Ako Nijemci mogu u Englesku, zašto Hrvati ne mogu u Srbiju?

U Beogradu, za dvoboja Srba i Hrvata, neće biti gostujućih navijača. Kao što ih nije bilo ni u Zagrebu za sraza istih suparnika. Sukladno preporuci Fife, pardon zabrani, dvoboji Hrvatske i Srbije proglašeni su utakmicama visokog rizika u kojima dolazak gostujućih navijača nije poželjan, štoviše zabranjen je!

I nije to ništa čudno, ne tako davna, ratna, povijest Hrvata i Srba utemeljila je ovu odluku Fife koju su čelnici Saveza, policija i sigurnosne službe u Zagrebu i Beogradu jedva dočekale. Uostalom, takvu utakmicu lakše je organizirati bez gostujućih navijača koji bi bili trn u oku domaćih i eto ti nereda i nevolje za sekundu... 

Ovako, kad su  tribine homogene, redom za domaću momčad, lakše je  održavati sigurnost. To je barem jasno.

Ipak, nedolazak gostujućih navijača neki mogu tumačiti i kao kršenje ljudskih prava. Ne bismo išli tako daleko, prije bismo zaključili kako nemogućnost dolaska onih koji navijaju za gosta zapravo šteti nogometnom spektaklu. Uostalom, nogomet se igra zbog navijača, publike... Bilo domaće ili gostujuće.

Borba protiv huliganizma drugi je dio ove priče, no svaka pravna država morala bi omogućiti pristojnim navijačima posvemašnju sigurnost i uživanje u sportskoj priredbi. Stoga, i Fifina odluka o zabrani gostujućih navijača u Zagrebu i Beogradu  kao i primjena iste u Hrvatskoj i Srbiji posredno znači i pobjedu huliganizma.

Povodeći se onom - bolje ne izazivati vraga - i ne dopustiti gostujućim pristalicama mjesto na tribinama priznaje se  pobjeda nasilja nad uređenim društvom.

Mnogi će, pak, reći kako je iza Hrvatske i Srbije turbulentna povijest koja opravdava ovakav postupak. Možda? No, zar će Hrvatska i Srbija, i njihovi klubovi, vječno igrati utakmice bez gostujućih navijača? Jednog dana valjalo bi s time prestati? Za one koji misle da je to nemoguće evo jednog primjera.

Drugi svjetski rat završio je 1945. godine, milijunske žrtve Britanaca i Nijemaca ostale su iza, a finale Svjetskog nogometnog prvenstva u  Londonu, 21 godinu kasnije Engleske i Njemačke pratilo je nekoliko tisuća njemačkih navijača. Na starom Wembleyu pred stotinjak tisuća Engleza nitko ih nije ni dodirnuo.  

Kao što ni Nijemci nisu provocirali usred Londona. A samo dva desetljeća prije jedni druge  bombardirali su do iznemoglosti, sa stotinama tisuća žrtava.

Uostalom, postoje  na internetu lijepe snimke tog spektakularnog događaja.

Dobro, kasnije je stiglo doba rigidnog nogometnog-navijačkog huliganizma koji je imalo malo dodirnih točaka s animozitetima i žrtvama iz svjetskog rata, no uređena društva borila su se protiv tih  devijantnih pojava.

Dolazak gostujućih navijača na utakmicu dio je nogometnog spektakla do kojeg bi valjalo držati. I to baš u Fifi i Uefi. Pod svaku cijenu! Kao što bi i zemlje u koju dolaze  gostujući navijači morale jamčiti sigurnost istih. U ime pravne države.