Vrapci radije skakuću nego što hodaju

Vrapci su rašireni diljem cijelog svijeta, posebno u Europi i Aziji te žive na svim kontinentima osim Antarktike. U SAD su stigli iz sjeverne Afrike u 19. stoljeću. 

Do 1883. godine vrapci su bili proglašeni štetnom vrstom i bilo ih je zabranjeno uvoziti.  U Kini su ih također proglasili štetočinama jer su uništavali usjeve riže. No kad nije bilo vrabaca, došlo je do najezde insekata jer njih jedu upravo vrapci. Postoje brojne vrste vrabaca, što i ne čudi, jer se jako brzo prilagođavaju uvjetima u kojima žive i podnose razne klime. Ne uznemirava ih nazočnost ljudi te ih čak puno više živi u blizini naseljenih područja ili u naseljima nego u divljini. 

Iako su mesojedi, naučili su se hraniti sjemenkama, kao i ostacima ljudske hrane. Sigurno ste vidjeli vrapčiće koji kruže oko vas kad imate komadić kruha u ruci,  mada su im najdraža poslastica pauci i ličinke insekata. Gnijezde se na mnogim neobičnim mjestima, poput morskih grebena, u šupljinama i udubinama zgrada te napuklim stablima. Ponekad koriste i napuštena gnijezda drugih ptica. Obično su tada neuredna te napravljena od perja i ostataka smeća koje su našli u okolini. Lijepa i dobro izgrađena gnijezda rade u stablima. 

Vrapci nisu na glasu kao ptice koje se vežu za teritorij, ali te male ptice pjevice jako su agresivne kad je riječ o mjestima gdje se gnijezde. Česta zabluda je da nemaju koljena. Zbog kratkoće njihovih bedra koljena su često skrivena pod perjem, iako je gležanj lako vidljivi. Mogu hodati, ali im je lakše i brže skakutati po tlu.

Sigurniji su uz ljude

Vrapci koji žive u gradovima često žive dulje od vrabaca u prirodi. Kad žive blizu ljudi, nemaju puno prirodnih neprijatelja te puno lakše pronalaze vodu, hranu i sklonište.

Vrapčići lete prosječnom brzinom od 38 kilometara na sat, a mogu doseći brzinu i do čak 50 km.