Hana i Danijel osvojili su prvo mjesto, ali i publiku na LiDraNu: 'Pobjeđujem sa sestrom!'

Kad su Hana (12) i Daniel (11) Hauptfeld stali na pozornicu, dvoranom nije odjekivala samo predstava - nego život. Njihov život. Bez glume, bez uljepšavanja, samo iskrena priča o bratu i sestri koji se vole baš takvi kakvi jesu. Daniel je napisao tekst za predstavu koju je izveo zajedno sa sestrom Hanom. Hana ima Downov sindrom.

- Imao sam ideju napraviti grupu u kojoj smo zapisivali Hanine rečenice tipa 'Volim te, brate moj' ili 'Daj me pusti na miru, Danči'. Iz toga sam složio tekst i ubacio sve svoje emocije. Stvarno sam sretan što mogu pokazati kako je lijepo imati sestru s Down sindromom. Zapravo, nije to toliko drukčije - ja je baš takvu volim - kaže Daniel. Na pozornici mu se pridružila Hana.

Upravo ta toplina i stvarnost donijeli su im pobjedu na županijskom LiDraNu u Rijeci i plasman na državnu smotru u Vinkovcima od 20. do 22. travnja. Sve je počelo još prošle godine.

- Hana je tad prvi put nastupila i već osvojila publiku i žiri. Ideja je bila da Daniel kroz svoje oči ispriča kako je imati sestru s Down sindromom. Njihov odnos je poseban, pun bliskosti i odanosti, i to se jednostavno osjeti - govore njihove mentorice Martina Simonetti i Tonka Babić. Daniel je napisao tekst "Moja sestra je ekstra".

- Imamo super odnos, iako se nekad posvađamo. Ali jako se volimo. Nekad, kad mama misli da spavamo, mi se ušuškamo ispod pokrivača i pričamo o danu. To je naš mali tajni svijet - otkriva Hana.

Njihova izvedba na županijskoj razini nije ostavila nikoga ravnodušnim. Publika je reagirala emocijama, a članovi žirija nisu skrivali suze. Upravo ta iskrenost, lišena bilo kakve glume, pokazala se kao njihova najveća snaga, ali i podsjetnik koliko su ovakve priče potrebne u društvu.

- Gledali smo crtić kad smo vidjeli mamu kako plače. Pitali smo je treba li zvati hitnu, a ona je viknula: 'Prošli ste na državno!'. Onda smo svi počeli vrištati od sreće - kroz smijeh se prisjećaju.

U školi ističu kako je Hana ravnopravna članica razreda, a njezin dolazak prije tri godine ostavio je snažan trag na sve oko nje.

- Htjeli smo da izvan učionice pokažu svoj odnos i što inkluzija stvarno znači. Sve ostalo je došlo samo od sebe. Ova priča je jednostavno iskrena i zato pogađa - kažu mentorice.

Dodaju i nešto što se ne uči iz udžbenika.

- Hana nas je naučila da stanemo. Da primijetimo sitnice. 'Hvala', 'dobar dan', 'volim te' - ono što mi često zaboravimo ona živi svaki dan. Mi smo od nje učile koliko i ona od nas.

Upravo zbog toga njihov odlazak na državni LiDraNo ima i šire značenje. Pred njima će biti i vršnjaci iz cijele Hrvatske koji će u njihovoj priči možda prepoznati potrebu da jedni druge gledamo s više razumijevanja i manje predrasuda. Njihova poruka je jednostavna, ali dira ravno u srce.

- Želimo pokazati da je različitost bogatstvo. Svi smo različiti i to je super - kaže Daniel.

Njihova predstava ujedno podsjeća da djeca s Down sindromom mogu ravnopravno sudjelovati i na najvišim razinama školskih natjecanja ako imaju podršku kakvu Hana ima. Zato je odlazak u Vinkovce i prilika da njihova priča dopre do nekog novog djeteta, nove učionice, nove generacije koja će možda lakše prihvaćati, razumjeti i voljeti. Jer Hana i Daniel ne govore o inkluziji. Oni je žive.