"Ako zna zaraditi za sebe, znat će zaraditi za Hrvatsku", kaže Most. Samo što je mandatar zarađivao za sebe tako što je pomogao korporaciji da ona zarađuje.
Svašta je napisao Most u svojoj Facebook poruci za Božić, spomenuo je morske pse i usisavanje i pljačkaše, ali jedna stvar je bila naročito zanimljiva.
Hvaleći se kako su "dobili prvu bitku" i "nestranačkog stručnjaka koji zna upravljati velikim sustavima", Most je nazvao novog mandatara Tihomira Oreškovića "respektabilnim čovjekom i biznismenom...".
"Koji će, ako zna zaraditi za sebe, znati zaraditi za Hrvatsku".
Što je u tome tako nelogično?
Pa to što Tihomir Orešković nije zarađivao za sebe, nego za vlasnika tvrtki u kojima je radio i korporacija koje je vodio.
Za to je dobivao dobru, neki bi rekli čak i masnu plaću.
Nije bio biznismen
Orešković nikada nije bio "biznismen", jer nikada nije smislio vlastiti projekt, uložio vlastiti novac, stvarao, riskirao, razvijao i njegovao. On je kao top-menadžer zarađivao prvenstveno za vlasnika korporacije, što ne znači da će sada "zarađivati za Hrvatsku".
Jer rad u cilju korporativnog profita nije isto što i rad u korist općeg i javnog interesa. U svrhu profita predsjednik uprave spreman je, ako treba i kad treba, učiniti sve: otpuštati, rezati, zatvarati, kresati, smanjivati...
Takvim potezima održavat će željenu razinu profitne stope koja će vlasniku donijeti zaradu, a menadžeru bonus zbog dobro obavljenog posla. Nema tu mnogo finesa.
U vođenju Vlade ima mnogo finesa.
Svrha profita
U tome glavna svrha nije profit i nije u svrhu tog profita dozvoljeno baš sve: rezanje radnih i socijalnih prava, kresanje budžeta, udar na profesore, nastavnike, liječnike, sindikate, balansiranje budžeta...
Kao što posao premijera nije da "zarađuje za sebe", nego da stvori uvjete da, uvjetno rečeno, "zarađuju svi".
Pritom ova tvrdnja Mosta, kako će "čovjek koji je zaradio za sebe znati zaraditi i za Hrvatsku", uvelike podsjeća na onu slavnu izjavu Ratka Mačeka, glasnogovornika Ive Sanadera, koji je braneći neprijavljenu imovinu svog šefa ustvrdio: "Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća kuna ušteđevine. Tko će premijeru koji živi u stanu od 30 kvadrata vjerovati za može rješavati probleme građana?".
Vidjeli smo kako je njegov šef rješavao probleme građana.
A sada čitamo kako se Tihomir Orešković useljava u stan od 300 kvadrata. Treba li mu zbog toga vjerovati da on može najbolje rješavati probleme građana?
Ili pak treba vjerovati da je, zaradivši dovoljno za sebe jer je pomogao zaraditi dovoljno za svog poslodavca, izvršavati naloge i želje svojih poslodavaca, HDZ-a i Mosta?
A ubrzo će se vidjeti kakve su to želje.
Opći ili specijalni interes
Dakle, suprotno onome što Most tvrdi, mandatar Orešković ne nudi nikakve garancije, osim da će provoditi ono što mu nalože - i dopuste - stranke koje su ga angažirale.
Što nas pak, kad smo već kod toga, dovodi do dileme između stručnosti i političke volje.
Mnoge reforme i projekti propadali su manjka političke volje, a ne manjka stručnosti. Kao što stručnost sama po sebi ne nosi nikakvu garanciju ukoliko iza nje ne stoji politička volja.
Politici koja zna što želi neće biti teško pronaći stručnjake koji će joj u tome pomoći. Ali u tom slučaju politika može i treba sama voditi Vladu, povlačiti poteze, stajati iza tih poteza i za njih snositi odgovornost pred građanima.
Karamarko i Petrov nisu željeli prihvatiti tu dužnost, već su je bacili u krilo menadžeru Oreškoviću.
Što traže poslodavci?
A taj Orešković opet ne može činiti ništa drugo nego provoditi ono što od njega traže njegovi "poslodavci". On za to nije dobio mandat, on za to neće odgovarati pred biračima, on će za to samo dobiti plaću.
Zaradit će za sebe (ne baš puno), zaradit će za svoje poslodavce (koji će se iza njega skrivati), ali to ne znači da će istodobno "zaraditi" i za Hrvatsku.
Odnosno, za jedan dio Hrvatske vjerojatno hoće. Pitanje je samo tko će se sve naći u tom dijelu.
