Grad Samobor - nezaobilazan desert prije glavnog jela

Kolovoz, subotnje je jutro. Sjedite na gradskom trgu i naručujete prvu jutarnju kavu i kremšnitu, kolač bez kojeg posjet Samoboru ne bi bio potpun. Samobor nije na području Parka prirode. Ipak, bio bi grijeh ne okusiti njegovo opušteno jutro prije nego se zavojitim gorskim cestama zaputite prema Žumberku.

Dok čekate da konobar donese narudžbu promatrate kako se grad budi. Oni koji su se odlučili ranije ustati kako bi imali najbolji izbor na gradskoj tržnici već prelaze trg ruku punih vrećica, majke voze svoje ranoranioce u kolicima, stolovi kafića se polako popunjavaju.

Zanimljivo je promatrati buđenje malih gradova. Ono što ih razlikuje od velikih gradova na čijim trgovima ima puno više ljudi je to što ondje oni samo žele što brže preći tu čistinu a ovdje je Samoborcu gotovo nemoguće proći trgom a da ne sretne poznanika i zastane na koju minutu - ili kavicu, da malo „pretresu“ sve od lokalnih do svjetskih tema. Posljedica toga je puno veći broj osmjeha i viša razina opuštenosti u odnosu na kvadratni metar velegradskog trga.

Sparina ljetnog dana se već polako počinje osjećati signalizirajući vam da je vrijeme za pokret i vi krećete prema Bregani, Grdanjcima i ulasku u Park prirode.