Agrokor će dobiti nove vlasnike, transformirat će se, slično tome i 3. maj. No ključni je problem što najveći dio gospodarstva funkcionira po istim načelima. I svi misle da je stvar prevelika da propadne. A nije...
Hrvatska ekonomija dosad je funkcionirala po principu dogovora temeljenih na moralnim ucjenama. Ivica Todorić doveo je Agrokor do 60.000 ljudi, pa je vjerovao da je prevelik da propadne; do nekog trenutka je i bio, ali u nekome momentu postao je prevelik da bi ga netko spašavao: Agrokor su mu oduzeli. Sve dosadašnje vlade bile su mu ortaci i sudionici, držale mu ljestve, kao i on njima.
Agrokor je obavljao neke socijalne funkcije za državu - nije otpuštao radnike, zapošljavao je, spašavao posrnule tvrtke, neke dizao iz mrtvih. Uhljebljivao je legije ocvalih političara, davao im goleme plaće. Na kredite je plaćao goleme kamate - a za to su se vrijeme, s boka, neopaženo privukli strani trgovački lanci, racionalni, dinamični, oslonjeni na ekonomiju velikog obujma, poduprti malim kamatama. Bilo je, dakle, jasno da je pitanje trenutka kad će Agrokor pasti; neki su analitičari njegov slom predvidjeli već početkom tisućljeća, pa se dobro i održao.
Ista je stvar s Uljanikom; tvrtka je bolje proizvodila kreativno knjigovodstvo nego brodove, dok su se na istoku, u Koreji i Kini, uzdizali strašni konkurenti. Uljanik je još u socijalizmu imao problema s rokovima, ali je dobivao jeftin repromaterijal iz socijalističkog lagera, pa su se snalazili. U tržišnim uvjetima došla su nova pravila, koja tzv. menadžment nije previše uvažavao jer su vjerovali, kao i Todorić, da su preveliki i prevažni da propadnu.
Sad cijenu njihove zablude plaćaju zaposlenici, koji će morati u prekvalifikacije, ili u Italiju, Nizozemsku, Njemačku. Političku cijenu platit će IDS, premda bi bilo korektno da je plate svi jer sve stranke ovdje baštine dogovornu ekonomiju, sa svim njenim manama. Tome je došao kraj. Agrokor će dobiti nove vlasnike, transformirat će se, slično tome i 3. maj. No ključni je problem što najveći dio gospodarstva funkcionira po istim načelima. I svi misle da je stvar prevelika da propadne. A nije. Prevelika je jedino zabluda, koja, nažalost, ne propada
