Modelarstvo: Oni sami izrađuju avione koji mogu letjeti

Počinje se izradom malih aviona pa sve većih, zatim se uči letjeti na simulatoru, a potom se tek može na pravo letjelište. 

Letjelicama se pomoću konzole može upravljati do 500 metara u daljinu i visinu jer je tolika i vidljivost modelarskih aviona, iako je domet daljinskog navođenja i nekoliko kilometara.
Dok je cilj na natjecanjima malim zrakoplovima izvesti seriju zadanih akrobacija, postoje i jedrilice bez motora kojima je cilj što dulje ostati u zraku. 

Ne leti se po kiši i snijegu, a vjetar je uvijek dobrodošao.

- Avioni mogu biti veličine od 15 centimetara do 3-4 metra raspona krila i težiti do 20 kila - kaže Marko Meić-Sidić iz Modelarskog aerokluba Velika Gorica. Za izradu prosječnog modela aviona potrebna su od dva do tri mjeseca, a nakon pet mjeseci već se leti. Za ovaj sport treba biti strpljiv i precizan. Avioni se izrađuju od vrlo laganog balsa drva koje se brusi i lijepi, pa presvlači folijom ili vrstom stiropora, koji se također oblikuje brušenjem. Dijelovi aviona rade se po točno zadanim nacrtima na papiru. Ravnoteža letjelice mora biti u sredini aviona kako bi on mogao uopće letjeti. 

Najkompliciranije je napraviti krila, pogotovo ako se “slažu” od više letvica. Ako su napravljena od jednog komada drveta, krila su teža, pa avion slabije leti. Krila su vrlo važna jer avionu daju uzgon. Zato prednji dio mora uvijek biti zaobljen.

Radio piloti sami izrađuju svoje modele zrakoplova

Za izradu su potrebni pilice, skalpeli, brusni papir, ljepilo i ravnalo. Većina pravih pilota počinje od modelarstva jer se tako može puno naučiti o dijelovima aviona i letenju.