Mongoli lutaju svijetom i žive bez struje, vode i TV-a

Riječ mongol dolazi iz tunguskih jezika i znači nepobjedivi. Nekad je označavala malo pleme koje je živjelo u srednjem toku rijeke Onon. U vrijeme osvajanja velikog vojskovođe Džingis-kana u 13. stoljeću tako su počeli nazivati cijeli narod na istoku Rusije. Mongoli su tradicionalno nomadi, a to znači da se stalno sele. Do sredine prošlog stoljeća bili su jako povezani s konjima. Još i danas djeca nauče jahati prije nego što prohodaju. Žive u srcu azijskog kontinenta, u državi Mongoliji. Oko tri i pol milijuna ih živi u susjednoj Kini, a milijun u hladnom Sibiru. 

Uglavnom su budisti, ali ima plemena koja još štuju šamanske običaje. Jedu jako jednoličnu hranu. Specijaliteti su im pečena ovčetina, sir, mlijeko i mliječni proizvodi. Žive u šatorima koje nazivaju gër ili jurta na ruskom. Šatori su ovalnog oblika i u njima živi cijela obitelj koja ih sastavlja te ponovno rasklapa kad se sele i traže nove pašnjake. Obično se sele dva puta godišnje, u proljeće i jesen. Uzgajaju konje za jahanje i prijevoz, ali i mlijeko od kojeg rade posebni napitak za snagu “airag”. Uzgajaju i ovce, jakove, koze te dvogrbe deve. To im je jedina zabava jer nemaju vode, struje, televizije..., čak ni mjesto koje zovu domom.

Zanimljivosti

Mongolske narodne nošnje šiju se od svile i nalikuju na kineske. Obitelji su jako vezane, a često imaju mnogo djece. Tradicionalna glazba svira se na instrumentu morin khuur, sličnom našim guslama, a uz njega i grleno pjevaju, što je specifično za Mongole. Djeca su odmalena vezana uz konje te uče jahati i prije nego što nauče hodati. Od konja dobivaju mlijeko za “airag”.