Tko se boji duha još! Oni su plod mašte

Vjerovanja u nadnaravno, u stvari za koje gotovo sigurno znamo da ne postoje ili za koje imamo jako malo dokaza da vjerujemo kako postoje, zovu se paranormalna vjerovanja. Jedno od njih je i postojanje duhova. Još od davnina postoje legende i svjedočanstva o pojavljivanju duhova. Bez obzira na to što su zabilježeni mnogi slučajevi pojavljivanja duhova, ova pojava do danas nije nikad potpuno znanstveno dokazana. Često se smatra maštom.

Prema narodnom vjerovanju, duh je natprirodno biće, prikaza neke umrle osobe koja na čovjeka i njegovu okolinu utječe dobro ili loše. U religiji je duh biće koje poslije smrti napušta tijelo i živi negdje oko nas, no mi ga ne vidimo.

Mnogi se bave ovim fenomenom

Prema vjerovanjima grčkih filozofa, duh je “životni dah” koji udisanjem i rođenjem ulazi u tijelo i održava čovjekov život, a na smrti se izdiše.

Mnogi se bave ovim fenomenom i pokušavaju dokazati postoje li uistinu duhovi. Znanstvenici istražuju posebna mjesta, navodne utvrde duhova umrlih ljudi.

Prema svjedočanstvima, postoje ukleta mjesta na kojima se pomiču predmeti, čuju zvukovi ili vide obrisi osoba. Neki se jako zanimaju za duhove i nevidljivi svijet. Kako je ta pojava na granici normalnog, izaziva i znatiželju. Neki mladi iz zabave prizivaju duhove. Dio znanstvenika tvrdi kako je nemoguće postojanje nevidljivog svijeta. Vjernici koji vjeruju u Boga kao stvoritelja svemira, svega vidljivog i nevidljivog, vjeruju u nevidljivi svijet, pa tako i u postojanje života poslije smrti i same duhove. No istodobno smatraju da prizivanje duhova i odlaženje ljudima koji tvrde da mogu razgovarati s duhovima umrlih može biti opasno. To su okultne znanosti koje mogu izazvati depresiju i ostale psihičke poremećaje.

Istraživanje duhova može biti i opasno

Koliko god se istraživanje duhova činilo zabavno i uzbudljivo, može biti i opasno.

Ipak, zvukovi koraka, prozori i vrata koji se sami otvaraju i zatvaraju, šapat i glasovi, najčešće su samo plod mašte i nepotrebni strahovi.