Znaju dame da vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud, ne žele takvog za muža. Neka njemu njegovih Čehinja i Slovakinja. Kad se nije htio potruditi par godina za domaću...
POSLJEDNJI LET GALEBA
Kako je umrlo 'galebarenje': Od serijskih zavodnika nije ostalo skoro ništa. Je li 'kriv' internet?
Pada večer u jednom malom dalmatinskom mjestu uz obalu. Sunce se lagano spušta, šetnica je sve punija, a isto vrijedi i za restorane i kafiće. Svi su odjenuli svoje najbolje kombinacije za večernji izlazak. Osim njih - lokalaca. Ali oni su tih mjeseci ionako manjina, nisu ti stolovi u raznim ribljim, mesnim, talijanskim, fusion... restoranima rezervirana za njih. Klupica je njihov izbor, klupica je njihov cilj
Noć je sad skroz pala na malo dalmatinsko mjesto. Glazba iz susjednih lokala 'tuče' se u ušima turista, preskupi kokteli i glupave leteće stvarčice koje nekakav šarlatan lansira u nebo svima su u vidnom polju. Dvije klupice, na sigurnoj udaljenosti od vreve, ali ne dovoljno daleko da upadnete u mediteranski zen, primaju svoje večerašnje goste. Na prvu, onu bližu moru, sjeda skupina umirovljenika. Uglađeni, počešljani i spremni za sate priča, puno njih završi na tome "kako je prije bilo bolje".
Na drugu klupicu, 15-ak metara udaljenu, ispod palme koje su pojele nekakve bube, sjeda skupina tinejdžera Najmodernije frizure, najmodernije tenisice i najvažnije od svega - najmoderniji mobitel. Nisu tu zbog priče, kuće su im pune turista, sve im ide na živce, donijeli su limenke energetskih napitaka i zvučnik. Da im svira bum-bum glazba dok tipkaju i listaju društvene mreže.
"Vidi ovih", čuje se sa 75+ klupice dok ih strijeljaju pogledom.
"A vidi ovih", odgovara odmah ispod glasa klupica s tinejdžerima.
Ni jedni ni drugi nisu posebno oduševljeni što su tako blizu jedni drugima. Ali tvrda kohabitacija nastavit će se kroz noć...
"U moje vrime, mi smo ganjali Čehinje, Njemice, Skandinavke, Poljakinje... Ovi danas samo sjede s glavama zabijenim u mobitele" povede priču jedan od seniora. Naravno, priča o galebarenju, o svojim danima slave kad je više ili manje uspješno zavodio turistkinje. Neće o tome valjda doma pred ženom. Samo što ne zna senior da se i onaj junior sa susjedne klupice trudi zavesti neku mladu damu, ali s nekim novim alatima...
Povijest galebarenja
Turizam na području Hrvatske svoje začetke ima sredinom 19. stoljeća, kad su počeli nicati prvi hoteli. Prvi 'hit' bila je Opatija, kasnije se to samo širilo uz obalu. Svoj procvat turizam je doživio u razdoblju između dva Svjetska rata, a tad su se, kažu nam povijesni izvori i lokalne legende, pojavili i prvi galebovi. Serijski zavodnici. U svakom dalmatinskom mjestu uz obalu prakticirala se ova vještina, svako mjesto imalo je i tipa koji je tvrdio da je on 'originalni' galeb. Nije dugo trebalo kršnim dalmatinskim momcima da razrade taktike. Turistkinje su dočekivali već na kolodvorima, s par krivo izgovorenih riječi češkog ili njemačkog pokušavao se probiti led, ako se ne 'upeca' prva, hoće druga, treća, četvrta, peta... To je 'igra' brojki.
Iskusni galebovi priznat će vam kako su bitnu ulogu u svemu imali recepcioneri, majstori jezika, koji bi 'najbolje' pokušali zadržati za sebe, ali su uvijek spremno javljali kolegama kad bi im se u hotelu pojavila nova grupa plavokosih Skandinavki. Reći će vam iskusni galebovi i kako su postojala određena nepisana pravila kojih se trebalo držati ako ste mislili biti uspješni. Nisu galebovi 'kuhali' samo jednu fureštkinju, paralelno se pokušavalo zavesti više njih, pa se trebalo pripaziti da ih ne vodite na ista mjesta. A ne možete krenuti zavoditi ni dvije dame iz iste grupe, iz istog hotela. Rizik je prevelik... Ova vrsta aktivnog odmora nastavila se i tijekom idućih desetljeća, rađale su se i u akciju kretale nove generacije galebova, taktika se nešto mijenjala, ali u suštini je to bila ista stvar.
Umjesto šetnje, sjeli bi na Tomosa i 'bacili' đir do susjednog mjesta. Poseban alat, jedan od onih koji je gotovo pa garantirao 'ulov', bila je gitara. Nije trebalo više ići po terasama da bi se uživalo u glazbi, uhvatiš savršenu lokaciju na plaži, malo kreneš probirati po žicama i čekaš da se tebi i društvu pridruži skupina turistkinja. Ljeto je, svi ste mladi, nikom se nigdje ne žuri, nitko ne shvaća i nikog nije zapravo briga što ovaj tip s gitarom 15. put ponavlja istu pjesmu, more i šum valova uljuljale su sve u romantičnu atmosferu.
Ali onda se sve to počelo mijenjati jer je došla ona - moderna tehnologija.
Umire li galebarenje ili je već mrtvo?
Ajmo opet malo do ekipa s klupica s početka priče.
"Čim bi im prvi prstići provirili iz sandala prilikom iskrcavanja, upadale su u našu mrižu. Mi smo znali iskoristit prednost domaćeg terena. Malo proćakulaš s njon na terasi, primiš je za ruku, prošetaš s njom po mistu, pa kasnije negdi na osamu. Guštali bi tako tjedan dana, a one bi se vraćale i dogodine. Slala su se i ljubavna pisma. Kad bi išle ća natrag u Češku glumiš da ti se srce slama, skačeš za brodom u luci dok isplovljava, pa se središ da možeš iduću turu dočekat spreman" hvale se penzioneri svojim nekadašnjim 'ulovima' i studioznim taktikama.
S druge klupice i dalje ide bum-bum muzika. Odjednom jedan mladić s pundža-frizurom prijatelju pokaže mobitel i prošapće "Evo, javila se". On svoju Čehinju nije čekao na kolodvoru. To mu je bez veze i gubitak vremena. Uostalom vani je prevruće dok one stižu u hotele. Dovoljno je samo imati pravu aplikaciju za druženje...
"Ovi stari lupetaju. Ovako odmah znaš na čemu si, svajpaš livo ili desno, pa čekaš šta će ona napravit. Ako prihvati, ide dopisivanje, pa se kasnije probamo negdi nać" branit će vam ovu metodu mlađi, ne znamo smijemo li ih tako nazvati, 'galebovi'.
"On misli da se cura zavodi priko mobitela. Di je svit otiša", promrmljat će ovi sa senior klupe uz pokoju sočnu psovku. Znaju oni preko svojih unuka dobro da je sad život, pa tako i ljubav, u puno slučajeva online.
Ali ne mogu se pomiriti s time...
"Nije isto kad ti s nekim pričaš, pa primijetiš da se nasmijala, pa je obasipaš komplimentima da tako lipe plave oči nikad nisi vidia... I ovo njihovo s mobitelima. Ovi danas neće niti pitat curu na plaži jel im triba namazat leđa", negoduje se s klupice penzionera.
Noć je sad skroz mračna, glazba i dalje ne staje, terase kafića su krcate, na jednoj žena pleše s vatrom, na drugoj dva ne baš talentirana lokalca uništavaju poznate strane pjesme svojim izgovorom, na trećoj DJ vrti miksetu i pušta one čudne oblake što čudno mirišu...
Završio je još običan dan u malom dalmatinskom mjestu uz more.
"Tribalo mi poći leći", kaže jedan penzioner drugome.
"Kapetane, tribali bi doma", odgovara drugi kroz smijeh. Bukaru su ispraznili, nema više ni cigara...
Ali ipak ostaju. Primjećuju nekakav šušur s druge klupice.
"Evo neće doć ipak. Zajeb*** me. Bez veze sam tri ure tipka", zakukao je mladić s pundžicom svojem društvu.
Ovima na senior klupici odmah se razvije zloban i podrugljivi osmijeh.
"A šta san ti ja reka. Da faćkanje priko mobitela... Šta je iduće, oće uzet televiziju drugi put sa sobom", smiju se svojim tupavim bazama...
Ali ne znaju da su i oni djelomični krivac za 'neuspjeh' ovog mladića. Jer upozorile su bake i mame cure iz Češke na taktike lokalnih momaka. Možda su one na njih nasjele, moguće lako da su se i odlično zabavile, ali ne žele isto svojoj Jitki. Nek' nađe pristojnog momka u Pragu i s njim ide na more da je čuva, razmišljaju starije generacije Čehinja.
Sretnu i one svojeg Don Juana iz mladosti dok šetaju mjestom za vrijeme godišnjeg, obrazi im se malo zarumene, ali ostanu pribrane zbog supruga koji već lagano baulja nakon 5. pive prije podne. Poneke su znale i obnoviti svoje ljetne romanse, jedan zadnji izlet u mladost, što muž ne zna, neće ga ubiti....
Više detalja nećemo otkriti, ali svjedočili smo jednom naganjaju niz ulicu kad je stariji Čeh ranije došao s pive i ugledao suprugu pod plahtama s lokalcem...
'Označeni'
Svako ljeto, nažalost, mora završiti. Mala dalmatinska mjesta po kojima su se gužvali turisti postanu sablazno prazna, više nema nikakve glazbe, na radiju u jedinom otvorenom lokalu slušaju se vremenska prognoza i vijesti... Ima među penzionerskom ekipom za stolom i nekolicina 'starih' momaka. Često su to oni koji su bili najuspješniji u galebarenju.
Kad su lokalne cure primijetile njihove aktivnosti, 'označile' su ih zauvijek kao galebove. Znaju dame da vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud, ne žele takvog za muža. Neka njemu njegovih Čehinja i Slovakinja. Kad se nije htio potruditi par godina za domaću... Stigma je to koju nije uspio skinuti svaki bivši Casanova...
Pa se, eto, poneki galebovi nikad nisu ženili. Nekima to ne smeta, i danas u 70-ima pokušavaju zavesti starije gospođe iz srednje Europe nudeći privatne izlete po sniženim cijenama. Tu je njegova barka, ima i vina ako ožedne...
I s ovom ekipom će 'galebarenje' umrijeti. Barem ono izvorno.
Pisali su do prije desetak godina svjetski mediji o 'mediteranskim žigolima', kako su znali nazivati 'galebove', razglabali su jesu li oni ulov ili zapravo lovina, naglašavali kako brojne cure, djevojke, dame, gospođe... biraju Hrvatsku, Italiju i Grčku zbog 'romantičnih' ljetovanja, kako traže 'egzotične i snažne Marlboro muškarce'... A danas domaći, nešto manje kršni momci, više nisu na glasu kao zavodnici, o njima se više ne piše u svjetskim medijima.
Tradicija umire, neće još dugo.
Imalo je galebarenje i svojih, reći će vam pojedinci, negativnih strana i implikacija. Dodat će da je sve to seksistički, da su žene bile samo brojke i trofeji... Drugi će odgovoriti kako je to bila zabava, kako su svi guštali bez posljedica.
Galeb je danas ptica, ovi rijetki preživjeli oriđiđi ljudski primjerci spremaju se raširiti krila i krenuti na posljednji let.
Legenda će ostati...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
