Izaberite Samsung SUHD televizor - nećete pogriješiti

Zašto su SUHD televizori najbolji ikada? Odgovor je vrlo jednostavan: u tu tvrdnju se možete sami uvjeriti. Dovoljno je da posjetite neku bolje opskrbljenu trgovinu tehničke robe i pogledate uživo kako izgleda slika na Samsungovim SUHD televizorima naspram bilo kojih drugih. U međuvremenu, možete i upisati riječ 'SUHD' u Googleovu tražilicu i pročitati što kažu vodeći svjetski specijalizirani mediji: u njihovim nezavisnim recenzijama kritičari odreda ocjenjuju kako su ti televizori nešto najbolje dosad.

A zašto su najbolji? E, na to pitanje (iz naslova) ne možemo dati tako jednostavan i kratak odgovor. Naime, razloga je više. Da budemo precizni, više od 150. Jednostavnosti radi, sažet ćemo ih u pet-šest…

Razlika vidljiva iz aviona

Navikli smo da nas potrošači svekolike potrošačke elektronike svako malo zasipaju nekim novim nerazumljivim kraticama koje predstavljaju najnovije, najnaprednije i često vrlo zakučaste tehnologije, ili da nas bombardiraju velikim brojkama: koliko megapiksela imaju njihove kamere, ili koliko gigaherca imaju procesori – ako niste dobro upućeni, pomislit će da vam ta brojka može dočarati koliko će dobro ispasti fotografija, ili koliko će brzo raditi uređaj. E pa neće. Isto tako, nitko vam ne može garantirati da će primjerice IPS panel imati bolju sliku od TN panela – oni bolje upućeni znat će koji su od njih u načelu bolji, ali u praksi nitko ne može unaprijed biti siguran hoće li dobar TN biti bolji od slabijeg IPS-a. Ili obrnuto.

Kako je onda moguće da se SUHD televizori s tolikom sigurnošću prepoznaju kao za klasu bolji od konkurenata? Stvar je u tome da SUHD nije jedna tehnologija - poput skraćenica LED, OLED, 4K ili UHD, koje označavaju tehnologiju prikaza ili razlučivost (veličinu) slike – nego cijeli skup novih tehnologija. Samsung je kroz proces razvoja SUHD-a iznašao toliko novih rješenja i poboljšanja da je registrirao više od 150 industrijskih patenata. Svi oni skupa tvore efekt kojeg ne možete ne primijetiti: razlika u odnosu na „običnu“, ne-SUHD tehnologiju je vidljiva „iz aviona“. Samo što se razlika manifestira na više od jednog načina… 

Kvantni skok

Najkrupniji tehnološki napredak je zapravo toliko sitan da ga možete vidjeti samo pod elektronskim mikroskopom. To su takozvani nanokristali (eng. quantum dots), sićušne čestice koje se ponašaju kao elektronički poluvodiči. Kad bi poredali njih tisuću jednu pored druge, sve zajedno bi bile jednako debele kao jedna vlas ljudske kose. Nanokristali se  postavljaju ispred izvora svjetlosti (LED lampe) i emitiraju boju, poput nekog filtra. Dakako da su te sićušne stvarčice kadre stvoriti finije gradacije boja od bilo čega drugog: prevedeno u brojke, to znači da SUHD televizor s 10-bitnim panelom može prikazati 64 puta više nijansi boja od „normalnih“ LCD televizora s LED osvjetljenjem. Posljedica toga je da su boje življe, raskošnije; tonski raspon je veći i nekako odmah vidite da boja ima više. Dodatno, zbog izostanka žute fosforne kapice na jedinici za pozadinsko osvjetljenje, panel može propustiti i puno više svjetla. U prijevodu, s istom količinom svjetla postiže se puno jače osvjetljenje, što, posljedično, omogućava visok dinamički reaspon boja, briljantne svijetle tonove te prikaz pune dubine crne boje odnosno nedostatka svjetlosti, kakvu smo imali priliku vidjeti na OLED uređajima.

Premda su boje možda i najveći razlikovni faktor, većina ljudi će na SUHD TV-ima najprije primijetiti jednu drugu razliku: u svjetlini. Nova kristalna nanotehnologija, ali i druge nove tehnologije (Peak Illuminator, HDR, Precision Black Pro…) dovele su do toga da je slika svjetlija čak dva i pol puta više nego što je to dosad bilo moguće. Tamne nijanse su izrazitije a i kontrast između svijetlih i tamnih dijelova slike je daleko veći. Napredna kontrola pozadinskog osvjetljenja omogućuje da i u najtamnijoj slici razaznate fine detalje, a crna boja je možda prvi put u povijesti LCD ekrana zaista crna – kao noć (naime, na LCD-ovima, pa i na LED-ovima, dosad nije bilo moguće posve isključiti osvjetljenje; stoga su mnogi znalci preferirali plazme na kojima je crna zaista posve tamna).

Slika od puno dijelova

Naravno, slika na ekranu televizoru je samo onoliko dobra koliko je dobar izvor slike. To znači da će gotovo svaki TV dati impresivnu Full HD sliku s Blu-ray diska, ali većina će vas razočarati kad prikazuje ono što najčešće gledamo: TV program. Hrvatske TV kuće još nisu stigle ni do HD-a, a u današnjoj eri SUHD-a (kod kojeg je slika sastavljena od četiri puta više djelića (piksela) nego kod Full HD-a) razlika je upravo ogromna: demo snimke koje se „vrte“ na televizorima u dućanima oduzimaju duh kvalitetom a kad TV donesete kući i odaberete HTV, slika odjednom postaje neoštra, „pikselizirana“, mutna…

Kakav-takav lijek tog problema je upscaling kojim se slika standardne razlučivosti (SD, 720*576=0,4 megapiksela) umjetno „diže“ (dodaju joj se pikseli) do Full HD-a (1920*1080=2 megapiksela) ili čak do UHD-a (4K, koji je, kako mu ime kaže, četiri puta veći od Full HD-a – analogno 8 megapiksela). Samsung je u SUHD-u krenuo korak dalje i umjesto upscalinga uveo napredniji remastering. Rezultat je realističnija i uvjerljivija pretvorba: razlika između „običnog“ signala (TV, DVD…), HD-a (Blu-ray, MKV, novije konzole…) i UHD-a nije toliko upadljiva; ako je originalna slika imalo kvalitetna, sve izgleda toliko dobro da nikoga nije briga za razlučivost.    

Jednostavan pristup visokoj tehnologiji

Kvaliteta slike jest najvažnija ali nikako nije jedina važna stvar. Na dulje staze, još važnije postaje kako se upravlja televizorom. Današnji su televizori toliko komplicirane naprave da nije sramota priznati da većina nas ni ne zna što sve može sa svojim televizorom – jer su mu mnoge funkcije toliko zakučaste da nemamo vremena i strpljenja proučavati ih i tragati za njima po zakutcima izbornika. Što je još gore, funkcija je toliko da u televizor valja ugraditi procesor barem podjednako snažan kao u računalo. Ponekad ni četverojezgreni procesor nije dovoljan da bi Smart TV radio bez zastajkivanja i usporavanja… koje ponekad možemo tolerirati kod računala, jer smo na to nažalost navikli, ali ne i kod televizora!

Umjesto da u televizor ugradi procesor s osam jezgara i tri gigaherca, Samsung (koji je i izmislio Smart TV-e) je poduzeo revolucionaran korak: razradio je pravi-pravcati OS (operacijski sustav, kao Android ili Windowsi). Novi OS, koji se zove Tizen, je „lakši“ i neopterećen zahtjevima stare opreme, pa se sve naredbe koje izdate preko daljinskog upravljača izvode trenutačno, bez ikakvog kašnjenja i „kašljucanja“.

Tizen je zamišljen kao univerzalni OS za svu „pametnu“ kućnu elektroniku, pa će se preko daljinskog upravljača Smart TV-a moći zadavati naredbe i komunicirati s pametnim termostatima, usisivačima, hladnjacima, štednjacima, robotima… Neke od tih mogućnosti mogu se isprobati već danas, s popularnim Samsungovim modelima smartphonea kao što su S4/5/6, Note 2/3, Alpha… ti će se mobiteli automatski prepoznati sa SUHD TV-om i zatim možete jednim pokretom nastaviti gledati film s mobitela na ekranu televizora – i obratno.

Zbog jednostavnosti i pristupačnosti Tizena, za SUHD TV će biti dostupno još više aplikacija nego što ih ima sada – a već i sada Samsungovi Smart TV-i nude puno bolji izbor aplikacija od drugih platformi.

Tizen i izgleda bolje nego stare generacije Smart TV-a, ali najvažnije je da se lakše koristi. Funkcija naizgled ima manje ali je zapravo stvar u tome da su bolje posložene i logičnije raspoređene – pa ih je lakše i naći. Čak je i daljinski upravljač pojednostavljen: ima manje tipki, pa se lakše koristi jer je lakše naći pravu (i u mraku). A funkcija zapravo ima više, samo što se do njih dolazi povlačenjem po površini osjetljivoj na dodir – kao na smartphoneu. (Za one kojima to ne odgovara, uz TV se dobiva još jedan, klasični daljinski s puno tipki.)

Super? Ili nešto treće

Na koncu, ako se pitate što zapravo znači SUHD, odgovor je: ne znamo. SUHD nije skraćenica za neku konkretnu tehnologiju, pa je u redu da mu je Samsung dao naziv koji svakog od nas može asocirati na nešto drugo. UHD je kratica za ultra-visoku razlučivost (ultra-high resolution), u kojoj SUHD TV-i prikazuju sliku, ali početno slovo S sugerira da je kvaliteta viša nego na „normalnim“ SUHD-ovima. Zašto S? Mnogima će prva asocijacija biti Samsung, a ako ste navikli na Samsungovu nomenklaturu, znate da im najbolji modeli (mobitela, a odnedavno i tableta) imaju slovo S u nazivu. Sam Samsung se voli poigravati sa značenjem slova S u SUHD pa jednom navede da to znači 'super' a drugi put 'savršena slika' ili nešto treće… Štogod bio S, SUHD je klasa za sebe.