Skejtanje je u Norveškoj godinama bilo zabranjeno

Malo tko zna da je u Norveškoj od 1978. do 1989. godine bilo zabranjeno posjedovati, voziti ili prodavati skateboard. Zakon je izglasan zbog opasnosti od ozljeda, a kako bi ga zaobišli, tamošnji su skejteri gradili rampe u šumama i zabačenim područjima da ih nitko ne vidi. Bilo je to u doba početka skejtanja u Norveškoj.

Ako je vjerovati današnjim anketama, skejtanje više nije tako opasno, posebno zahvaljujući zaštitnoj opremi. Zato, kacigu na glavu, a štitnike na laktove i koljena. 

Skejtanje je krenulo u SAD-u 1970-ih godina, a svijetom se proširilo tijekom '80-ih. Najpoznatija su dva stila: street, skejtanje na ulici, pri čemu se za trikove koristi bilo što po čemu se daska može voziti i vert (od vertical - okomito), stil tipičan za natjecanja kojeg karakteriziraju veći skokovi i visina izvođenja trikova.

Skejtanje se povezuje s drugim subkulturnim aktivnostima, pa tako postoji i skate punk (po glazbenom žanru punku), ili se veže za hip-hop, pa skejteri nose široke hlače i majice s kapuljačom. 

U početku je skate bio samo daska s kotačima skinutih s koturaljki, no kako je postao popularan, kompanije su počele proizvoditi sve bolje daske, a skejteri su počeli razvijati sve teže trikove. Danas se voze po stepenicama, praznim bazenima, rukohvatima...a njihovi akrobatski nastupi su i svojevrsno umjetničko izražavanje.