kopneni Jemen ostaje ekstremno rizičan. Građanski rat, politička podijeljenost, otmice i terorizam učinili su klasični turizam praktički nepostojećim.
Socotra je druga priča. Otok je administrativno dio Jemena, ali njegova geografska izolacija i specifična politička situacija omogućile su ograničeni turizam koji ne izgleda ni približno kao putovanje na jemensko kopno. Upravo zato se Jemen često pojavljuje na listama putnika koji pokušavaju posjetiti svih 195 država: formalno je moguće ostvariti posjet zemlji preko Socotre, dok je normalan turistički obilazak kopnenog Jemena sasvim druga kategorija. Ali to nije destinacija koju treba romantizirati. Sigurnosna situacija može se promijeniti brzo, a međunarodne vlade i dalje imaju vrlo ozbiljna upozorenja za Jemen.
7. Somalija - granica je manje problem od onoga što se nalazi iza nje: Somalija pokazuje zašto sama riječ viza ponekad gotovo ništa ne znači. Tehnički je moguće organizirati ulazak, ali sigurnost je dominantna prepreka. Većina zapadnih vlada trenutačno savjetuje protiv svih putovanja u velik dio Somalije, uključujući Somaliland, uz blažu preporuku samo za određene regije Awdal, Maroodijeh i Sahil. Upozorava se i na rizik otmica i političkog nasilja.
Mogadishu stoga nije grad u koji se putuje po istom principu kao Nairobi, Zanzibar ili Addis Abeba. Sigurnosni plan, lokalni kontakti i kontrolirano kretanje postaju sastavni dio putovanja. Važno je i ne miješati Somaliju sa Somalilandom. Somaliland funkcionira s velikom razinom de facto autonomije i ima vlastite institucije i ulazne procedure, ali međunarodno je i dalje dio Somalije.
8. Sirija - zemlja koja je ponovno otvorena, ali nije postala normalna turistička destinacija: Sirija je zanimljiv slučaj 2026. jer se njezin politički i administrativni sustav posljednjih godina promijenio, ali sigurnosna slika i dalje ostaje vrlo teška. Viza je potrebna, a prema aktualnim informacijama obrada zahtjeva trenutačno traje otprilike pet do sedam dana, iako se rok može promijeniti. Izraelski i iranski državljani ne mogu ući, a putnici čija putovnica pokazuje ranije putovanje u Izrael mogu biti odbijeni.
Zemlju nije korektno opisivati samo kao 'zatvorenu'. Ona je u određenoj mjeri dostupna, ali politička tranzicija i sigurnosna situacija znače da je turističko iskustvo još uvijek daleko od normalnog. Za putnike koji gledaju isključivo broj viza, Sirija nije nužno u samom svjetskom vrhu. Za putnike koji gledaju kombinaciju ulaska, sigurnosti i infrastrukture, ona ostaje jedna od najzahtjevnijih destinacija.
9. Ekvatorska Gvineja - mala zemlja s velikom administrativnom barijerom: Ekvatorska Gvineja ostaje jedna od najmanje otvorenih turističkih država u Africi. Ali više nije nužno organizirati cijelo putovanje preko lokalnog sponzora niti je proces isključivo papirnat. Aktualne informacije navode da se zahtjev može podnijeti online, da je navedeno vrijeme obrade 72 sata te da se e-viza odnosno potvrda ispisuje i pokazuje pri dolasku. Viza se može zatražiti i osobno u veleposlanstvu.
Unatoč tome, zemlja ostaje administrativno neobična. Putnici moraju paziti da je ulazak pravilno evidentiran, a postoji i obaveza potvrde o cijepljenju protiv žute groznice. Problem je i u tome što Ekvatorska Gvineja nije razvila turizam u mjeri u kojoj su to učinile mnoge druge afričke zemlje. Bioko i Malabo mogu biti iznimno zanimljivi, ali organizacija putovanja zahtijeva više pripreme nego u većini zapadne ili istočne Afrike.
10. Srednjoafrička Republika - kad je ulazak moguć, ali gotovo ništa nije jednostavno: Srednjoafrička Republika možda je najčišći primjer zemlje u kojoj se vizna prepreka i sigurnosna prepreka stapaju u jedan problem. Papirologija je tek početak. zapadne vlade upozoravaju protiv putovanja u dijelove zemlje, dok je turistička infrastruktura iznimno ograničena. Bangui je daleko realniji cilj od većine ostatka zemlje, ali ni tamo putovanje ne treba uspoređivati s klasičnim gradskim turizmom u Africi.
Zbog kombinacije vize, sigurnosti, infrastrukture i ograničene međunarodne povezanosti, Ova država je jedan od najtežih završnih komada za putnika koji želi obići cijeli svijet.
Ovaj popis nije poziv na 'osvajanje' opasnih država. Za većinu putnika neke od ovih zemalja nisu samo zahtjevne nego ih njihove vlasti i strane vlade izričito savjetuju izbjegavati. Posebno kod Afganistana, Somalije, Jemena, Libije, Sirije i dijelova Srednjoafričke Republike sigurnosni rizik nije turistička zanimljivost, nego ključna činjenica. Za putnika koji želi obići sve države, međutim, upravo su takve zemlje razlog zbog kojeg posljednjih deset ili dvadeset zastavica na karti može trajati dulje nego prvih stotinu. (*uz korištenje AI-ja)
