ZASTRAŠUJUĆA BROJKA
FOTO Poznati istražitelj: U SAD-u djeluje 2000 serijskih ubojica. Ti ljudi izgledaju isto kao vi i ja
Bivši istražitelj 'hladnih slučajeva' Paul Holes, čovjek koji je nakon desetljeća istrage konačno doveo do uhićenja "Ubojice iz Golden Statea", šokirao je javnost procjenom koja zvuči zastrašujuće: u SAD-u upravo sada djeluje minimalno 2000 aktivnih serijskih ubojica. U svojoj knjizi "Unmasked" i intervjuu za New York Post Holes tvrdi da su ti predatorni posvuda oko nas, a većina njih ostaje neotkrivena upravo zato što biraju žrtve koje društvo najlakše zaboravlja.
Bivši istražitelj 'hladnih slučajeva' Paul Holes, čovjek koji je nakon desetljeća istrage konačno doveo do uhićenja "Ubojice iz Golden Statea", šokirao je javnost procjenom koja zvuči zastrašujuće: u SAD-u upravo sada djeluje minimalno 2000 aktivnih serijskih ubojica. U svojoj knjizi "Unmasked" i intervjuu za New York Post Holes tvrdi da su ti predatorni posvuda oko nas, a većina njih ostaje neotkrivena upravo zato što biraju žrtve koje društvo najlakše zaboravlja.
Bivši istražitelj 'hladnih slučajeva' Paul Holes, čovjek koji je nakon desetljeća istrage konačno doveo do uhićenja "Ubojice iz Golden Statea", šokirao je javnost procjenom koja zvuči zastrašujuće: u SAD-u upravo sada djeluje minimalno 2000 aktivnih serijskih ubojica. U svojoj knjizi "Unmasked" i intervjuu za New York Post Holes tvrdi da su ti predatorni posvuda oko nas, a većina njih ostaje neotkrivena upravo zato što biraju žrtve koje društvo najlakše zaboravlja.
"Vjerujte mi, ti ljudi su posvuda. Često za žrtve biraju ljude s margina društva, ljude čiji nestanak neće nitko prijaviti. Prostitutke, narkomani i beskućnici su često njihove omiljene mete", započinje Holes.
Odmah nastavlja: "Ubojice se često skrivaju iza 'narkomanskih kriza'. Policija će pronaći žrtvu, patolog će utvrditi da je riječ o nekome tko je dugo ovisan o drogama i slučaj će se uvesti kao predoziranje. Nitko neće kod tih ljudi tražiti sitne detalje ili provesti cijelu istragu. Otići će raditi na nekom slučaju do kojeg je ljudima stalo", oštar je Holes...
Gore navedeni "Ubojica iz Golden Statea", pravog imena Joseph DeAngelo, ostao je neotkriven gotovo 50 godina, iako je počinio, a to su samo zločini koji su mu dokazani, čak 13 ubojstava i 50 silovanja.
"Ne možete znati to su ti ljudi. Izgledaju kao vi i ja. To nisu čudaci i usamljenici, to može biti vaš susjed koji normalno funkcionira, ima dobar posao i skladnu obitelj. Oni znaju da je to što rade loše i mogu prestati na određen period, ali njihova želja za ubijanjem na kraju je uvijek jača" govori Holes.
U povijesti SAD-a serijski ubojica s najviše utvrđenih žrtava je Samuel Little, kojem je dokazano 61 ubojstvo, ali sumnja se da je stvarna brojka možda i dvostruko veća. Uspio je ostati neotkriven 35 godina. Umro je u zatvoru 2020. godine, a osuđen je tek 2014. godine. Prvu žrtvu je ubio tamo davne 1970. godine...
"Među njegovim žrtvama je bilo puno ljudi s margina društva. Zato je i mogao ostati toliko neotkriven, jer ubojstva narkomana i prostitutki nisu među prioritetima policije", završava Holes.
Međutim, Holesova procjena od 2000 aktivnih serijskih ubojica je njegovo mišljenje i "gruba procjena" bez navođenja konkretnog izvora , on kaže da je "vidio statistike", ali ne precizira koje. Većina kriminologa i analitičara koji se bave ovim fenomenom drži se konzervativnijih procjena reda veličine desetaka: često se navodi okvir od približno 25–50 aktivnih serijskih ubojica u SAD-u u bilo kojem trenutku, pri čemu treba naglasiti da to nije “službena FBI brojka” u smislu redovito objavljene statistike, nego procjena koja se u literaturi i analizama često povezuje s FBI alatima poput ViCAP-a i s poznatim slučajevima.
Ova procjena temelji se na poznatim slučajevima, definiciji (najmanje 3 ubojstva u zasebnim događajima s "hlađenjem" između) i statistikama neriješenih ubojstava. Broj serijskih ubojstava drastično je pao od 1980-ih (zbog bolje DNA, nadzora i forenzike). Holesova viša brojka vjerojatno koristi širu definiciju, možda uključujući sumnjive ili "moguće" slučajeve, pa se često smatra pretjeranom ili zastarjelom. Realnije je očekivati desetke, ne tisuće aktivnih predatora, poručuje struka...
Serijska ubojstva u Sjedinjenim Američkim Državama dosegla su vrhunac sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su neke procjene, ovisno o definiciji “aktivnog” serijskog ubojice i metodologiji, išle i do oko 300 poznatih aktivnih serijskih ubojica godišnje.
Tada su slučajevi poput Teda Bundyja, Jeffreyja Dahmera ili Johna Waynea Gacyja postali simbol straha i fascinacije. Od devedesetih godina nadalje, broj serijskih ubojstava dramatično opada, prema podacima Radford University Serial Killer Database i analizi kriminologa Jamesa Alana Foxa, u 2010-ima bilo je manje od 50 poznatih aktivnih ubojica, a trend se nastavlja i danas...
FBI-ova "Highway Serial Killings Initiative", pokrenuta krajem 2000-ih u sklopu programa ViCAP (Violent Criminal Apprehension Program), prati ubojstva povezana s američkim autocestama i pokušava identificirati obrasce koji bi mogli ukazivati na serijske počinitelje. Inicijativa se posebno fokusira na slučajeve u kojima su žrtve ostavljene uz prometnice ili su nestale tijekom putovanja, a istražitelji su kroz godine upozoravali da neki počinitelji mogu koristiti mobilnost određenih zanimanja, uključujući dugoprugaški transport, kako bi prelazili državne granice i otežali povezivanje zločina. FBI je još ranije isticao da su mnoge žrtve u tim slučajevima žene, često iz ranjivih ili marginaliziranih skupina, što dodatno otežava brzu identifikaciju i rješavanje zločina.
U javnim analizama i kriminalističkoj literaturi povezanoj s ovom inicijativom često se spominje da je kroz ViCAP bazu identificirano više stotina slučajeva, a u nekim procjenama navodi se i broj od oko 850 potencijalno povezanih ubojstava uz američke autoceste. Ipak, važno je naglasiti da FBI ne objavljuje redovito potpuno ažurirane javne brojke o broju osumnjičenika ili aktivnih istraga, pa se mnogi detalji u medijima temelje na kombinaciji stručnih procjena i dostupnih podataka, a ne na službenim godišnjim izvještajima.
U 2020-ima serijska ubojstva ostaju iznimno rijetka pojava u usporedbi s vrhuncem iz 1970-ih i 1980-ih. Prema bazama podataka poput Radford/FGCU Serial Killer Database i analizama kriminologa poput Jamesa Alana Foxa, broj poznatih aktivnih serijskih ubojica u SAD-u znatno je opao u posljednjim desetljećima, a serijska ubojstva danas čine vrlo mali udio ukupnih ubojstava u zemlji. Iako se točne godišnje brojke razlikuju ovisno o definicijama i metodologiji, trend opadanja je široko potvrđen u kriminološkoj literaturi.
Među neriješenim slučajevima koji se i dalje često spominju u javnosti kao mogući serijski ili višestruki zločini nalaze se Long Island Serial Killer (Gilgo Beach), kao i slučajevi poput West Mesa Bone Collector ili Jeff Davis 8, gdje su žrtve često dolazile iz ranjivih skupina. Istodobno, policijske agencije redovito upozoravaju da mnogi viralni strahovi i glasine o "novim serijskim ubojicama“ na društvenim mrežama često nemaju čvrste dokaze te se u nekim slučajevima pokaže da se radi o nepovezanim zločinima bez jednog počinitelja.
Kriminolozi poput Jamesa Alana Foxa ističu da današnji počinitelji djeluju u potpuno drukčijem okruženju nego prije nekoliko desetljeća: sveprisutne kamere, digitalni tragovi, mobilni podaci, napredna forenzika i brže povezivanje slučajeva kroz baze poput ViCAP-a otežavaju dugotrajno neotkriveno djelovanje. Zbog toga je mnogo teže nego u prošlosti da počinitelji godinama ostanu nepoznati i počine velik broj ubojstava prije nego što budu identificirani.
