Jedna generacija izbacila je novčanik iz igre, a na kopnu se pojavio i jedan 'digitalni otok'
Veliko istraživanje koje smo proveli na 24sata pokazalo nam je izrazito zanimljive rezultate o navikama trošenja nas Hrvata: Doznali smo tko gleda na svaki cent, a tko uopće ne i gdje žive oni najdigitaliziraniji
Nostalgija može biti sjajan alat za bojenje ljepše slike prošlosti, složit ćemo se. Pogotovo kad živimo u ovako zanimljivim vremenima, kad se ugodna sjećanja na sigurnu prošlost javljaju kao osvježavajući predah i pik-spas. Lako je povjerovati da su stvari nekad bile jednostavnije, urednije i logičnije nego danas jer, kad pogledamo brzinu modernog života danas – rado bismo usporili kao što se moglo osamdesetih, primjerice. No kad se makne taj romantični filtar, svakodnevica je ustvari često bila samo sporija verzija istih problema: čekanje u redovima na blagajnama, traženje sitniša po džepovima i računi koji su nestajali čim bismo ih spremili “negdje na sigurno”.
Novac je tad bio fizička stvar koju smo morali držati na oku (ili u madracu), a novčanik je bio centar svih važnih operacija: kartice, gotovina, papirići s PIN-ovima, računi koji se s vremenom pretvore u nečitljive trakice… Ako smo htjeli provjeriti kamo je novac otišao, morali smo se osloniti na sjećanje ili na onu malu hrpu papira koja se s vremenom nakupi na dnu torbe ili ladice.
Danas se velik dio tih radnji jednostavno preselio u digitalni prostor. Plaćanje je postalo brza i gotovo rutinska radnja, a trag svake transakcije ostaje zabilježen. Novčanik još postoji, ali više nije jedino mjesto na kojem čuvamo novac, kartice i pregled troškova – dio tog posla odavno je preuzeo mobitel.
Pomak koji se stvarno dogodio!
Mnogi se vole žaliti kako je ovo digitalno doba u kojem živimo krajnje dehumanizirano, duboko zabrinjavajuće i posvema pogrešno. Možemo se složiti s tim kako su vremena sasvim sigurno drugačija, barem što se načina života tiče, no znači li to da danas živimo lošije od onih ljudi s kojima se susrećemo u starim prašnjavim obiteljskim albumima?
Niti su redovi na blagajnama bili kraći, niti je bila roba bolja, niti smo imali mogućnost onih 10 stvari viška u košarici, kojih smo se sjetili baš u dućanu (čudo psihologije prodaje), provući na 12 rata i sve to platiti telefonom. Ili satom.
Veliko istraživanje 24sata pokazalo je kako malo više od 30% Hrvata spada u skupinu digitalnih gurua koji plaćaju isključivo mobitelom. Generacija Z očekivano predvodi ovaj trend, 45% njih tvrdi da novčanik služi samo za slike, a samo 13 ispitanika u tom uzrastu drži se isključivo tradicionalnog novčanika. Nasuprot njima, generacija 55+ u 100% slučajeva u ovom uzorku ostaje vjerna fizičkim karticama ili gotovini.
Nova vremena – novi strahovi!
No nova vremena povukla su za sobom i nove strahove. Dok su se oni ljudi u spomenutim albumima nekad bojali kako će se snaći nestane li im jaja, kave ili šećera, strah od "prazne baterije" i "gubitka uređaja" danas su se prometnuli u apsolutne vladare paranoje. Mlađima od 34 godine ubrzava se puls već i na spomen prazne baterije jer im je mobitel jedini alat, a populacija 55+ više brine o kibernetičkoj sigurnosti i digitalnim džeparima.
Pa ipak, "utješno" je znati da ne postoji jedan univerzalni most koji premošćuje baš taj generacijski jaz. Naime, čak 82% ispitanika osjeća da im novac "curi" svugdje podjednako, neovisno o metodi plaćanja. Ovdje sad nastupa jedan od benefita digitalnog doba, koji nam olakšava rutinu fiskalne higijene jer u svakom trenutku ipak imamo uvid u svoje financije. Redovitu provjeru svake transakcije provodi oko trećina nas, a u tome su najrevniji samci, skupina građana koja ujedno redovito demonstrira i najbolje rezultate kad je posrijedi financijska pismenost.
Od sjevera do juga i natrag
Još jedna zanimljivost koju je ovo istraživanje iznjedrilo tiče se regionalnih razlika kad su financije u pitanju. Zagreb je centar online potrošnje, 48,1% Zagrepčana gubi kontrolu u digitalnom svijetu, a ispitanici iz ruralnijih dijelova Slavonije u 35% slučajeva smatraju da im novac više "curi" na offline blagajnama jer slabije prate krupne novčanice nakon što ih razmijene.
Osim toga, Zagreb prednjači i u financijskom individualizmu. Oko 70% Zagrepčana ima odvojene račune, a u Slavoniji i na Sjeveru tradicionalni je model zajedničkog novca i dalje prisutan kod 35% parova. Kao što je poznato, tugu je, kao i sve drugo, lakše podnijeti kad se podijeli barem na dvoje. Nasreću, dijeliti se mogu i lijepe stvari, kao što su cashback ili nagrada, koje, prema našem istraživanju, motiviraju čak 40% naših ispitanika. I to neovisno o prihodima u kućanstvu. Štoviše, što su prihodi kućanstva veći, to je veći interes za cashbackom. Podatak da u skupini s prihodima iznad 1800 eura taj interes raste na 52% zorno potvrđuje ovu smjelu tezu. S druge strane, skupina s najnižim primanjima (manje od 970 eura) najviše cijeni notifikacije kao "glas razuma" za strogu kontrolu budžeta.
Osnove financijske higijene
Možda su se vremena promijenila, ali jedna stvar ostaje ista: uvijek negdje nešto "curi“. Nekad su to bile sitne kovanice izgubljene između sjedala u autu na putu prema moru, danas su to male digitalne transakcije koje nestanu brže nego što ih uspijemo primijetiti. Statistika iz istraživanja samo potvrđuje ono što već slutimo - bez obzira na to plaćamo li gotovinom, karticom ili mobitelom, većina nas povremeno izgubi pregled nad tim kamo novac zapravo odlazi.
Razlika je u tome što danas imamo alate koji taj pregled mogu prikazati u nekoliko sekundi. Plaćanje digitalnim karticama u mobitelu znači da svaka transakcija ostavlja jasan trag, stiže kao obavijest i može se provjeriti u bilo kojem trenutku. Nema traženja računa po torbi ni pokušaja da se poslije sjetimo gdje je nestalo nekoliko eura. Sve se vidi, sve se zna.
