Lecjaks: Normalno je da Mamić uzima sebi novac od transfera

Jan Lecjaks ovog je ljeta stigao u Dinamo iz Younga Boysa i ubrzo se prometnuo u prvom lijevog beka u konkurenciji Josipa Pivarića i Borne Sose, a za češki iSport otkrio je prve dojmove o životu u Zagrebu.

- Govorili su mi da na stadion dolazi 35.000 navijača i da je atmosfera fantastična. No, protiv Hajduka bilo je tek 12.000, neki vatromet, ali nije bio stadion baš pun, otkrio je  Lecjaks koji je i ponudio odgovor zašto nije bio stadion pun.

- Dinamo je dominirao 11 godina, ljudima više stalo do toga. Ali prošle sezone Rijeka je osvojila, što bi mogao biti okidač da bude više ljudi na stadionu. Također, navijači su u problemima s vlasnikom Zdravkom Mamićem. Zbog njega mnogi ne dolaze na utakmice.

- No, on je ok čovjek. Kad god ga sretnem, nasmijan je, pita me kako sam, nemam negativnih dojmova.

Njegovi sumnjivi transferi, priče da kontrolira policiju?

- To se može sagledati na dva načina. Jedan je da sve radi da pomogne Dinamu. Drugi je da uzima proviziju od transfera, ali kada vidite koliko investira i koliko prodaje, to je normalno. Međutim, ovo je Balkan i ljudi to proživljavaju puno dublje. Ja sam ga vidio nekoliko puta, ali dečki kažu da je ok čovjek i da se s njim može pričati o svemu.

Čeh je stigao iz Švicarske.

- U Hrvatskoj je veći interes navijača, medija, to se odmah vidi. No, ja imam obitelj, pa odmah nakon treninga idem kući gdje se igram sa sinom. No, hrvatski igrači su pod velikim pritiskom jer nismo dobro krenuli. U Dinamu je veliki pritisak, morate dobiti svaku utakmicu, no igrači su na to navikli. Mogu usporediti Dinamo sa Spartom. Najvažnije je zadovoljiti navijače. Kada si dobar, vole te, no kada gubiš, gotovo da te mrze.

HNL?

- Tvrđe je nego u Švicarskoj. Više je duela, klizećih startova, nešto kao u Engleskoj. Neki igrači jednostavno izgube film, ali je lijepo vidjeti da su srčani. Suparnici su često napaljeni na nas, i ako im ne ide, postanu grubi.

Zagreb kao grad? 

- Nesnosna vrućina, zato uopće ne treniramo kroz dan, nego tek navečer. Zagreb? Podsjeća me na Prag. Bili smo i na moru, a tamo je kao u Italiji.