Nebitno je koju stranu ste u ovoj sapunici zauzeli, ono što najviše čudi što se 'afera' na stišava. Ovo je već n-ti slučaj gdje smo vidjeli koliko Hrvati vole 'cipelariti' samo kad ima dovoljno krvi da je nanjuše
Otišlo je predaleko: Blatit ćemo je dok ne dokažemo da je pravi rad samo onaj fizički na polju?
Dokad će ljudi razvlačiti slučaj influencerica? Dok ne dokažu da je pravi rad sam onaj fizički na polju? Dok ne shvate da je nastupilo digitalno doba i da postoje novi oblici oglašavanja? Dok oni koji podupiru dotičnu influencericu ne shvate da se ista mogla profesionalnije predstaviti brendu (restoranu) kojeg je kontaktirala i da na kraju svatko ima pravo odbiti je?
I dok je nebitno koju stranu ste u ovoj sapunici zauzeli, ono što najviše čudi što evo već peti dan brojke skaču jer na tu temu klikate kao ludi. Ovo je već n-ti slučaj gdje smo vidjeli koliko Hrvati vole 'cipelariti' samo kad ima dovoljno krvi da je nanjuše.
Jeste li čuli za pojam 'cancel culture' iliti 'kultura otkazivanja'?
Prema Urban Dictionaryju, ovo što Hrvati (ali ne samo oni) vole raditi po društvenim mrežama već unazad nekoliko godina - ima i svoju terminologiju. 'Cancel culture' definirala bi se kao 'želja da se skloni osobu ili skupinu s društvenih mreža, a karakterizira je odgovor nekoj osobi kada se dokaže da je u krivu'. Ljudi kojima se zamjerila pozivat će njene pratitelje da prijave račun osobe ili skupine umjesto da diskutiraju o kritici ili pokažu dokaze zašto je kritika pogrešna. Narcisoidni ljudi čine većinu ljudi koji sudjeluju u kulturi otkazivanja, a pridružuju im se i neodrasle osobe.
Prema pisanju Liberal.hr-a, ta kultura otkazivanja veže se za krajnju ljevicu, osobito za milenijalce koji na Twitteru 'love desničare i onda ih prijavljuju zbog tvitova koji mogu i ne moraju biti zlonamjerni prema nekoj manjinskoj skupini koju ljevičari smatraju zaštićenom'.
Desničari su pak uvjereni da se na taj način pokušava njima oduzeti pravo govora i platforma kako ne bi više širili svoje stavove i ideje dalje.
Evo jedan primjer iz travnja ove godine. Iako to puno ne čudi, Ivan Pernar tada je napisao vrlo nesmotren komentar na temu karantene u vrijeme pandemije.
Iako je ovaj njegov komentar poprilično kontroverzan i kao stvoren za raspirivanje vatre, što god mislili o njemu, je li na vama čitateljima da mu se čudite, prozivate ga, a na nama medijima da njegove riječi prenosimo, odnosno dajemo mu medijski prostor, u nadi da ćemo mu zagorčati život daljnjim vrijeđanjem njegova lika i djela?
Isto tako, moramo li otkrivati identitet anonimaca koji na društvenim mrežama ispoljavaju svoje ekstremne stavove, koliko god se ne slagali s njima? Vjerujemo da je teško ne 'pohvaliti' se svima na kakvog ste 'specijalca' naišli, još teže, ostaviti ga na miru i ne pustiti ga da vas njegove rečenice uvrijede...
Možemo se mi šaliti s influencerima, može njima ne biti smiješna ta šala, ali na kraju dana ne smijemo biti zlostavljači.
Influencer influenza
3 razloga zašto mnogi misle da su influenceri bespotrebni:
Influenceri su ljudi s velikim brojem pratitelja (lažnih ili pravih) koji govore ljudima kako je vaš brend super i koliko se njima sviđa - u zamjenu za novac.
Problem 1: Većina influencera nisu stručnjaci u domeni proizvoda koji sponzoriraju, to su samo ljudi koji imaju dosta pratitelja
Problem 2: Oni su jednostavno dostupni onom tko najviše ponudi pa će tako, recimo, danas govoriti o tvom brandu sve najbolje, a sutra možda o tvojoj konkurenciji
Problem 3: Stvarna publika zna procijeniti je li influencer zaista isprobao proizvod ili samo glumi da je
3 razloga zašto ljudi misle da su influenceri dobrodošli u ovo digitalno doba:
1. dobra stvar: Uspiju vaš proizvod pretvoriti u kreativni sadržaj koji se sviđa publici koja ih prati (a to je možda i vaša buduća klijentela)
2. dobra stvar: Oni su samo kao megafon za ono što želite reklamirati. Nisu napadni kao mnoge marketinške strategije, a ako odaberete pravog za sebe, doći ćete i do svoje publike
3. dobra stvar: Oni znaju da njihov biznis počiva na dva načela - promoviranju sebe i pomoći drugima. Oboje rade u isto vrijeme jer ako ne promoviraju sebe, ne mogu očekivati da će biti zanimljivi brendovima. Lako je to zamijeniti s narcisoidnošću.
Stvarnost je takva da 'kultura otkazivanja' nema nikakve veze niti s ljevicom niti s desnicom. Najbolji primjer je razvlačenje influencerice Doris s jedne društvene mreže na druge, da bi ista na kraju završila u mainstream medijima, da bi njeno ponašanje komentirali ostali predstavnici hrvatske 'celebrity' svite. 'Ispljuvala' ju je i desnica i ljevica i završila je na 'stupu srama' zbog muhe koja se pretvorila u slona.
Poanta priče je da 'kultura otkazivanja' odnosno isključivanja čovjeka iz javne sfere nije niti kulturan, a ni dobar način borbe s neistomišljenicima. Kao što kaže urban dictionary, 'takvom rabotom bave se uglavnom već ustaljeni, dežurni društveni kroničari koji nemaju pametnijeg posla'.
I za kraj...