Dok se u zadnjim sučeljavanjima i prljavim kampanjama pokušava iscijediti zadnji glas iz biračkog tijela, pokušajmo proanalizirati kakvog šefa države trebamo.
Što su predsjednički izbori neizvjesniji, to su kriteriji izbora niži. Ali što je situacija u zemlji teža, to bi odabir osobe koja se nalazi na čelu države trebao biti važniji.
I dok se u zadnjim sučeljavanjima, agitacijama i prljavim kampanjama do nedjelje pokušava iscijediti i zadnji glas iz biračkog tijela, pokušajmo na ovom mjestu proanalizirati kakvog predsjednika Republike zapravo trebamo.
1. Trebamo karizmatičnog lidera i osobu od autoriteta, čija riječ ima težinu, bez obzira slagali se s njim ili ne. Ako su ustavne ovlasti sužene, onda upravo osoba predsjednika dolazi do izražaja. Bilo kroz utjecaj na politiku Vlade, bilo kao društveni korektiv, politički oslonac, kao glas razuma i slamka spasa onima koji se osjećaju ugroženima u ovom društvu.
Predsjednik ima prilike govoriti i zbog toga nam treba predsjednik koji zna što će reći. I kojemu se vjeruje.
2. Trebamo nekoga tko će brinuti o svakom građaninu i boriti se za najslabije u društvu, a ne samo za sebe i svoje. Nekoga tko neće trčati za vlastitim, nego za rejtingom države. Nekoga tko će osjećati to što govori, živjeti ono za što se deklarativno zalaže.
Nekoga tko neće živjeti u izoliranoj kapsuli, u salonu i političkom laboratoriju i tko neće životne pouke izvlačiti iz anketa i fokus grupa. Kome će biti istinski stalo do države i svih njezinih građana, a ne samo do vlastite funkcije i privilegija. I tko će se sustavno boriti protiv siromaštva, a ne samo ritualno pomagati sirotinji.
3. Trebamo predsjednika koji ima vlastito, a ne stranačko mišljenje. Nekoga tko neće lupati šakom o stol, a onda se zaklinjati na vjernost šefu stranke. Nekoga tko svoje mišljenje neće kreirati u skladu s rezultatima anketa, prilagođavati ga glasnoj manjini ili se dodvoravati netrpeljivoj većini.
4. Trebamo predsjednika koji neće od Pantovčaka raditi paralelni centar političke moći, niti izigravati produženu ruku svojih stranaka, šefova stranaka, donatora, domaćih i stranih trbuhozboraca, prijatelja, ortaka. Predsjednik mora zadržati distancu od svih interesnih skupina, stranaka, političkih garnitura, jednako kritizirati i jednako podržavati sve one za koje smatra da to zaslužuju.
5. Trebamo predsjednika koji neće šutjeti o stvarima koje ga se osobno ne tiču. Koji se neće oglašavati samo kad se njega osobno takne. I koji neće kritiku shvaćati osobno.
Trebamo predsjednika koji neće šutjeti o nepravdi i korupciji, o mržnji, ksenofobiji i rasizmu, koji neće prelaziti preko podjela niti kreirati nove, a ako se nađe pred podijeljenim društvom, da će znati stati na pravu stranu.
Trebamo predsjednika koji neće šutjeti kad se udara na temeljne vrijednosti liberalne demokracije, na manjine i antifašizam, na Ustav i građanske slobode, koji neće šutjeti zato što to od njega očekuju stranački šefovi. I koji neće šutjeti o svojoj plaći, privatnoj imovini, o porijeklu te imovine, o ušteđevini i kreditima.
6. Trebamo predsjednika koji neće lagati.
7. Trebamo predsjednika koji će voditi brigu o sigurnosti i međunarodnim interesima hrvatskih građana, o položaju zemlje u međunarodnim okvirima, angažmanu u vojnim savezima, o samostalnoj vanjskoj politici. Da se ne bi dogodilo da hrvatski građani nemaju informaciju o tome da se Hrvatska priključila međunarodnoj antiterorističkoj koaliciji.
8. Trebamo predsjednika koji se neće poigravati s nacionalnim simbolima, svojatati Domovinski rat, branitelje, vjeru i domoljublje.
9. Trebamo predsjednika koji neće prozivati lojalne i nelojalne građane, one koji su zaslužili ili nisu zaslužili Hrvatsku, koji su je voljeli ili je nisu voljeli, koji neće trgovati utjecajem, pritiskati novinare, kontrolirati medije.
10. Trebamo predsjednika koji će biti spreman razgovarati s neistomišljenicima i kritičarima, ali neće odustati od vlastitih principa na kojima je dobio povjerenje građana.
