Potres - sila koja ruši kuće, a nitko ju ne može spriječiti

Potres je golema sila koju nitko ne može spriječiti.

Podrhtava nam tlo pod nogama, a u najtežem slučaju i zemlja se može rastvoriti. Razorne je snage i vrlo je opasan jer ruši sve pred sobom. Potres najčešće nastaje zbog pomicanja, odnosno sudaranja Zemljinih tektonskih ploča, koje plutaju na užarenoj tekućoj lavi.

Kad ne izdrže “naguravanje”, nastane potres, a Zemlja oslobađa veliku snagu. Ponekad može nastati zbog aktiviranja vulkana, pada meteora ili ljudskog djelovanja. Potres se širi u koncentričnim krugovima, kao kad bacimo kamen u vodu. Udaljavanjem od mjesta udara (epicentra) postaju sporiji, rjeđi i slabiji.

Isto pravilo vrijedi i za Zemljinu površinu. Jedan poticaj stvorit će niz različitih gibanja koja uzrokuju i potrese.

Svaki potres ima žarište, mjesto u unutrašnjosti Zemlje na kojem se oslobađa energija i počinje potres (hipocentar) te epicentar, točku na površini na kojoj potres izbija. Zona najčešćih potresa je područje Tihog oceana jer se njegovo dno podvlači pod kontinente. U Japanu ima najviše potresa, gotovo svaki dan po jedan!

Znanstvenici koji proučavaju potrese su seizmolozi. Preciznim instrumentima mogu otkriti kretanja u rasjedima, ali ne mogu predvidjeti potres. Životinje ga mogu predosjetiti jer osjete gibanje puno prije ljudi.

Vjerovanja o potresima

U Africi se vjerovalo da je potres posljedica kihanja ili češanja diva na čijoj glavi je Zemlja. Mongolci su smatrali da potres nastaje kad se žaba koja drži svijet na glavi pomakne. Stari hindusi objašnjavali su ga umorom jednog od osam slonova koji nose svijet, a stanovnici Sibira vjerovali su da nastaje kad se češu psi puni buha koji vuku Zemlju.