U bolnici se preko društvenih mreža dopisivao s prijateljima iz škole koji su mu bili podrška u pobjeđivanju bolesti. Našlo se i vremena za koju kompjutersku igru s njima, a zatim je postao i gejmer
Zadranin pobijedio leukemiju i objavio pjesmu: Nema predaje!
Marko Radović je dječak koji uspio pobijediti akutnu mijeloičnu leukemiju i koji je usprkos bolesti koja ga je zadesila pobijedio sve prepreke.
Vrijeme provedeno u bolnici Marko je odlučio iskoristiti kao vrijeme za zabavu koja bi mogla postati i njegov posao. Nakon što je pobijedio zloglasnu bolesti imena AML, na YouTubeu je izbacio pjesmu "Disstrack na leukemiju", prenosi Slobodna Dalmacija.
Sve je započelo virusom
Marko je pohađao Opću gimnaziju Jurja Barakovića u Zadru, trenirao je plivanje deset godina te izlazio i družio se s prijateljima. Uživao je u bezbrižnom mladenačkom životu, sve do 2018. godine kada ga je pokosila viroza.
Imao je temperaturu, pio antibiotike, standardno mirovao i prva viroza je prošla. Nakon nje slijedila je druga, koja se nije dala lako skinuti. Cijeli mjesec bio je konstantno bolestan zbog čega su ga doktori poslali da napravi nalaze krvi kako bi ustanovili što se događa u dječakovom tijelu.
Kada su došli nalazi, doktori su se uskomešali. Odmah su ga naručili za pregled u Zagrebu. Dijagnozu užasne bolesti AML-a dostavili su nakon dva-tri dana.
- A ništa, sam sebi sam rekao idemo dan po dan. Nema predaje! - rekao je za Slobodnu Dalmaciju danas 18-godišnji Marko, koji je cijelo vrijeme imao punu potporu svoje obitelji. Oni su mu pružali podršku dolazeći u posjete na Rebro.
Stopostotni donor Marku je bila četiri godine mlađa sestra Ivana. On je prošao kroz četiri ciklusa kemoterapije i peti predtransplantacijski. U bolnici se preko društvenih mreža dopisivao s prijateljima iz škole koji su mu bili podrška u pobjeđivanju bolesti. Našlo se i vremena za koju kompjutersku igru s njima.
- Kad sam dospio u bolnicu, mislilo sam se hoću li kupiti plejku, ali onda mi je mama rekla kako je bolje da si kupim laptop. To sam i napravio, pa sam na njega instalirao nekoliko igara i krenuo s prijateljima iz škole igrati. A onda su me oni nagovorili kako bih svoje igranje mogao i “streamati”, odnosno uživo prenositi na internetu pa sam tako i krenuo - rekao je Marko.
Najviše voli igrati igricu Fortnite, a gledajući youtubere koji zarađuju na način da streamaju igrice i sam je počeo s tim. Marko je svoj profil na YouTube-u nazvao "Mladi lovac".
- Mladi lovac je nadimak iz igara. “Mladi” zato što sam uvijek bio najmlađi u razredu jer sam u školu krenuo gotovo godinu dana ranije, a “lovac” je još ostao iz vremena dok smo po gradu hvatali Pokemone. Svi moji pratitelji su isto lovci, tako ih od milja zovem - rekao je Marko.
Nakon posjeta bližnjih koji su završavali oko 19 sati, počeo bi streamati svoju igru. Objavljivanjem svojih igara skupio je preko osam tisuća pratitelja.
Nakon povratka iz bolnice mali predah od gejmanja odlučio je pronaći u glazbi te snimio svoju prvu pjesmu "Disstrack na leukemiju". Pjesmu je na YouTube-u pregledalo više od 25 000 ljudi.
- Disstrackovi postoje na razne teme i na ljude, a ja sam želio napraviti baš na leukemiju jer to nitko do sada nije napravio. Pjesma i video su napravljeni uz pomoć Roka Bajla, mog prijatelja iz osnovne škole koji se kuži u beatove, i prijatelja Lovre Šare koji je bio zadužen za snimanje spota. Snimljen je krajem prosinca prošle godine, i to u samo četiri sata, a Lovre se poslije dao u montažu i to je bilo to - skroman je Marko.
Mladom borcu želja je upisati informatiku i nastaviti sa streamanjem svojih igara. O povratku bolesti ne razmišlja, nije ga nimalo strah, ali morat će se pripaziti idućih pet godina zbog rizika od njenog povratka.
Zahvalio se svom osoblju Odjela za onkologiju i hematologiju KBC-a Rebro koji su mu pomogli prebroditi ovu bolest, a poslao je i poruku vladajućima:
- Za kraj bih samo htio uputiti poruku vladajućima: trenutačno se na Rebru gradi novi odjel onkologije. Tamo gdje sam ja ležao gotovo godinu dana uvjeti života nisu bili baš najbolji. Jedino se u sobama za izolaciju ima svoja kupaonica, a kada nisi u izolaciji, onda se ima samo zajednički toalet. U takvim situacijama i stanjima treba vam mjesta, a sobe su bile male. Sva sreća da sam imao tako dobre doktore i doktorice, te ostalo medicinsko osoblje. Za nebitne stvari ima se novca u proračunu, a kada je novac potreban za izgradnju odjela za najteže bolesnike, onda se mora skupljati od građana, preko humanitarnih telefona, koncerata i raznih gala večeri. To jednostavno nije u redu.