Tko riješi Bealeove šifre, otkrit će i put do skrivenog blaga

Bealeove šifre su tri teksta koji čine svojevrsnu mapu koja bi trebala voditi do lokacije gdje je sakriveno najveće blago u povijesti SAD-a: tisuće kilograma zlata, srebra i dragulja čija se vrijednost broji u milijunima dolara. Prvi tekst opisuje lokaciju, drugi sadržaj blaga, a treći imena vlasnika blaga odnosno nasljednika. Zasad je dešifriran jedino drugi tekst.

Priča o Baeleovim šifriranim tekstovima prvi put se spominje 1885. u jednom novinskom članku koji navodi kako je čovjek po imenu Thomas Jefferson Beale zakopao vrijedno blago na tajnoj lokaciji u okrugu Bedford, saveznoj državi Virginiji, još 1820-ih godina.

Prema tom članku blago je pripadalo Amerikancu koji ga je početkom 19. stoljeća pronašao u rudniku na sjeveru Santa Fea, koji je u to vrijeme bio španjolska provincija, u predjelu koji bi danas vjerojatno spadao pod državu Coloradu. Beale je bio vođa grupe koju je činilo 30 pustolovaca iz Virginije koji su naletjeli na bogati rudnik zlata i srebra dok su lovili bizone. Preveli su 18 mjeseci kopajući blago, a Beale je bio zadužen da transportira blago natrag u Virginiju i zakopa ga na tajno mjesto. Beale je u više navrata posjetio tajnu lokaciju, spremio blago, a potom napisao tri poruke u kojima je objasnio o kakvom se blagu radi te kome pripada. Zatim je sve spremio u metalnu kutiju i 1822. godine je predao čovjeku od povjerenja, vlasniku lokalnog hotela Roberu Morrissu. Beale je Morrissu rekao da kutiju ne otvara, osim u slučaju ako se on sam ili netko od njegovih prijatelja ne vrati za 10 godina. Morrissu je naknadno u pismu obećao da će njegov prijatelj iz St. Louisa poslati ključ za dešifriranje tekstova, ali to se nikad nije dogodilo.

Morriss je kutiju godinama predano čuvao, a kad se Beale nije pojavio ni 23 godine kasnije, odlučio je provjeriti što se nalazi unutra. Kad ju je 1845. otvorio pronašao je dva pisma od Bealea i nekoliko stranica šifriranog teksta razdvojenog u tri dijela. Bacio se na dešifriranje sadržaja, ali ni nakon cijelog desetljeća nije bio ništa bliže odgovoru. Prije smrti, Morriss je kutiju predao nepoznatom prijatelju.

On je uz pomoć Deklaracije nezavisnosti uspio dešifrirati drugu poruku, koja opisuje sadržaj blaga i državu u kojoj je skrivano. Kako nije mogao otkriti ključ za dešifriranje prvog i trećeg teksta, taj je nepoznati muškarac 1885. Bealeova pisma i šifrirane poruke javno objavio u novinskom članku koji potpisuje James B. Ward. Objava članka digla je pravu prašinu, a razni lovci na blago i danas istražuju tu oblast i nerijetko rade ilegalna iskopavanja u nadi da će baš oni pronaći blago.

I dan danas vodi se rasprava jesu li Bealeove šifre stvarne ili su prevara. Neki stručnjaci sumnjaju u autentičnost članka objavljenog 1885. Uspoređujući objavljeni članak i šifrirana pisma, stručnjaci su uočili sličnost u stilu pisanja ( gramatikea, interpunkcijski znakovi, rječnik) zbog čega neki vjeruju da su Thomas Jeffereson Beale i James B. Ward ista osoba. Podatke o postojanju tajanstvenog Thomasa J. Bealea iz Virginije nemoguće je pronaći, djelomično zbog toga što nema popisa stanovništva u Virginiji s početka 1800-e. Nek vjeruju da je cijela priča spletka Jamesa B. Warda koji je objavljujući članak o zakopanom blagu htio zaraditi koji dolar. Članke je prodavao po 50 centa (tadašnja vrijednost oko 13 dolara) i nema sumnje da je očekivao dobru prodaju.