KAO NEŠTO IZ SF FILMA!
FOTO Ovo mjesto ne izgleda kao da je na našem planetu: Vrućine su ovdje stalne i ekstremne...
Na prvi pogled Dallol izgleda kao da je ispao izravno iz nekog SF filma. Tlo je prekriveno jarkim nijansama žute, zelene, crvene, narančaste i bijele boje, a iz njega izviru neobične mineralne formacije, bazeni i naslage soli. Iza tog gotovo nestvarnog krajolika, međutim, krije se jedno od najekstremnijih prirodnih okruženja na planetu.
Kada se postavi pitanje koje je mjesto zapravo najtoplije na našem planetu, odgovor nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini. Sve ovisi o tome govorimo li o najvišoj pojedinačno izmjerenoj temperaturi zraka, temperaturi tla ili pak o prosječnoj godišnjoj temperaturi. Američka Dolina smrti i iranska pustinja Lut poznate su po ekstremnim temperaturama, ali kada se promatra dugoročni godišnji prosjek, jedno od najčešće spominjanih mjesta nalazi se u sjeveroistočnoj Africi. Njegovo ime je Dallol. Smješten je u dubokoj Danakilskoj depresiji na sjeveru Etiopije, u području Afarske depresije, gdje se susreću neki od najneobičnijih geoloških procesa na Zemlji. Na prvi pogled Dallol izgleda kao da je ispao izravno iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Tlo je prekriveno jarkim nijansama žute, zelene, crvene, narančaste i bijele boje, a iz njega izviru neobične mineralne formacije, bazeni i naslage soli. Iza tog gotovo nestvarnog krajolika, međutim, krije se jedno od najekstremnijih prirodnih okruženja na planetu.
Kada se postavi pitanje koje je mjesto zapravo najtoplije na našem planetu, odgovor nije tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini. Sve ovisi o tome govorimo li o najvišoj pojedinačno izmjerenoj temperaturi zraka, temperaturi tla ili pak o prosječnoj godišnjoj temperaturi. Američka Dolina smrti i iranska pustinja Lut poznate su po ekstremnim temperaturama, ali kada se promatra dugoročni godišnji prosjek, jedno od najčešće spominjanih mjesta nalazi se u sjeveroistočnoj Africi. Njegovo ime je Dallol. Smješten je u dubokoj Danakilskoj depresiji na sjeveru Etiopije, u području Afarske depresije, gdje se susreću neki od najneobičnijih geoloških procesa na Zemlji. Na prvi pogled Dallol izgleda kao da je ispao izravno iz nekog znanstvenofantastičnog filma. Tlo je prekriveno jarkim nijansama žute, zelene, crvene, narančaste i bijele boje, a iz njega izviru neobične mineralne formacije, bazeni i naslage soli. Iza tog gotovo nestvarnog krajolika, međutim, krije se jedno od najekstremnijih prirodnih okruženja na planetu.
Pravi pakao na Zemlji i neprestani izazov za preživljavanje - Dallol se često opisuje kao najtoplije mjesto na Zemlji prema prosječnoj godišnjoj temperaturi među mjestima u kojima su ljudi živjeli. No taj podatak treba uzeti s malo opreza: rekord se temelji na povijesnim mjerenjima provedenima između 1960. i 1966. godine. U tom razdoblju prosječna godišnja temperatura iznosila je oko 34,6 Celzijevih stupnjeva. Prosječna godišnja maksimalna temperatura bila je oko 41,2 °C, dok je tijekom najtoplijeg mjeseca prosječna dnevna maksimalna temperatura dosezala oko 46,7 °C. Najviša pojedinačna temperatura iz povijesnog niza iznosila je oko 49 °C.
Drugim riječima, Dallol nije mjesto na kojem se temperatura povremeno popne do ekstremnih vrijednosti pa zatim naglo padne. Problem je u tome što je ondje vruće gotovo stalno, a noću nema onog osvježenja koje bi čovjek očekivao nakon tako užarenog dana. Dallol je danas napušteno rudarsko naselje, odnosno pravi grad duhova. Početkom 20. stoljeća ondje su pokretani različiti pokušaji industrijske eksploatacije bogatih ležišta soli i kalijevih minerala. Talijanske kolonijalne vlasti izgradile su željezničku prugu koja je povezivala područje Dallola s lukom Mersa Fatma na obali Crvenog mora. Pruga je dovršena 1918. godine, ali je kasnije prestala služiti svojoj svrsi. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je još nekoliko pokušaja iskorištavanja mineralnih bogatstava. Američka kompanija Parsons tijekom 1960-ih provela je velika geološka istraživanja i pokušala pokrenuti ozbiljniju eksploataciju potaše, ali su problemi s vodom i iznimno teški uvjeti na kraju zaustavili projekt.
Dallol je tako postupno ostao bez stalnog stanovništva i danas se ondje mogu pronaći ostaci nekadašnjeg rudarskog naselja. Ipak, sama Danakilska depresija nije pusta. Ovo surovo područje stoljećima je dom narodu Afar, koji je prilagođen životu u jednoj od najsušnijih i najnegostoljubivijih regija Afrike. Njihov tradicionalni način života uključuje stočarstvo, osobito uzgoj koza i deva, ali važnu ulogu stoljećima ima i sol. Blokovi soli vadili su se ručno iz slanih ravnica i zatim karavanama deva prevozili prema naseljenijim područjima. Solni blokovi poznati kao amole nekoć su u Etiopiji služili i kao važno sredstvo razmjene, odnosno svojevrsni robni novac. Nisu bili jedina službena valuta države, kako se ponekad tvrdi, ali njihova je vrijednost stoljećima bila dovoljno velika da su imali važnu ulogu u trgovini. I danas se u dijelovima Danakila sol ručno izrezuje iz golemih slanih ravnica. Radnici je režu u pravilne blokove, slažu na deve i u dugim karavanama prevoze prema udaljenim tržištima. Prizor stotina deva koje polako prolaze kroz bijelu slanu pustinju jedan je od najpoznatijih prizora Danakilske depresije.
Geološki kaos ispod razine mora - Da bismo razumjeli zašto Dallol izgleda tako neobično, treba pogledati što se događa duboko ispod površine. Danakilska depresija nalazi se u području Afarske depresije, na jednom od najzanimljivijih tektonskih područja na Zemlji. Ondje se susreću tri velike tektonske ploče – Nubijska, Somalijska i Arapska. Zemljina kora na tom se području rasteže i postupno razdvaja, zbog čega znanstvenici ovu regiju proučavaju kao svojevrsni prirodni laboratorij za procese koji mogu dovesti do nastanka novog oceanskog bazena. Dallol se nalazi otprilike 120 metara ispod razine mora. Još neobičnije je to što je područje tijekom geološke prošlosti više puta bilo povezano s Crvenim morem.
Drevni morski prodori ostavili su za sobom ogromne naslage soli i drugih minerala. Kada je more kasnije bilo odsječeno od otvorenog Crvenog mora, voda je zbog iznimno suhe i vruće klime postupno isparavala, a otopljeni minerali ostajali su iza nje. Taj se proces ponavljao kroz geološko vrijeme i stvorio goleme slojeve evaporita – stijena nastalih isparavanjem vode. Na nekim mjestima takve naslage dosežu debljinu od oko dva kilometra. Zato se ispod današnjeg Dallola ne nalazi samo obična pustinja. Ispod površine krije se golema povijest nekadašnjih mora, vulkanske aktivnosti i isparavanja.
Ono što danas stvara najpoznatije šarene prizore Dallola jest hidrotermalni sustav duboko ispod površine. Magma zagrijava podzemne vode, koje zatim prolaze kroz goleme naslage soli i drugih minerala. Vruće tekućine izlaze na površinu kroz izvore i pukotine, a kada voda ispari, za sobom ostavlja različite minerale. U tom procesu nastaju neobične bijele, žute, narančaste, crvene i zelene formacije. Boje su povezane s različitim mineralima i kemijskim reakcijama, osobito s oksidacijom željeza, sumpornim spojevima i različitim solima. Zbog toga krajolik Dallola izgleda gotovo nestvarno – kao da je netko na ogromnu bijelu slanu ravnicu prosuo boje.
Pravi znanstveni laboratorij na otvorenom - Dallol je zanimljiv i zato što znanstvenicima omogućuje proučavanje granica života. Neki njegovi bazeni istodobno imaju vrlo visoku temperaturu, ogromnu koncentraciju soli i izrazito kiselu vodu. U nekim hidrotermalnim bazenima izmjerene su temperature i iznad 100 °C, dok je pH pojedinih tekućina bio blizu nule, a u nekim mjerenjima i ispod nje. Takva kombinacija uvjeta gotovo je nezamisliva za većinu živih organizama.
Upravo zato Dallol već godinama privlači mikrobiologe i astrobiologe. Znanstvenici ondje pokušavaju utvrditi gdje točno prestaju uvjeti u kojima je život moguć i kako razlikovati stvarne tragove mikroorganizama od neobičnih mineralnih struktura koje samo izgledaju poput stanica. I tu je priča postala posebno zanimljiva.
Jedno istraživanje objavljeno 2019. godine pronašlo je vrlo sitne arheje – mikroorganizme koji pripadaju skupini poznatoj po sposobnosti života u ekstremnim uvjetima. Istraživači su zaključili da se neki mikroorganizmi mogu pronaći u dijelovima šireg područja Dallola. Istodobno, pokazalo se da su najekstremniji bazeni sasvim druga priča. U nekim od njih uvjeti su toliko nepovoljni da istraživači nisu pronašli uvjerljive dokaze aktivnog života. Problem je dodatno zakomplicirala činjenica da neživi minerali mogu stvarati strukture koje pod mikroskopom izgledaju gotovo poput sićušnih fosila ili stanica. Zato znanstvenici danas upozoravaju da samo pronalazak strukture koja "izgleda kao život” nije dovoljan dokaz da je ona doista nastala biološkim putem. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih je Dallol zanimljiv i za istraživanje Marsa. Ako na Zemlji postoje mjesta na kojima kemija može stvoriti strukture koje izgledaju biološki, buduća istraživanja drugih planeta morat će biti posebno oprezna. Dallol tako služi kao svojevrsni prirodni test za pitanje kako razlikovati tragove života od neobičnih neživih minerala.
Turizam i nepredvidive prijetnje - Unatoč očitoj negostoljubivosti, Danakilska depresija posljednjih je desetljeća postala poznata među avanturističkim turistima. Posjetitelji najčešće dolaze u organiziranim ekspedicijama, često krećući vrlo rano ujutro kako bi izbjegli najgore dnevne vrućine. Putovanje kroz depresiju odvija se terenskim vozilima i može biti fizički vrlo zahtjevno. Nema normalnih cesta u mnogim dijelovima područja, infrastruktura je ograničena, a visoke temperature predstavljaju ozbiljan problem. Zbog toga se Dallol ne može tretirati kao obična turistička atrakcija. Posjeti se organiziraju uz lokalne vodiče i sigurnosnu pratnju, a situacija u regiji može se mijenjati zbog političkih i sigurnosnih okolnosti. Područje Afara nalazi se relativno blizu granice s Eritrejom, a Danakilska depresija već je bila poprište ozbiljnih sigurnosnih incidenata. Najpoznatiji se dogodio u siječnju 2012. godine, kada je na turističku skupinu napala naoružana skupina. U napadu je poginulo pet europskih turista, dok su drugi ranjeni ili oteti. Zbog toga je sigurnost jedan od glavnih razloga zbog kojih se ovamo ne putuje samostalno.
A čak i kada zanemarimo ljudski faktor, sama priroda dovoljno je opasna. U Dallolu se mogu pronaći vrlo vrući i izrazito kiseli bazeni, nestabilne mineralne kore i područja u kojima se tlo može činiti čvršćim nego što zapravo jest. Neke hidrotermalne tekućine dovoljno su agresivne da mogu ozbiljno oštetiti kožu i obuću. Uz sve to, cijela regija izrazito je vulkanski i seizmički aktivna. U blizini se nalazi Erta Ale, jedan od najpoznatijih etiopskih vulkana. Riječ je o golemom štitastom vulkanu poznatom po dugotrajnoj aktivnosti lavinog jezera. Postojanje lavinog jezera pouzdano je dokumentirano od 1960-ih, a moguće je da je aktivnost postojala i ranije, još početkom 20. stoljeća. Sve to čini Dallol jednim od najneobičnijih mjesta na Zemlji. Na relativno malom području susreću se ekstremna vrućina, drevne naslage nekadašnjih mora, vulkanska aktivnost, kisele hidrotermalne vode, goleme slane ravnice i kemijski procesi koji stvaraju krajolik kakav je teško pronaći bilo gdje drugdje. Dallol zato nije samo "najtoplije mjesto na svijetu”. On je jedan od rijetkih dijelova planeta u kojima se na površini istodobno mogu vidjeti procesi koji pokazuju kako se Zemlja mijenja – i koliko daleko život može, a možda i ne može, ići u borbi protiv ekstremnih uvjeta. *uz korištenje AI-ja